I Kž-236/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-236/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Š. S. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 06. ožujka 2002. god. br. K-77/01, u sjednici održanoj 27. ožujka 2002. god.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačava se pobijano rješenje te se odbija prijedlog branitelja opt. Š.S. i opt. Š.S. za izdvajanje iz spisa predmeta br. K-77/01, zapisnika o ispitivanju Ž.J. kao svjedoka kod istražnog suca Županijskog suda u Splitu od 05. svibnja 2001. god. br. Kir-783/01 (list 56 do 58 spisa).

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, na temelju čl. 331. st. 2. i 3., te čl. 78. ZKP, na prijedlog branitelja opt. Š.S. i opt. Š.S., iz spisa predmeta br. K-77/01 izdvojeni su zapisnici o ispitivanju Ž.J. kao osumnjičenika kod Policijske uprave Š. od 04. svibnja 2001. god. (list 50 do 55 spisa), te zapisnik o ispitivanju Ž.J. kao svjedoka kod istražnog suca Županijskog suda u Splitu od 05. svibnja 2001. god. br. Kir-783/01 (list 56 do 58 spisa).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, time da je iz dikcije podnesene žalbe razvidno da se istom pobija samo onaj dio rješenja prvostupanjskog suda koji se odnosi na izdvajanje iz spisa, zapisnika o ispitivanju Ž.J. u svojstvu svjedoka.

Žalba je osnovana.

Protivno tvrdnjama pobijanog rješenja, s pravom žalitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da se u odnosu na zapisnik o ispitivanju Ž.J. u svojstvu svjedoka u formi hitne istražne radnje, pred istražnim sucem Županijskog suda u Splitu, radi o nezakonito pribavljenom dokazu, jer u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 185. st. 1. i 186. st. 1. ZKP, da se predmetno ispitivanje provede u formi hitne istražne radnje.

Naime, prvostupanjski sud smatra da je državni odvjetnik u vrijeme stavljanja prijedloga za provođenje hitne istražne radnje, dana 05. svibnja 2001. god. u 11,30 sati, već imao saznanje da su osumnjičenici za učin predmetnog kaznenog djela poznati, jer se u svom prijedlogu pozvao na posebno izviješće … Policijske postaje u S. br. KU-8/01 od 05. svibnja 2001. god., koje izvješće je sadržavalo imena osoba osumnjičenika, pa stoga nije bilo osnova za provođenje hitne istražne radnje u smislu odredbe čl. 185. st. 1. ZKP, kao niti u smislu odredbe čl. 186. ZKP, jer nije postojala nikakova opasnost od odgode saslušanja svjedoka Ž.J. u redovnom istražnom postupku, pa je konkretan način ispitivanja ovog svjedoka izvršen pod određenim psihološkim pritiskom, što sve ukazuje da je takav dokaz pribavljen na nezakonit način.

Prvostupanjski sud smatra, da je na ovaj način izbjegnuto i niz drugih procesno- pravnih pretpostavki čije ispunjenje je neophodno da bi se proveo valjan dokaz ispitivanjem svjedoka, a to je prvenstveno činjenica da je izbjegnuto pitanje svjedoku da li je u kakovom srodstvu s okrivljenicima, odnosno povrijeđeno je pravo obrane, jer kod spornog ispitivanja svjedoka pred istražnim sucem u formi hitne istražne radnje, izbjegnuto je pozivanje branitelja okrivljenika, pa su isti onemogućeni da svjedoku postavljaju pitanja.

Nasuprot tome, žalitelj u svojoj žalbi ističe da je ispitivanje svjedoka Ž.J. u formi hitne istražne radnje provedeno zakonito, a temeljeno je na odredbi čl. 185. ZKP, jer državni odvjetnik u vrijeme podnošenja prijedloga za provođenje hitne istražne radnje nije mogao znati tko su osobe osumnjičenika, jer je prijedlog uslijedio dana 05. svibnja 2001. god. u 11,30 sati, a osumnjičenici su uz posebno izvješće predvedeni dežurnom istražnom sucu dana 05. svibnja 2001. god. u 17,30 sati.

