Rev-1505/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1505/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja N. V. iz V., koga zastupa S. O., odvjetnik u P., protiv tuženice Zajednice osiguranja T. radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 11. veljače 1991. br. Gž-150/91-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli od 15. studenog 1990. br. P-1001/90-9 u sjednici održanoj dana 29. listopada 1991. godine

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog suda obvezana je tuženica platiti tužitelju iznos od 45.616,40 dinara zajedno s kamatama i parničnim troškom dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

Drugostepeni sud je djelomično preinačio presudu prvostepenog suda i dosudio tužitelju iznos od 68.616,40 dinara zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio njegovog zahtjeva odbijen.

Protiv presude drugostepenog suda, i to posebno protiv odluke o visini naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih fizičkih boli i duševnih boli radi smanjenja životne aktivnosti tužitelj, je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije. Traži trošak postupka revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni javni tužitelj Republike Hrvatske se © reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Tužitelj je u štetnom događaju dobio tjelesne ozljede, i to prijelom rebra, natuknuće i uganuće koljena, natuknuće nosa te manje natuknuće tijela. Zbog tih ozljeda po utvrđenju prvostepenog suda on je trpio fizičke boli jakog intenziteta šest dana, srednjeg 14 dana i slabog intenziteta 20 dana.

Zbog ovakvog intenziteta i trajanja fizičkih boli ovaj sud smatra da iznos od 25.000 dinara što mu ga je dosudio drugostepeni sud kao satisfakciju temeljem navedenog pravnog osnova je primjeren upravo navedenom trajanju i jačini pretrpljenih boli.

Prvostepeni sud je takodjer utvrdio da je zbog navedenih ozljeda došlo do trajnog smanjenja tužiteljeve životne i radne sposobnosti što se očituje u osjećaju tupe boli na mjestu prijeloma rebra kod podizanja tereta te manje do srednje jake kratkotrajne boli na mjestu prijeloma i otežano spavanje na lijevom boku te mogućnost tupih bolova koljena, zbog čega je došlo do smanjenja njegove životne aktivnosti od 8 – 10%.

Zbog značaja navedenih trajnih posljedica te opsega smanjenja tužiteljeve životne i radne sposobnosti, a uzimajući u obzir i njegovu životnu dob (rođen 1937 godine, time da je štetni događaj bio 1988. godine), ovaj sud smatra, jednako kao i drugostepeni sud, da iznos od 30.000 dinara čini odgovarajuću satisfakciju tužitelju za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti koje će trpjeti.

Iz tih razloga je drugostepeni sud u navedenim odlukama pravilno primijenio materijalno pravo (članak 200. Zakona o obveznim odnosima),pa je stoga reviziju tužitelja kao neosnovanu trebalo odbiti (članak 393. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91 od 8. listopada 1991. ka© zakon Republike Hrvtske).

U Zagrebu, 29. listopada 1991. godine

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.