U-zpz-20/2016-8 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: U-zpz 20/2016-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Dragana Katića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te mr. sc. Dražena Jakovine, Darka Milkovića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u upravnom sporu tužitelja E. d.o.o. iz Z., protiv tuženika H., Z., radi trajnog oduzimanja svjedodžbe o plovidbenosti zrakoplova, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Državnog odvjetništva Republike Hrvatske poslovni broj GZ-DO-35/2016-4 od 20. lipnja 2016., protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 2017/15-2 od 9. prosinca 2015., u sjednici održanoj 15. listopada 2019.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2017/15-2 od 9. prosinca 2015., odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-3154/12-25 od 8. lipnja 2015.

Navedenom presudom Upravnog suda u Zagrebu poništeno je rješenje Agencije, klasa: UP/I-343-05/12-01/204, urbroj: 376-03-02-12-5 od 8. kolovoza 2012., kojim se tužitelju trajno oduzimaju pojedinačno navedene svjedodžbe o plovidbenosti zrakoplova registracijskih oznaka ... , ... , ... i ... (toč. 1. izreke), kojim su ukinuta pobliže određena rješenja od 30.travnja, 23. srpnja i 29. listopada 2009. te rješenje od 23. lipnja 2010. (toč. 2. izreke) te kojim je ukinuto rješenje klasa UP/I-343-05/12-01/204, URBROJ:376-03-02-12- 3toč. 1. od 31. svibnja 2012. (toč. 3. izreke).

Protiv presude Visokog upravnog suda Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude zbog povrede zakona. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati zahtjev i preinači presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske na način da prihvati žalbu tuženika i preinači presudu Upravnog suda u Zagrebu na način da odbije tužbu tužitelja.

Tužitelj je odgovorio na zahtjev Državnog odvjetništva Republike Hrvatske. U bitnom pobija navode zahtjeva i predlaže zahtjev odbaciti, podredno odbiti.

Zahtjev nije osnovan.

Sukladno odredbi čl. 78. st. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 - dalje: ZUS) pobijana presuda ispitana je samo u granicama zahtjeva za izvanredno preispitivanje.

Rješenjem Agencije tužitelju su trajno oduzete pojedinačno navedene svjedodžbe o plovidbenosti zrakoplova registracijskih oznaka ... , ... , ... i ... , a nakon što je to javnopravno tijelu utvrdilo da tužitelj nije u ostavljenom roku nije ishodio potvrde o plovidbenosti za zrakoplove navedenih registracijskih oznaka.

Ocjenjujući zakonitost predmetnog rješenja Upravni sud u Zagrebu je utvrdio da je to rješenje nezakonito zbog čega je poništio pobijano rješenje, a Visoki upravni sud je potvrdio prvostupanjsku presudu ocijenivši u bitnom da su rješenje donijele neovlaštene osobe.

Prema shvaćanju upravnih sudova za vođenje postupka nadzora sigurnosti odnosno za utvrđivanje činjenica odlučnih za donošenje rješenja na temelju Zakona o zračnom prometu ("Narodne novine" broj 69/09 i 84/11 – dalje: ZZP) u vezi s odredbom čl. 23. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 – dalje: ZUP), ovlašten je zrakoplovni inspektor, što znači službena osoba koja ima odgovarajuću stručnu spremu, potrebno radno iskustvo i položen državni stručni ispit.

Pošavši od utvrđenja da je inspekcijski nadzor obavljao tim sastavljen od višeg inspektora zrakoplovstva (B. Č.) i dva inspektora zrakoplovstva na osposobljavanju D. Š. i M. G.), koji nisu imali potrebno radno iskustvo i položen državno stručni ispit upravni sudovi zaključuju da su pobijano rješenje o inspekcijskom nadzoru donijele neovlaštene osobe.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba sudskog postupka iz čl. 31. st. 1. ZUS, jer da su sudovi s jedne strane odlučili izvan granica tužbenog zahtjeva, a s druge strane da su pogrešno primijenili materijalno pravo iz čl. 134. do 138. Zakona o zračnom prometu ("Narodne novine" broj 69/09) kada su zaključili da su nadzor provele i pobijano rješenje donijele neovlaštene osobe.

Prema odredbi čl. 31. st. 1. ZUS sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, ali nije vezan razlozima tužbe.

Tužbeni zahtjev glasi na poništenje citiranog rješenja tuženika i sud je, suprotno tvrdnji podnositelja zahtjeva upravo odlučio u granicama tako istaknutog zahtjeva te nije postupio protivno odredbi čl. 31. st. 1. ZUS.

Prema istoj odredbi sud nije vezan razlozima tužbe, što znači da može utvrditi da je upravni akt nezakonit i iz drugih razloga, a ne zbog onih na koje tužitelj izričito ukazuje. Stoga okolnosti, na koju se poziva Državno odvjetništvo u zahtjevu, da "tužitelj u tužbi (…) nije prigovarao da bi postupak vodile neovlaštene osobe" i da su "sudovi (…) samoinicijativno izvan granica tužbenog zahtjeva raspravljali o tome da li su inspekcijski nadzor u ovom predmetu vodili ovlašteni odnosno neovlašteni inspektori zrakoplovstva", ne predstavlja povredu pravila upravnosudskog postupka, već postupanje sudova sukladno čl. 31. st. 1. ZUS.

