Revr-1191/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1191/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća i Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužiteljice J. G. iz S., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u S., protiv tuženika „D.“ d.d. S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-4/10 od 21. siječnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-266/07

od 24. srpnja 2009., u sjednici održanoj 21. rujna 2011.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev D. d.d. S. u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici svotu od 10.909,82 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 3,03 kn od 15.10.1990. god. do isplate;

- na iznos od 2,91 kn od 15.11.1990. god. do isplate;

- na iznos od 0,34 kn od 15.12.1990. god. do isplate;

- na iznos od 1,61 kn od 15.01.1991. god. do isplate;

- na iznos od 5,51 kn od 15.02.1991. god. do isplate;

- na iznos od 6,76 kn od 15.03.1991. god. do isplate;

- na iznos od 5,81 kn od 15.04.1991. god. do isplate;

- na iznos od 4,00 kn od 15.05.1991. god. do isplate;

- na iznos od 6,86 kn od 15.06.1991. god. do isplate;

- na iznos od 6,10 kn od 15.07.1991. god. do isplate;

- na iznos od 5,69 kn od 15.08.1991. god. do isplate;

- na iznos od 5,64 kn od 15.09.1991. god. do isplate;

- na iznos od 6,25 kn od 15.10.1991. god. do isplate;

- na iznos od 4,91 kn od 15.11.1991. god. do isplate;

- na iznos od 5,24 kn od 15.12.1991. god. do isplate;

- na iznos od 4,71 kn od 15.01.1992. god. do isplate;

- na iznos od 10,40 kn od 15.02.1992. god. do isplate;

- na iznos od 6,13 kn od 15.03.1992. god. do isplate;

- na iznos od 8,88 kn od 15.04.1992. god. do isplate;

- na iznos od 6,41 kn od 15.05.1992. god. do isplate;

- na iznos od 15,06 kn od 15.06.1992. god. do isplate;

- na iznos od 11,97 kn od 15.07.1992. god. do isplate;

- na iznos od 11,11 kn od 15.08.1992. god. do isplate;

- na iznos od 26,63 kn od 15.09.1992. god. do isplate;

- na iznos od 21,83 kn od 15.10.1992. god. do isplate;

- na iznos od 27,06 kn od 15.11.1992. god. do isplate;

- na iznos od 39,49 kn od 15.12.1992. god. do isplate;

- na iznos od 47,60 kn od 15.01.1993. god. do isplate;

- na iznos od 59,90 kn od 15.02.1993. god. do isplate;

- na iznos od 81,32 kn od 15.03.1993. god. do isplate;

- na iznos od 109,77 kn od 15.04.1993. god. do isplate;

- na iznos od 137,71 kn od 15.05.1993. god. do isplate;

- na iznos od 166,05 kn od 15.06.1993. god. do isplate;

- na iznos od 219,52 kn od 15.07.1993. god. do isplate;

- na iznos od 278,19 kn od 15.08.1993. god. do isplate;

- na iznos od 379,09 kn od 15.09.1993. god. do isplate;

- na iznos od 473,68 kn od 15.10.1993. god. do isplate;

- na iznos od 495,43 kn od 15.11.1993. god. do isplate;

- na iznos od 454,43 kn od 15.12.1993. god. do isplate;

- na iznos od 467,13 kn od 15.01.1994. god. do isplate;

- na iznos od 737,20 kn od 15.02.1994. god. do isplate;

- na iznos od 411,20 kn od 15.03.1994. god. do isplate;

- na iznos od 679,20 kn od 15.04.1994. god. do isplate;

- na iznos od 680,20 kn od 15.05.1994. god. do isplate;

- na iznos od 674,20 kn od 15.06.1994. god. do isplate;

- na iznos od 674,20 kn od 15.07.1994. god. do isplate;

- na iznos od 783,20 kn od 15.08.1994. god. do isplate;

- na iznos od 911,20 kn od 15.09.1994. god. do isplate;

- na iznos od 654,60 kn od 15.10.1994. god. do isplate;

- na iznos od 953,52 kn od 15.11.1994. god. do isplate;

- na iznos od 120,88 kn od 15.12.1994. god. do isplate;

ili tužiteljici isplatiti kunsku protuvrijednost iznosa od 5.941,72 EUR-a (11.621,00 DEM), po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. siječnja 1995.g. pa do konačne isplate.“

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska odluka.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koja odredba se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinačiti drugostupanjsku odluku prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz dosudu parničnog troška.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela prelazi 100.000,00 kn.

U smislu odredbe čl. 382. st. 2. t. 3. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu reviziju podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 10.909,82 kn s osnova razlike plaće za razdoblje od 11. rujna 1990. do 31. kolovoza 1993. ili protuvrijednost iznosa 5.941,72 €.

Materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu čl. 382. st. 2. ZPP je:

- odgovara li tuženik kao član dioničkog društva u smislu odredbe čl. 10. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93 i dr. – dalje: ZTD) za obveze tog društva zbog toga što je preuzeo imovinu društva bez plaćanja naknade?

O tom materijalnopravnom pitanju zbog kojeg je revizija podnesena ovaj revizijski sud zauzeo je već shvaćanje u presudi poslovni broj Revr-683/07 od 22. siječnja 2008. u kojoj je revizija odbijena kao neosnovana podnesena protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-5467/06 od 4. svibnja 2007., kojom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda i odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate.

Prema zauzetom pravnom shvaćanju u navedenom predmetu proizlazi da nije osnovana tvrdnja tužiteljice o zlouporabama tuženika u smislu odredbe čl. 10. ZTD (tako i u odlukama poslovni broj Revr-295/07 i Revr-285/09).

Dakle, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije u suprotnosti sa shvaćanjem revizijskog suda.

Slijedom iznijetog ne radi se o takvom materijalnopravnom pitanju koje bi u smislu odredaba čl. 382. st. 2. ZPP bilo razlog za dopuštenost revizije.

Svi ostali revizijski navodi ne upućuju na postojanje takvih razloga.

Pri tome treba istaći da niz istaknutih bitnih povreda odredaba Zakona o parničnom postupku sve kada bi i bilo ostvareno njihovo postojanje, to samo po sebi ne bi predstavljalo razlog za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, a u reviziji se u svezi s tim niti ne obrazlažu daljnje pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu citiranih zakonskih odredaba.

Materijalnopravno pitanje kao što je pitanje sklapanja nagodbe sadržaj i izvršene isplate po toj nagodbi ovise o činjeničnom i pravnom supstratu svakog konkretnog predmeta, pa osim što se ona, načelno, ne bi ni mogla smatrati pitanjima od važnosti u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a iz samog nabrajanja brojeva određenih predmeta niti ne proizlazi da se odluke u tim predmetima temelje na istom činjeničnom i pravnom supstratu.

Posebno treba otkloniti osnovanost pozivanja tužiteljice na niz činjeničnih pitanja čime se u stvari osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja što, također, ne može biti razlog za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Slijedom svega izloženog trebalo je zaključiti da nisu ispunjene pretpostavke koje bi činile dopuštenom reviziju tužiteljice prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP, pa je sukladno tome, a pozivom na odredbe čl. 392. st. 2. ZPP reviziju tužiteljice protiv pobijane presude trebalo odbaciti kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 21. rujna 2011.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.