Gž R-398/2017-2 · Županijski sud u Bjelovaru

Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž R-398/2017-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dobrile Ćuruvija kao predsjednice vijeća, sutkinje Nade Sambol kao člana vijeća i sutkinje Branke Pirin kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. V. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. P., dipl. iur., predstavniku R. s. r. H., protiv tuženika H. T. d.d. iz Z., OIB: zastupanog po punomoćnicima M. R. i N. G. R., odvjetnicima iz Z., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-205/16-19 od 27. rujna 2017., u sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2018.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-205/16-19 od 27. rujna 2017.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-205/16-19 od 27. rujna 2017. presuđeno je tako da cijela izreka glasi:

" I/ Utvrđuje se nedopuštenim otkaz sadržan u Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj: H3-553925-269-2015 od 14. prosinca 2015.g., kojim je tuženik H. T. d.d. tužiteljici K. V. otkazao Ugovor o radu sklopljen dana 01. srpnja 2015.g. te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

II/ Nalaže se tuženiku H. T. d.d. vratiti tužiteljicu K. V. na posao na radno mjesto Viši specijalist pozadinske IT podrške, odnosno drugo radno mjesto odgovarajuće stručnoj spremi, obrazovanju i znanjima tužiteljice, u roku od 8 dana."

Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice i tuženiku dosuditi parnični trošak i trošak sastava žalbe.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude je razumljiva, dani su jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, navedene su odredbe materijalnog prava koje je sud primijeni, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Utvrđeno je da sud nije učinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

Predmet ove parnice je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu i zahtjev za vraćanje na rad.

Sud prvog stupnja je utvrdio činjenično stanje:

- da je tužiteljica kod tuženika bila u radnom odnosu 31 godinu i 11 mjeseci,

- da je dana 14. prosinca 2015. odlukom tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu otkazan ugovor o radu tužiteljici od 1. srpnja 2015. za radno mjesto viši specijalist pozadinske IT podrške, Odsjek za upravljanje i kontrolu IT usluga, Odjel za operacije IT sustava,

- da je kao razlog otkaza navedeno da uvođenjem i primjenom sve razvijenije tehnologije kroz alat za administraciju prijava koju je service desk razvio u nastojanju da podigne broj riješenih prijava kao i ukupni nivo usluge te postignutim visokim nivoom automatizacije izrade izvještaja došlo je do smanjenja potrebnog broja izvršitelja na radnom mjestu viši specijalist pozadinske IT podrške,

- da je tužiteljica odluku o otkazu primila 14. prosinca 2015., protiv koje je podnijela zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik primio 29. prosinca 2015., o kojem tuženik nije odlučio,

- da je tužiteljica dana 27. siječnja 2016. podnijela tužbu radi sudske zaštite povrijeđenih prava,

- da je tuženik dopisom od 1. prosinca 2015. pozvao radničko vijeće na savjetovanje u svezi otkaza ugovora o radu iz poslovno uvjetovanih razloga za 16 radnika i dostavio nacrt namjeravane odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici,

- da je radničko vijeće dopisom od 7. prosinca 2015. zatražilo od tuženika dodatne podatke koje tuženik nije dostavio,

- da se radničko vijeće protivilo otkazu ugovora o radu tužiteljici,

- da tuženik nije dokazao da je prestala potreba za obavljanjem sadržaja poslova koje je obavljala tužiteljica,

- da tužiteljica nije bila jedina radnica koja je obavljala poslove viši specijalist pozadinske IT podrške,

- da tuženik nije pri odlučivanju o otkazu vodio računa o zakonom propisanim kriterijima i dodatnom kriteriju,

- da nije dokazao unutar koje usporedive grupe radnika je vršio odabir i kojem kriteriju je dao prednost.

Na utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbu čl. 115. st. Zakona o radu („Narodne novine“, br: 93/14 - dalje: ZR) i čl. 124. st. 1. ZR-a kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja nije izrazio stav da tuženik nije proveo savjetovanje sa radničkim vijećem, već da tuženik savjetovanje nije proveo u skladu s odredbom čl. 150. ZR-a, jer radničkom vijeću ni na traženje vijeća nije dostavio sve podatke važne za donošenje odluke i sagledavanja njezina utjecaja na položaj radnika, a to su podaci iz kojih bi se moglo zaključiti da je prestala potreba za radom tužiteljice, podatke o kriterijima kojim se vodio tuženik prilikom odabira kojem će radniku otkazati ugovor, imena usporednih radnika, procjene učinka za tužiteljicu i za usporedne radnike.