Pobijana presuda nema nedostataka u obrazloženju koju Državno odvjetništvo nalazi u tome što u njoj nije navedena odlučna činjenica da je "inspekcijski nadzor obavljao tročlani tim kojim je rukovodio (…) voditelj tima (…) koji je imao status višeg inspektora zrakoplovstva". Iz obrazloženja prvostupanjske presude, koje je prihvatio drugostupanjski sud, proizlazi da je prvostupanjski sud dao jasne razloge o odlučnim činjenicama koje je utvrdio te zašto i kako ih je utvrdio. Konkretno, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud utvrdio da je inspekcijski nadzor obavljao tročlani tim – viši zrakoplovni inspektor kao voditelj tima i dva inspektora na osposobljavanju, ali i da su inspektori na osposobljavanju samostalno, a ne pod kontrolom voditelja tima, utvrđivali činjenice. Prema tome, ovaj sud ne nalazi povredu pravila sudskog postupka o sadržaju obrazloženja prvostupanjske presude, a koju povredu da je drugostupanjski sud propustio sankcionirati.

Prema odredbi čl. 78. st. 1. ZUS stranke predlažu Državnom odvjetništvu podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude i rješenja upravnog suda ili Visokog upravnog suda zbog povrede zakona.

Izraz povreda zakona ima značenje povrede procesnog i materijalnog prava, a ne odnosi se na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u sporu. Stoga Državno odvjetništvo može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede pravila sudskog postupka, a ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu.

Iz sadržaja zahtjeva proizlazi da Državno odvjetništvo prigovora tome da su nižestupanjski sudovi pogrešno utvrdili tko je vršio inspekcijski nadzor u upravnom postupku. Takvi navodi, kojima Državno odvjetništvo zapravo prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, nisu od značaja za ocjenu zakonitosti pobijane odluke s obzirom na to da povodom zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti Vrhovni sud Republike Hrvatske ne ispituje povrede u utvrđenom činjeničnom stanju u sporu.

Visoki upravni sud pravilno je primijenio odredbe Zakona o zračnom prometu u vezi s odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Naime, u obrazloženju pobijane presude drugostupanjski sud pravilno navodi odredbu čl. 134. st. 1. ZZP kojom je izričito propisano da postupak vodi, rješenje donosi i poduzima mjere u opsegu propisanih prava i obveza isključivo zrakoplovni inspektor, kao i odredbu čl. 23. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku, na primjenu kojeg Zakona upućuje čl. 5. st. 16. ZZP, kojom je propisano da u upravnom postupku postupa službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnim stvarima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela. Prema odredbi čl. 9. st. 1. ZUP, službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, odnosno sukladno odredbi čl. 47. st. 1. ZUP službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari.

Prema odredbi čl. 23. st. 1. ZUP u upravnom postupku postupa službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnim stvarima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela, dok prema odredbi čl. 23. st. 2. ZUP u javnopravnim tijelima službena osoba koja vodi postupak ili rješava o upravnim stvarima mora imati odgovarajuću stručnu spremu, potrebno radno iskustvo i položen državni stručni ispit.

Iz tih odredbi proizlazi da ovlast za vođenje postupka (što uključuje utvrđivanje činjenica) i rješavanje upravne stvari određeno opisom poslova koje je utvrđen propisom o ustrojstvu javnopravnog tijela, dakle, koja je raspoređena na radno mjesto u opisu kojeg je ta ovlast. Međutim, ta osoba mora imati odgovarajuću stručnu spremu, potrebno radno iskustvo i položen državni stručni ispit. U konkretnom slučaju navedeni inspektori na osposobljavanju, kako to i navodi Državno odvjetništvo u zahtjevu, nemaju položen stručni ispit. Prema tome, javnopravno tijelo čini povredu pravila upravnog postupka koja je od utjecaja na zakonitost pojedinačne odluke, kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt), ako je ta odluka utemeljena na činjenicama koje nije utvrdila službena osoba, u konkretnom slučaju na činjenicama koje je samostalno utvrdio inspektor na osposobljavanju, a ne zrakoplovni inspektor. Time što inspektori na osposobljavanju ne mogu samostalno utvrđivati činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari, nisu dovedeni pitanje pravo i dužnost inspektora na osposobljavanju da sudjeluju u inspekcijskom nadzoru, odnosno da obavljaju poslove svog radnog mjesta i izvode radne zadatke. Također, poništavanje predmetnog inspekcijskog rješenja tuženika ne sprječava tuženika u obavljanju poslova nadzora sigurnosti, naravno, putem ovlaštenih službenih osoba.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 78. st. 8. ZUS odlučiti kao u izreci ove odluke.

Zagreb, 15. listopada 2019.

Predsjednik vijeća:

Dragan Katić, v.r.