II Kž-236/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 236/1998-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i mr. Branka Zmajevića kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. D. G. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 1. i 2. i dr. KZ, odlučujući o žalbi okr. D. G., podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 15. svibnja 1998. godine br. Kv-378/98 (Kio-72/98), o produljenju pritvora tijekom istrage, u sjednici održanoj 28. svibnja 1998. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba okr. D.G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 106. st. 2. ZKP/97, na obrazloženi prijedlog istražnog suca produljen je pritvor protiv okr. D.G. i Z.M. u tijeku istrage za daljnjih mjesec dana iz osnova određenog u čl. 102. st. 2. t. 3. ZKP, protiv kojih se pravomoćno provodi istraga zbog osnovane sumnje da su počinili kaznena djela iz čl. 218. st. 2. KZ i čl. 218. st. 1. KZ.

Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu samo okr. D.G., preko branitelja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Neosnovano žalitelj tvrdi u žalbi da ne postoje razlozi predviđeni zakonom za produljenje pritvora protiv njega iz osnova čl. 102. st. 2. toč. 3. ZKP, pa i unatoč činjenici njegove ranije osuđivanosti, jer se ne radi o istovrsnim kaznenim djelima.

Suprotno žalbi treba istaknuti da iz spisa suda prvog stupnja (list spisa br. 32.) proizlazi da je žalitelj i ranije pravomoćno osuđivan zbog kaznenih djela protiv imovine, dakle za istovrsno djelo za koja je sada osnovano sumnjiv da ih je počinio, a osuđivan je i za djela druge vrste. Imajući to u vidu, kao i činjenicu da je žalitelj sada osnovano sumnjiv da je počinio u stjecaju dva kaznena djela razbojništva, onda nema dvojbe da su to činjenice koje upućuju na njegovu sklonost činjenju kaznenih djela protiv imovine, a to su onda osobite okolnosti koje opravdano upućuju na bojazan da bi žalitelj boravkom na slobodi ponovno počinio istovrsno ili slično kazneno djelo.

Stoga je pobijanim rješenjem pravilno produljen pritvor protiv žalitelja iz osnova čl. 102. st. 2. toč. 3. ZKP.

Vrijeme od mjesec dana nužno je vrijeme za provođenje dokaza u istrazi koje je još potrebito provesti (pribavljanje medicinske dokumentacije i nalaza i mišljenja vještaka liječnika), pa je pobijano rješenje i u tom dijelu pravilno i zakonito, a neosnovan je prigovor žalbe s tim u svezi kako pribavljanje nalaza i mišljenja vještaka u istrazi nije razlog za pritvor, jer to i nije pritvorski osnov, već je pritvorski osnov protiv žalitelja gore već istaknut a to je iz čl. 102. st. 2. toč. 3. ZKP.

Slijedom do sada istaknutog, do sada naznačeni prigovori žalbe ne dovode u dvojbu pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a kako i ostali žalbeni prigovori nisu od utjecaja na to i trebalo je, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 28. svibnja 1998. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo v.r.

Ante Potrebica v.r.