Rev-2290/1990-200 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2290/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja G. Š. iz Z., protiv tuženika PO B.-V. iz Z., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužitelja, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 5. ožujka 1991. br. GŽ-881/1991-2, kojom je preinačena odluka Osnovnog suda udruženog rada u Zagrebu od 25. lipnja 1990. br. S-1381/90, u sjednici održanoj dana 23. siječnja 1992,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom drugostepenog suda preinačena je presuda prvostepenog suda kojom je udovoljeno tužbenom zahtjevu tužitelja, kojim traži da se preinači ili poništi odluka disciplinske komisije tuženog, koja je potvrdjena odlukom radničkog savjeta tuženog o izricanju disciplinske mjere prestanka radnog odnosa tužitelju, tako da je prvostepeni sud izvršenje navedene mjere odgodio na dvanaest mjeseci, a drugostepeni je sud u cijelosti odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom.

Protiv presude drugostepenog suda izjavio je reviziju tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda ukine ili preinači tako da se udovolji tužbenom zahtjevu.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Prvostepeni je sud udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja kojim traži da se preinači ili poništi kao preoštra disciplinska mjera prestanka radnog odnosa, koja mu je izrečena osporenim odlukama tuženog, tako da je prvostepeni sud zbog socijalne sigurnosti tužitelja i njegove porodice, izvršenje navedene disciplinske mjere, odgodio na dvanaest mjeseci, a drugostepeni je sud preinačio presudu prvostepenog suda i odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom. Drugostepeni sud smatra da u ovom slučaju nije bilo osnove za preinačenja izrečene disciplinske mjere, kako je to postupio prvostepeni sud, jer da je sporna disciplinska mjera izrečena u skladu s odredbama Pravilnika tuženog o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti radnika, koju ocjenu kao pravilnu prihvaća i ovaj sud. Tužitelj s tim u vezi u reviziji neosnovano tvrdi da pri izricanju osporene disciplinske mjere nisu, u skladu sa zakonom, cijenjene sve okolnosti konkretnog slučaja i to stupanj odgovornosti radnika, uvjeti pod kojim je počinjena povreda radne dužnosti, ranije ponašanje radnika, težina povrede te materijalne i socijalne prilike radnika. Iz osporenih odluka tuženog o izrečenoj disciplinskoj mjeri prestanka radnog odnosa tužitelju, proizlazi da je tužitelj neopravdano izostao s rada u razdoblju od 18.X do 16. XI 1989. godine i da je time počinio težu povredu radne dužnosti za koju je citiranim pravilnikom predvidjena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa, što nije sporno. Iz obrazloženja osporenih odluka tuženog nadalje proizlazi da je tužitelju zbog neopravdanog izostanka s rada već prije izrečena disciplinska mjera, da je često izostajao s rada zbog uživanja alkohola, a opomene rukovodioca i šefova s tim u vezi nisu uopće utjecali na ponašanje tužitelja. Ocijenjeno je da kraj takvog stanja stvari okolnost što je tužitelj stariji radnik kojem nedostaje oko dvije godine do mirovine nije takva da bi utjecala u ovom slučaju na donošenje drukčije odluke o disciplinskoj mjerio. (Odluke tužene strana 19 i 22 spisa). U postupku pri donošenju osporenih odluka tuženog nije počinjena bitna povreda postupka, niti to uostalom, revident tvrdi.

Kraj takvog stanja stvari pravilno je primijenjeno materijalno pravo, kad je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, pa kako nema bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu (čl. 393. Zakona o parničnom postupku, koji je temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske "NN" br. 53/91).

U Zagrebu, 23. siječnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović v.r.