I Kž-25/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 25/11-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika, te Lidije Grubić Radaković, mr. sc. Marina Mrčele, Ante Potrebice i mr. sc. Marijana Svedrovića kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. K. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 173 st. 2 KZ u vezi čl. 41 ZIDKZ i dr., odlučujući o žalbama opt. A. K. i opt. K. D. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Puli-Poli od 29. studenog 2010 godine, br. K-38/10, u sjednici održanoj 15. veljače 2011 godine,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I Prihvaća se žalba opt. K. D., a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti u odnosu na ovu optuženicu, ukida se prvostupanjska presuda i u tom dijelu predmet vraća nadležnom sudu prvog stupnja na ponovo suđenje.

II Odbija se žalba opt. A. K. kao neosnovana, te se u odnosu na ovog optuženika potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Puli-Poli proglašeni su krivima opt. A. K. zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 KZ u vezi čl. 41 ZIDKZ za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i deset mjeseci i opt. K. D. zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 1 KZ za koje je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca koja kazna je zamijenjena radom za opće dobro u trajanju od trideset radnih dana, a rok izvršenja rada za opće dobro iznosi jednu godinu.

Na temelju čl. 63 KZ opt. A. K. u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme provedeno u pritvoru od 18. kolovoza 2010 godine pa nadalje.

I Kž 25/11-4

Na temelju čl. 76 KZ opt. A. K. i opt. K. D. izrečena je sigurnosna mjera liječenja od ovisnosti o opojnim drogama, s tim da će se opt. A. K. sigurnosna mjera trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora, a opt. K. D. će trajati do prestanka razloga zbog kojeg je primijenjena ali u svakom slučaju do prestanka rada za opće dobro ili isteka izvršenja kazne zatvora ako rad za opće dobro ne bude izvršen.

Protiv ove presude podnijeli su žalbe opt. A. K. putem branitelja M. V. odvjetnika iz P. i opt. K. D. putem branitelja I. S. odvjetnika iz R..

Opt. A. K. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenim sankcijama, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da ga osudi na blažu kaznu.

Opt. K. D. se žali zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu na način da je oslobodi od optužbe.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

U pisanom očitovanju zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. sc. Milojka Vučkovića predloženo je da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.

Žalba opt. K. D. je osnovana, dok je žalba opt. A. K. neosnovana.

Na žalbu opt. K. D. i po službenoj dužnosti.

U pravu je žaliteljica kada u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 11 ZKP, s tvrdnjom da je izreka presude u dijelu koji se odnosi na opt. K. D. proturječna sama sebi i razlozima presude. Naime, u činjeničnom opisu djela koje se optuženici stavlja na teret, navodi se da nakon što je opt. A. K. opojnu drogu heroin stavio u osobni automobil kojim je upravljala opt. K. D. „pa kad su ih pred T. U. zaustavili djelatnici policije, a kako isti heroin djelatnici policije ne bi pronašli opt. K. D. ga je stavila u grudnjak i držala ga je, a isti je od nje oduzet u Policijskoj postaji P. po djelatnicima policije“. Suprotno ovom činjeničnom opisu djela, pravni je opis, a time i pravna oznaka kaznenog djela za koje je optuženica proglašena krivom, budući da pravni opis kaznenog djela iz čl. 173 st. 1 KZ glasi „posjedovala tvar koja je propisom proglašena opojnom drogom“. Naime, da bi netko bio u posjedu, u ovom slučaju opojne droge, potrebno je, da u trenutku kada se nalazi u detenciji te tvari, kod njega postoji volja i namjera za posjedovanjem, u pravilu radi konzumacije opojne droge. U činjeničnom opisu djela međutim, navodi se da je optuženica heroin koji se nalazio u posjedu opt. A. K., stavila u grudnjak i držala ga na taj način sakrivenog kako djelatnici policije ne bi našli ovu opojnu drogu. Prema tome, u ovom slučaju pri takvom činjeničnom opisu djela, nikako se ne može raditi o kaznenom djelu iz čl. 173 st. 1 KZ, već eventualno o kaznenom djelu iz čl. 301 KZ ili nekom drugom kaznenom djelu, na pr. iz čl. 236 KZ. To tim više, što se u obrazloženju prvostupanjske presude navodi, kako je sud utvrdio da je optuženica željela zaštiti opt. A. K. zbog toga što s njim ima zajedničko dijete i koji je bio na višegodišnjem izdržavanju kazne

