I Kž-431/2010-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 431/10-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, Žarka Dundovića, Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. Z., zbog kaznenog djela iz čl. 90. i dr. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola, od 14. siječnja 2010. godine, br. K-52/09, u sjednici održanoj 30. lipnja 2010. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Drage Marincela,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. M. Z. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Puli - Pola, presudom od 14. siječnja 2010. godine br. K-52/09 proglasio je krivim opt. M. Z., zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju s dragovoljnim odustankom iz čl. 90. u svezi čl. 33. st. 1. i čl. 34. st. 2. KZ i na temelju istih zakonskih propisa uz primjenu čl. 34. st. 1., čl. 58. st. 3. i čl. 56. KZ osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine i šest (6) mjeseci, u koju mu je na temelju čl. 63. KZ uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 8. rujna 2009. godine, pa nadalje.

Na temelju čl. 76. st. 1. i 2. KZ prema optuženiku se primjenjuje sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja traje do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, a najdulje do prestanka izvršavanja kazne zatvora.

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u daljnjem tekstu: ZKP) optuženik je oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka i isti padaju na teret proračuna.

Protiv te presude žali se optuženik po braniteljici R. B., odvjetnici iz P., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u kraćem vremenskom trajanju. Branitelj moli obavijest o sjednici vijeća.

I Kž 431/10-5

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 26. svibnja 2010. godine br. KŽ-DO-955/10, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela, a u odsutnosti branitelja optuženika R. B., odvjetnice iz P. – Pola, koja nije pristupila, a dostava poziva je bila uredno iskazana, te optuženika koji je u pritvoru i ima branitelja, a vijeće i predsjednik vijeća nisu smatrali da bi njegova nazočnost bila svrhovita.

Žalba nije osnovana.

U uvodu žalbe, optuženik ističe žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, dok u žalbenim razlozima navodi da su izostali razlozi o utvrđenju prvostupanjskog suda o načinu ubadanja oštećenice, navodeći da je to moglo biti slučajno. Na taj način ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.

Protivno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je za sva svoja utvrđenja dao dostatne razloge i to kako u odnosu na objektivni učin djela, tako i u odnosu na subjektivni učin djela.

Prvostupanjski sud je prihvatio iskaz oštećenice iz istražnog postupka u kojem je navela da je namjeravala otići od optuženika, vratiti se roditeljima i pokušati se liječiti od alkohola, što optuženik očigledno nije mogao prihvatiti. Kritičnog dana se spakirala i u dva navrata pokušala otići, ali ju je optuženik u tome spriječio govoreći "nećeš otići, moraš me ubiti". U jednom momentu izvadio je mali nož - skakavac, i 2-3 puta si nož zabio u prsa. Odmah potom, dok je stajala nasuprot njemu, dva puta ju je ubo u predjelu prsa ispod lijevog pazuha, uslijed čega je pala na tlo.

Kasnije, na glavnoj raspravi, nastojala je ublažiti taj iskaz što međutim, sud prvog stupnja opravdano nije prihvatio, cijeneći izmijenjeni iskaz kao želju da pomogne optuženiku.

Naime, iskaz oštećenice da ju je optuženik ubo nožem u predjelu lijeve strane prsnog koša u razini prednje podpazušne crte, dok mu stajala sučelice, je potvrđen nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka, time da vještak govori o jednom ubodu.

Iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka utvrđeno je da je dinamika odnosa između optuženika i oštećenice sve više senzibilizirala optuženika, kumulirajući kod njega negativne afektivne naboje spram oštećenice, a što je kulminiralo kritičnog dana kada je oštećenica počela odlaziti. Došlo je do oslobođenja nagomilanih afektivnih naboja pri čemu je alkohol pridonio dodatnom kompromitiranju njegovih obrambenih mehanizama i lakšem oslobađanju agresije. Afektivna tenzija, tempore criminis, bila je snažna, jer je optuženik nožem ubo ne samo oštećenicu već je agresiju okrenuo i prema sebi, ubadajući se nekoliko puta nožem u trbuh.

I Kž 431/10-5

Obrazložena je i izravna namjera na lišenje života, pa prema tome nije u pravu žalitelj da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama.

Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje, kao niti koja od onih na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP.

Odgovaranjem na žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženiku je odgovoreno i na žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u kojem dijelu žalbe optuženik navodi da nije dokazano da bi poduzeo bilo kakvu voljnu radnju u pravcu ubadanja oštećenice.

S obzirom na gore obrazložena utvrđenja suda prvog stupnja nije osnovana žalba niti u tom dijelu.

Nije osnovana niti žalba optuženika zbog odluke o kazni, koju optuženik smatra prestrogom, s obzirom da je dragovoljno odustao od kažnjivog pokušaja kaznenog djela, spriječivši nastupanje posljedice nakon dovršetka radnje počinjenja djela, a počinitelj koji je dragovoljno odustao od kažnjivog pokušaja kaznenog djela može se osloboditi od kazne.

Neovisno o tome, pravilno je prvostupanjski sud na temelju utvrđenih okolnosti, koje utječu na odabir vrste i visine kazne, pa i onih koji se ponovo apostrofiraju u žalbi optuženika, utvrdio da nema uvjeta za još blaže kažnjavanje, budući je optuženiku kazna ublažena ispod mjere kazne koja se za odnosno kazneno djelo može izreći primjenom odredaba o zakonskom ublažavanju kazne. Sud prvog stupnja je imao u vidu mogućnost oslobođenja od kazne, međutim, nije primijenio taj institut zbog ranije prekršajne kažnjavanosti optuženika zbog nasilja u obitelji, te nepodvrgavanja liječenju od ovisnosti od alkohola, ali je kaznu ublažio ispod granica predviđenih zakonskim ublažavanjem kazne.

Takvu kaznu prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, smatrajući da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja predviđena u čl. 6. i 50. KZ.

Izrečene sigurnosne mjere su u skladu sa zakonom.

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 30. lipnja 2010. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Dražen Tripalo, v.r.