Gž-28/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gž 28/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak-Radej, kao predsjednice vijeća, te Borisa Guttmanna i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u ovršnom predmetu vjerovnika T. H. i H. H., oboje iz R., S. N., zastupanih po K. W., odvjetniku iz O., S. N., protiv dužnika S. P. iz J., koga zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica iz O., radi ovrhe zbog naplate tražbine od 3.436,90 DEM, rješavajući žalbu ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 02. travnja 1999. godine, broj: R- 115/86, u sjednici održanoj dana 10. ožujka 2004. godine,

r i j e š i o j e:

I Žalba ovršenika odbija se kao neosnovana, te u cijelosti potvrđuje rješenje Županijskog suda u Osijeku od 02. travnja 1999. godine, broj: R-115/86.

II Nadopuna žalbe označena kao "nadopuna prigovora" koja je predana preporučeno putem pošte dana 28. travnja 1999. godine odbacuje se kao nepravovremena.

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog Okružnog suda u Osijeku od 18. studenoga 1986. godine, broj: R 115/86 vjerovnicima iz SR Njemačke dozvoljena je na temelju pravomoćne i ovršne odluke Okružnog suda u Darmistadtu iz SR Njemačke, broj: 80883/82 od 05. srpnja 1983. godine radi naplate 3.436,90 DEM sa 4% kamata tekućih od 21. svibnja 1983. godine ovrha pljenidbom, čuvanjem i prodajom pokretnih stvari koje se nalaze u posjedu dužnika u njegovom stanu u Jagodnjaku u Republici Hrvatskoj.

Sud koji je dozvolio ovrhu odbio je kao neosnovan prigovor dužnika – ovršenika izjavljen protiv rješenja o ovrsi svojim rješenjem od 02. travnja 1999. godine, broj: R 115/86.

Protiv tog rješenja ovršnog suda kojim je odbijen njegov prigovor ovršenik je pravodobno izjavio žalbu koju je dopunio podneskom od 26. travnja 1999. godine.

Za odlučivanje o izjavljenoj žalbi stvarno nadležan je ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, budući da se postupak u ovoj ovršnoj stvari provodi po odredbama Zakona o izvršnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91 i 91/92 – u daljnjem tekstu: ZIP) – pozivom na čl. 309. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 57/96 i dr. – u daljnjem tekstu: OZ) prema kojoj odredbi ovršni postupci u tijeku dovršit će se po odredbama zakona koji su važili do stupanja na snagu Ovršnog zakona. Kako je Ovršni zakon stupio na snagu 11. kolovoza 1996. godine, a ovaj ovršni postupak je u to vrijeme već bio u tijeku, jer je pokrenut još 1986. godine, slijedi iz navedenog da se u ovom ovršnom postupku primjenjuju odredbe ranijeg ZIP-a.

Žalba je neosnovana.

Prema odredbi čl. 101. st. 5. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine", broj: 52/91 – u daljnjem tekstu: Zakon o rješavanju sukoba zakona) ako o priznavanju strane odluke nije doneseno posebno rješenje, svaki sud može o priznavanju te odluke rješavati u postupku kao o prethodnom pitanju, ali samo s učinkom za taj postupak.

U ovom slučaju sud prvog stupnja kao ovršni sud u skladu s gore citiranom odredbom nije donio posebno rješenje o priznavanju strane odluke, nego je dozvolio ovrhu na temelju te strane odluke odlučivši o njezinom priznanju kao o prethodnom pitanju. Navodi žalbe iscrpljuju se u prigovorima o tome kako nisu ispunjene pretpostavke za priznanje spomenute strane odluke, pa stoga da je neosnovano prvostupanjski sud dozvolio ovrhu na temelju takve strane odluke koja nema uvjeta za priznanje u Republici Hrvatskoj, napose stoga jer odluka njemačkog suda nije mogla na zakonit način postati pravomoćna budući da ovršenik nije sudjelovao u postupku u kojem je ta odluka donesena.

Ovakvi žalbeni prigovori ovršenika su neosnovani. Naime, iz strane odluke – Okružnog suda u Darmstadtu u SR Njemačkoj, broj: 80883/82 od 05. srpnja 1983. godine slijedi, da je ovršenik obvezan isplatiti ovrhovoditeljima na ime troškova postupka iznos od 3.436,90 DEM sa 4% kamata tekućih od 21. svibnja 1983. godine do isplate.

Stoga je sud prvog stupnja pravilno dozvolio ovrhu na temelju takve strane sudske odluke o troškovima postupka pozivom na čl. 3. Zakona o rješavanju sukoba zakona, jer ta odredba propisuje da se na odnose iz čl. 1. tog Zakona s međunarodnim elementom ne primjenjuju propisi tog Zakona, ako su oni regulirani drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom. Na konkretni slučaj primjenjuju se odredbe Konvencije o građanskom postupku od 01. ožujka 1954. godine (u daljnjem tekstu: Konvencija), jer su država odluke (SR Njemačka) i država priznanja (Republika Hrvatska) potpisnice Konvencije, te se u rješavanje ovog slučaja primjenjuju odredbe čl. 19. Konvencije s time, da se za priznanje i izvršenja strane odluke koja se odnosi na troškove i izdatke zahtjeva da su ispunjene pretpostavke iz st. 2. toč. 1-3. čl. 19. Konvencije, a te pretpostavke su i prema ocjeni ovog žalbenog suda ispunjene. Naime, da su ispunjeni uvjeti iz st. 2. toč. 1. i 2. dovoljno je prema st. 4. čl. 19. Konvencije izjava nadležne vlasti države koja podnosi zamolnicu kojom potvrđuje, da je odluka postala ovršna, a u ovom slučaju veleposlanstvo SR Njemačke priložilo je ovršnom prijedlogu potvrdu nadležnog ministra pravde Republike Hessen u SR Njemačkoj, da je spomenuta odluka pravomoćna i ovršna.

Iz navedenog slijedi, da su neodlučni oni žalbeni navodi koji se iscrpljuju u tvrdnjama o tome da žalitelj nije sudjelovao u postupku iz kojeg potječe strana odluka. Kako u žalbi ovršenik nije istaknuo osim spomenutog prigovora koji, ovaj sud smatra neosnovanim – odnosno neodlučnim, neki drugi prigovor predviđen u čl. 50. ZIP-a, niti je utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku prvostupanjskog suda.

Ovršenik je dana 28. travnja 1999. godine putem preporučeno poštanske pošiljke dostavio podnesak označe kao "nadopuna prigovora" pa jer je taj podnesak predat sudu nakon proteka roka za izjavljivanje žalbe, koji je protekao dana 23. travnja 1999. godine valjalo je takovu dopunu žalbe odbaciti kao nepravovremenu.

U Zagrebu, 10. ožujka 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.