Sud prvog stupnja je okolnosno obrazložio zbog čega savjetovanje nije u skladu s čl. 150. ZR-a, a utvrđene činjenice nisu u protivnosti sa izvedenim dokazima jer iz sadržaja spisa ne proizlazi da je navedene podatke tuženik dostavio.

U okolnostima, kada tuženik radničkom vijeću radi savjetovanja, ni na traženje radničkog vijeća (List 55) nije dostavio za tužiteljicu i usporedne radnike podatke kojima se vodio kod odabira radnika kojem će prestati ugovor, a u dostavljenom prijedlogu odluke o otkazu ugovora (List 50) koji je identičnog sadržaja kao i odluka o otkazu ugovora o radu je navedeno da je došlo do smanjenja potrebnog broja izvršitelja na radnom mjestu viši specijalist IT podrške, onda i po ocijeni ovog suda drugog stupnja tuženik nije radničkom vijeću dostavio potpune podatke i omogućio mu davanje primjedbi i prijedloga kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke, kako je to okolnosno naveo u obrazloženju i sud prvog stupnja. Tuženik u žalbi navodi, da podaci koje je tražilo radničko vijeće, a sud ih naveo u obrazloženju presude nisu u nikakvoj vezi s otkazom, osobito podaci o usporednim radnicima jer je tužiteljica bila jedini radnik na radnom mjestu na kojem joj je otkazan ugovor o radu.

Obzirom na sadržaj obrazloženja otkaza, da je došlo do smanjenja potrebnog broja izvršitelja na radnom mjestu viši specijalist IT podrške, žalbeni navodi tuženika da je traženje radničkog vijeća podatka o usporednim radnicima bespredmetno, suprotni su samom sadržaju obrazloženja otkaza.

Nije osnovana žalbena tvrdnja tuženika, da je zaključak suda, kako ne postoje opravdani razlozi za otkaz ugovora o radu tužiteljici protivan sadržaju spisa.

Sud prvog stupnja je utvrdio da tuženik nije dokazao da je postojao opravdani razlog iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a, a teret dokazivanja postojanja tog razloga je primjenom čl. 135. st. 3. ZR-a na tuženiku.

Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

U odluci o otkazu kao razlog je navedeno da je uvođenjem i primjenom sve razvijenije tehnologije postignut visoki nivo automatizacije izrade izvještaja zbog čega je došlo do smanjenja potrebnog broja izvršitelja na radnom mjestu viši specijalist pozadinske IT podrške.

Iz sadržaja obrazloženja odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi da tužiteljica nije bila jedini radnik na poslovima viši specijalist pozadinske IT podrške, da poslovi koje je tužiteljica obavljala postojali su i u vrijeme otkazivanja ugovora o radu i da je dalje postojala potreba za onavljanje tih poslova, kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja.

Stoga tuženik neosnovano navodi, da je sud prvog stupnja propustio analizirati iskaze svjedoka, da iz iskaza svjedoka K. S. proizlazi da ti poslovi više ne postoje, da je pogrešno ocijenio iskaz svjedoka J. R. neprihvatljivim, a za to nije dao valjane i obrazložene razloge, pa je time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

Sud prvog stupnja je dao valjane razloge, zašto nije prihvatio iskaz svjedoka J. R. u dijelu kojim je svjedok iskazala da su poslovi, koje je obavljala tužiteljica automatizirani 2015. i da nakon otkaza tužiteljici poslovi koje je obavljala tužiteljica više ne postoje.

Sud je navedeni iskaz pravilno ocijenio i za to dao razloge, jer prema iskazu svjedoka K. S. krajem 2012. godine uvedena je tehnologija na način da je promijenjena baza podataka na koju se skladište podaci, da su alate koji su koristili u radu koristili i dalje za potrebe izrade izvještaja, da nakon uvođenja tehnologije nije došlo do drugačije organizacije rada, da prema iskazu tužiteljice zadnje uvođenje tehnologije je bilo 2013. godine, da prema iskazu svjedoka I. O. u 2015. nije bilo uvođenja nekih značajnijih tehnologija, da tuženik nije suprotno dokazao nekim materijalnim dokazima.

Da su nakon otkaza ugovora o radu tužiteljici poslove koje je ona obavljala i dalje obavljali B. B. i K. S. proizlazi iz iskaza svjedoka K. S.

Točno je da je u mjesecu travnju 2016. B. B. otkazan ugovor o radu, a K. S. radni odnos je prestao sporazumno u prosincu 2016. Međutim, prestanak potrebe za poslom koji je radila tužiteljica mora biti u vrijeme kada je otkazan ugovor o radu, kako je to pravilno naveo i sud prvog stupnja.

Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka, a i u žalbenom postupku isticao da je tužiteljica jedina radila na poslovima viši specijalist pozadinske IT podrške i da stoga nije trebao voditi računa o socijalnim kriterijima. Takve tvrdnje tuženika suprotne su samom sadržaju odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici, kako je to utvrdio i sud prvog stupnja. U obrazloženju otkaza je navedeno, da je došlo do smanjenja potrebnog broja izvršitelja na radnom mjestu viši specijalist pozadinske IT podrške.

Kraj činjenice, da tuženik nije priložio u spis opis poslova za radna mjesta, onda su neosnovani žalbeni navodi tuženika, da se karakter posla ne dokazuje iskazom svjedoka. Bitan je sadržaj posla koji radnik radi, a da su tužiteljica, B. B. i K. S. obavljali dvije trećine istih poslova proizlazi iz iskaza tužiteljice i svjedoka K. S., što je i naveo sud prvog stupnja.

Neosnovano tuženik u žalbi navodi da se sud nije ni osvrnuo na ugovore o radu za radnika B. B. i K. S.

Sud prvog stupnja je utvrdio uvidom u ugovor o radu za K. S. da je sklopljen 1. srpnja 2015. za radno mjesto viši specijalist tehničke IT podrške, za radnika B. B. za radno mjesto specijalist tehničke IT podrške. Temeljem iskaza svjedoka K. S. sud je utvrdio, da su tužiteljica, B. i S. radili u istom sektoru, odjelu, odsjeku, u istoj grupi ITSM reporting. Prema iskazu svjedoka K. S., svjedok je cijelo vrijeme rada kod tuženika radio na istim poslovima, ali se samo mijenjao naziv radnog mjesta, dok prema iskazu svjedoka G. G. kod tuženika dosta radnika radi na istim radnim mjestima s različitim ugovorima o radu.

Osim toga, tuženik u obrazloženju odluke o otkazu navodi, da je došlo do smanjenja potrebnog broja izvršitelja na radnom mjestu viši specijalist pozadinske IT podrške. Dakle, sam tuženik potvrđuje da je na poslovima koje je obavlja tužiteljica radilo više radnika.

Neosnovani su žalbeni navodi da je zaključak suda, kako su povrijeđene odredbe o socijalnom odabiru suprotne sadržaju spisa.

U obrazloženju odluke o otkazu ugovora o radu tuženik je naveo, da je prilikom odlučivanja o tome, kojem će radniku otkazati ugovor vodio računa o kriterijima iz čl. 115. st. 2. ZR-a i dodatnim kriterijima kao što je procjena učinka radnika za 2014. godinu.

Pravilno sud prvog stupnja navodi, da iz provedenih dokaza ne proizlazi na koji je način tuženik primjenjivao kriterije kod donošenja odluke, kojem kriteriju je dao prednost, s kojim radnicima je uspoređivao tužiteljicu.

Tužiteljica je iznijela činjenicu, da je od radnika B. B. i K. S., imala više staža, da je iste ona obučavala, a suprotno ne proizlazi niti iz jednog provedenog dokaza.

Tuženik ni u odluci o otkazu ugovora o radu, ni tijekom postupka nije naveo podatke o trajanju radnog odnosa, starosti, obvezama uzdržavanja, procjeni učinka za tužiteljicu i usporedne radnike.

Razlozi dani u odnosu na postupanje tuženika prema čl. 79. Kolektivnog ugovora tuženika nisu proturječni izvedenim dokazima. Zaključak suda da se radilo o netransparentnoj ponudi, jer tuženik u odluci ni tijekom postupka nije naveo koje poslove je ponudio tužiteljici u arhivi, a taj podatak nije dostavio ni radničkom vijeću, nije protivan izvedenim dokazima. Sud prvog stupnja ne dopuštenost otkaza ni ne temelji na tim razlozima.

Kraj utvrđene činjenice da tužiteljica nije bila jedini radnik na poslovima viši specijalist pozadinske IT podrške, a tuženik nije postupio prema odredbi čl. 115. st. 2. ZR-a, pravilno je sud primijenio materijalno pravo i prihvatio tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu i primjenom čl. 124. st. 1. ZR-a zahtjev za vraćanje na rad.

Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a ni razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu se ne dosuđuje trošak izjavljivanja žalbe.

Bjelovar, 3. svibnja 2018.

Predsjednica vijeća

Dobrila Ćuruvija v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik:

Božidar Štefanac