Uvidom u spis predmeta, ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je dana 03. siječnja 2001. god pod brojem KU-8/01 Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu podnesena kaznena prija od strane PU S., protiv nepoznatog počinitelja zbog učina kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ.

Iz podataka u spisu proizlazi da je za vrijeme trajanja predistražnog postupka za predmetno kazneno djelo, u tijeku bila i kriminalistička obrada za kazneno djelo ubojstva koju je vodila PU Š., a koja je tijekom te obrade došla do osobe Ž.J. koji je međutim za vrijeme obavjesnog razgovora dana 04. svibnja 2001. god. izvijestio PU Š. o podacima s kojima raspolaže u svezi s učinom kaznenog djela razbojništva počinjenog na štetu S. banke.

Tim povodom, PU Š. dana 04. svibnja 2001. god. uhitila je Ž.J. zbog sumnje na učin predmetnog kaznenog djela, te ga u 17,15 sati ispitala u svojstvu osumnjičenika, a zatim prije isteka roka iz čl. 97. st. 1. ZKP, proslijedila PU S., koja je kao mjesno nadležna postupala u predistražnom postupku za kazneno djelo razbojništva na štetu S. banke.

Kako je ovaj predistražni postupak vođen po zahtjevu za prikupljanje prethodnih obavijesti državnog odvjetnika, na temelju kaznene prijave protiv nepoznatog počinitelja, to je evidentno da je PU S. o zaprimanju Ž.J. izvjestila državnog odvjetnika, koji je međutim na temelju podataka prikupljenih od strane PU Š. zaključio da se ne radi o osobi počinitelja predmetnog kaznenog djela, već o osobi koja raspolaže podacima za identifikaciju tih počinitelja.

Stoga je državni odvjetnik opravdano stavio prijedlog za provođenje hitne istražne radnje ispitivanja Ž.J. u svojstvu svjedoka, a u smislu odredbe čl. 185. st. 1. ZKP, jer je bilo očigledno da bi istu bilo svrhovito poduzeti prije pokretanja istrage.

Prema tome, činjenica da se državni odvjetnik u prijedlogu za provođenje hitne istražne radnje pozvao na posebno izvješće PU S. br. KU-8701 od 05. svibnja 2001. god., ne znači da je isti toga dana u 11,30 sati imao saznanja o osobama osumnjičenim za učin predmetnog kaznenog djela, već je to bilo saznanje o osobi Ž.J., za kojeg je ocijenio da ga treba ispitati u svojstvu svjedoka i to u formi hitne istražne radnje sukladno odredbi čl. 185. st. 1. ZKP.

Činjenica je da su osumnjičenici Š.S. i Š.S. od strane PU S. uz posebno izvješće br. KU-8/01, predvedeni istražnom sudu dana 05. svibnja 2001. god. u 17,30 sati, pa je obzirom na sve izloženo, opravdano uzeti da su i istražni sudac i dežurni državni odvjetnik tek tada stekli saznanje o osoboma osumnjičenim za učin kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ na štetu S. banke.

Slijedom iznesenog, daljnja obrazloženja suda u svezi ostalih procesnih pretpostavki za zakonitost provođenja dokaza ispitivanjem svjedoka u redovnom istražnom postupku, postaju bespredmetna, jer kod hitne istražne radnje poduzete u smislu čl. 185. st. 1. ZKP, ove procesne pretpostavke (prisutnost branitelja i izjašnjenje svjedoka o srodstvu s osumnjičenicima), ne mogu se primijeniti.

Stoga, a kako su navodima podnesene žalbe državnog odvjetnika utvrđenja prvostupanjskog suda djelomično dovedena u sumnju, trebalo je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 27. ožujak 2002. god.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v. r.

mr. Branko Zmajević, v. r.