Rev-736/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 736/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz S., koju zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik iz S., protiv tuženika V. B., iz S., radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 14. rujna 2000. godine br. Gž-1784/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku br. P-592/95 od 01. listopada 1999. godine, u sjednici održanoj dana 26. svibnja 2004. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se djelomično revizija tuženika, te se ukidaju presuda Županijskog suda u Sisku od 14. rujna 2000. godine br. Gž-1784/99 i presuda Općinskog suda u Sisku br. P-592/95 od 01. listopada 1999. godine, u dijelu kojim je utvrđeno da su stranke suvlasnici svaka sa ½ dijela obiteljske kuće s radionicom u S., u ulici, kao i odluka o trošku, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O troškovima postupka povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

p r e s u d i o j e :

U preostalom dijelu odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Sisku od 14. rujna 2000. godine br. Gž-1784/99, potvrđena je presuda Općinskog suda u Sisku br. P-592/95 od 01. listopada 1999. godine, kojom je utvrđeno da su stranke suvlasnici svaka u ½ dijela nekretnina u naravi obiteljske kuće s radionicom u S., kao i pokretnina opisanih u st. I izreke prvostupanjske presude, da je tužiteljica samovlasnica pokretnina opisanih u st. II citirane presude, te kojom je naloženo tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 18.703,00 kn, u roku od 15 dana.

Protiv drugostupanjske odluke tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, i to kako iz revizije proizlazi, zbog bitne povrede parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91. i dr. - dalje: ZPP), kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predložio da se drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Odgovor na reviziju nije podnesen, dok se nadležni državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

U odnosu na presudu:

U provedenom postupku utvrđeno je da je bračna zajednica između stranaka, u kojoj je rođeno troje djece, trajala 36 godine, od 1958. godine do 1994. godine, kada je brak razveden. Utvrđeno je da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice zajednički sagradili obiteljsku kuću, te opremili i sagradili automehaničarsku radionicu, te kompletan namještaj i aparate za kućanstvo. Utvrđeno je da je tužiteljica bila zaposlena u bolnici, a tuženik u «Elektri», te da su u tijeku braka dizali kredite koje su zajednički i otplaćivali, s time da je tijekom 1960. godine tuženik bio 6 mjeseci na izdržavanju kazne zatvora, zbog kaznenog djela počinjenog u prometu. Utvrđeno je da je 1965. godine tuženik otvorio privatni obrt i isključivo radio u radionici, dok je tužiteljica obavljala sve kućanske poslove, vodila brigu o djeci, te često putovala u inozemstvo radi nabave auto dijelova za radionicu, a prilikom gradnje kuće, kuhala je i pripremala hranu za radnike.

Utvrđeno je da je tuženik negdje 1982. godine prestao doprinositi u zajedničko domaćinstvo, te je tužiteljica tada otvorila privatni obrt i tezgu na tržnici prodavajući tekstil, kojeg je djelomično i sama šivala, zarađujući tako novac za život. Utvrđeno je da je 1990. godine tužiteljica obnovila stvari u domaćinstvu, te od vlastite zarade kupila stvari navedene u st. II izreke prvostupanjske presude.

S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, i suprotno revizijskim navodima, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz odredbi čl. 275. i 289. Zakona o braku i porodičnim odnosima («Narodne novine» br. 51/89 i dr. – dalje: ZBPO), koji se primjenjuje u ovom predmetu, utvrđujući da su stranke zajedničkim radom stekli pokretnine opisane u st. I izreke, pravilno ocijenivši doprinos svake od stranaka u ½ dijela u stjecanje te imovine, dok su za pokretnine navedene u st. II prvostupanjske presude sudovi pravilno utvrdili da je iste tužiteljica kupila iz svoje posebne imovine 1990. godine, te da je samovlasnica istih, jer je tuženik 1982. godine prestao doprinositi u zajedničko domaćinstvo. Kako u tom pobijanom dijelu nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, a niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP na koju upućuje revident, jer je u tom pobijanom dijelu drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude dao valjane razloge zbog kojih smatra da su stranke sudjelovale svaka u ½ dijela u stjecanju pokretnina opisanih u st. I izreke prvostupanjske presude, a također zbog čega smatra da je tužiteljica stekla samovlasništvo pokretnina opisanih u st. II izreke prvostupanjske presude, te se presuda može valjano ispitati.

Iz svih je navedenih razloga, temeljem odredbe čl. 393. ZPP u tom dijelu valjalo odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

U odnosu na rješenje:

Nižestupanjski sudovi su utvrdili na temelju gore navedenih utvrđenja, da su stranke suvlasnici i opisanih nekretnina u st. I prvostupanjske presude, svaka u ½ dijela.

Međutim, tuženik u tijeku postupka i u reviziji osnovano tvrdi, da su sudovi trebali cijeniti kao njegov doprinos u stjecanju vlasništva na spornim nekretninama i činjenicu, što je od roditelja dobio u vlasništvo gradilište na kojem je izgrađena zajednička kuća i radionica stranaka.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa, da navedena okolnost nije odlučna prilikom ocjene doprinosa stranaka u stjecanju vlasništva spornih nekretnina, nižestupanjski sudovi su propustili utvrditi da li je tuženik, kao što tvrdi, prilikom izgradnje kuće i radionice dobio od roditelja u vlasništvo gradilište na kojem su nekretnine izgrađene, pogotovo stoga što je i sama tužiteljica u svom stranačkom iskazu navela da su stranke izgradile kuću i radionicu na gradilištu roditelja tuženika, odnosno tko je bio vlasnik gradilišta na kojem su sagrađene sporne nekretnine stranaka, i ako su vlasnici tog gradilišta bili roditelji tuženika, da li su i kome isto prenijeli u vlasništvo radi izgradnje sporne kuće i radionice.

Naime, premda tužiteljica nije postavila tužbeni zahtjev radi stjecanja prava vlasništva i na zemljištu na kojem su sporne nekretnine izgrađene, izgradnjom zgrade koja je zajednička imovina bračnih drugova, na zemljištu koje je posebno vlasništvo jednog bračnog druga, drugi bračni drug stječe vlasništvo i na zemljištu na kojem je zgrada izgrađena, kao i na zemljištu koje služi za redovnu upotrebu zgrade, pa u takvom slučaju vrijednost zemljišta treba računati u doprinos onog bračnog druga kojem takva imovina pripada.

Iz navedenih je razloga valjalo u tom pobijanom dijelu temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s time da će u ponovljenom postupku sudovi postupiti u skladu sa navedenom uputom i utvrditi sve navedene odlučne činjenice.

Nije osnovan revizijski prigovor tuženika, kada tvrdi da bi sud trebao utvrditi jednake suvlasničke omjere na cjelokupnoj imovini koja predstavlja bračnu tečevinu, s obzirom na činjenicu da se po protutužbi tuženika u vezi nekretnina koje nisu predmet ovog postupka, još vodi postupak pred prvostupanjskim sudom, jer je i po ocjeni ovoga suda, u odnosu na različite nekretnine koje su stečene u braku, moguće utvrditi različite suvlasničke omjere, pa navedena okolnost da je još u tijeku postupak po protutužbi tuženika, ne predstavlja prepreku da se postupa po reviziji tuženika i odluči kao u izreci.

O trošku postupka odlučeno je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 26. svibnja 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.