I Kž 25/11-4

zatvora, pa je u strahu da policija ne otkrije heroin, sakrila ga u grudnjak, a kada je privedena u policijsku postaju, pokušala je sakriti i odbaciti tu opojnu drogu u čemu je primijećena i spriječena u naumu. Stoga je i takvo obrazloženje zaključaka prvostupanjskog suda u razlozima presude u potpunom proturječju s pravnom kvalifikacijom djela za koje je optuženica proglašena krivom, jer se držanje opojne droge u namjeri prikrivanja optuženika sakrivanjem heroina u odjeću, nikako ne može podvesti pod pojam posjedovanja u smislu odredbe čl. 173 st. 2 KZ. Na taj način je ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 11 ZKP, jer je izreka presude proturječna sama sebi i razlozima presude.

Stoga je valjalo prihvaćanjem žalbe opt. K. D. i po službenoj dužnosti ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je opt. K. D. proglašena krivom zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 1 KZ.

U ponovljenom postupku, nadležni sud prvog stupnja će otkloniti sve nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem, te donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu.

Na žalbu opt. A. K..

Iako opt. A. K. uvodno ističe da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u razlozima žalbe ni na koji način ne obrazlaže ovu žalbenu osnovu. Sud drugog stupnja međutim, ispitao je po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 ZKP prvostupanjsku presudu, te je utvrđeno da nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 1, 5, 6, 8 do 11 i st. 2 ZKP, a glavna rasprava održana je u prisutnosti optuženika i njegovog branitelja.

Nije u pravu ovaj žalitelj kada u žalbi navodi da je izrečena kazna prestroga s obzirom na cijeli niz olakotnih okolnosti kao što su njegova ovisnost o opojnim drogama, teško djetinjstvo u nesređenim obiteljskim prilikama u kojima je odrastao i okolnost da je djelo počinio iz razloga što mu je potreban novac za drogu i uzdržavanje malodobnog djeteta, te okolnost da je svojim priznanjem djela na glavnoj raspravi uvelike pripomogao bržem i efikasnijem okončanju kaznenog postupka. Sve, u žalbi istaknute olakotne okolnosti, sud prvog stupnja cijenio je olakotnima i čak štoviše, pored svih u žalbi istaknutih okolnosti, kao olakotnu okolnost cijenio je još i činjenicu da je optuženik učesnik Domovinskog rata, a posebno olakotnom okolnošću uzeo smanjenu ubrojivost optuženika tempore criminis. Međutim, optuženik je u razdoblju od 1998. do 2007 godine sedam puta osuđivan, od čega šest puta zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga, pa se dakle radi o specijalnom višestrukom povratniku, što je svakako otegotna okolnost, jer je očito da dosadašnje kažnjavanje optuženika nije ostvarilo svoju zakonom predviđenu svrhu. Stoga je pravilno prvostupanjski sud, uvažavajući ovu otegotnu okolnost, a imajući u vidu cijeli niz navedenih olakotnih okolnosti, optuženika osudio na kaznu zatvora koja je bliža zapriječenom kaznenom minimumu za kazneno djelo za koje je proglašen krivim, zbog čega je žalba optuženika u tom dijelu sasvim neosnovana.

Također je neosnovana žalba opt. A. K. zbog povrede kaznenog zakona pri primjeni sigurnosne mjere liječenja od ovisnosti o opojnim drogama iz čl. 76 u vezi čl. 75 KZ. Pravilno je u prvostupanjskoj presudi navedeno da će ova sigurnosna mjera trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora u trajanju od tri godine i deset mjeseci. U skladu s odredbom čl. 75 st. 3 KZ obvezno

I Kž 25/11-4

psihijatrijsko liječenje, a time i obvezno liječenje od ovisnosti po odredbi čl. 76 st. 2 KZ ne može trajati dulje od pet godina a ne, kako se to pogrešno navodi u žalbi, tri godine.

Stoga je žalbu opt. A. K. valjalo odbiti kao neosnovanu.

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja, ispitujući po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 2 ZKP dio presude koji se odnosi na opt. A. K., nije našao niti da bi bila ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu ovog optuženika, to je u tom dijelu presuđeno u skladu s odredbom čl. 387 ZKP.

U Zagrebu, 15. veljače 2011.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.