Kž-582/2015-1 · Županijski sud u Splitu

Kž-582/15

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marice Šćepanović kao predsjednice vijeća te Spomenke Tonković i Bruna Kleina kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika mr. sc. Srećka Grgurevića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika A. D. F. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj 15 K-402/15 od 25. rujna 2015. u sjednici održanoj 26. studenog 2015.

p r e s u d i o j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženika A. D. F. kao neosnovane te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Općinski sud u Velikoj Gorici proglasio je krivim A. D. F. zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11 pa ga je na temelju navedene zakonske odredbe osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca.

Na temelju članka 58. stavak 1. i 3. KZ/11 optuženiku A. D. F. opozvana je uvjetna osuda izrečena pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 11. veljače 2014. broj K-29/13 i presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 28. siječnja 2015. broj Kž-146/14 kojom je optuženik, za kazneno djelo iz članka 190. stavak 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci s rokom kušnje od 3 (tri) godine te je navedena kazna zatvora od 10 (deset) mjeseci uzeta kao utvrđena nakon čega je na temelju članka 53. KZ/11 optuženiku izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 11 (jedanaest) mjeseci a potom na temelju članka 57. KZ/11 optuženiku izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od navedene kazne zatvora na koju je optuženik osuđen izvršava 1 (jedna) godina i 2 (dva) mjeseca a dio kazne u trajanju od

1 (jedne) godine i 9 (devet) mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

Istom presudom na temelju članka 54. KZ/11 odlučeno je da se optuženiku u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. travnja 2015. pa nadalje.

Na temelju članka 190. stavak 8. u vezi članka 79. stavak 1., 2. i 6. KZ/11 odlučeno je da se od optuženika oduzimaju predmeti navedeni u potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta broj 0662726, 0662727, 0662728 od 15. travnja 2015. (list 23 do 25 spisa) i to: 107 (sto sedam) komada stabljika sumnjive biljne materije (biljke), zelene boje i karakterističnog izgleda za biljku konoplju tipa droga, visine od 89 do 105 cm; 11 (jedanaest) prigušnica marke "manolux", nepoznatog tvorničkog broja; 1 (jedna) prigušnica marke "giblightug" nepoznatog tvoričkog broja; 4 (četiri) ugradbena ventilatora marke "prima klima" model "PK 125 MES", nepoznatog tvorničkog broja, 1 (jedan) ugradbeni ventilator marke "vortice", tip: "cavozv" nepoznatog tvorničkog broja; 3 (tri) filtera za zrak valjkastog oblika dimenzija 45 x 20 cm; 2 (dva) samostojeća ventilatora marke "Eur-cool" nepoznatog modela i tvorničkog broja; 12 (dvanaest) lampi sa pripadajućim sjenilima i žaruljama marke "sunmaster" jačine 600W; 7 (sedam) komada stabljika sumnjive biljke, zelene boje, karakterističnog izgleda za stabljike konoplje tipa droga visine od 87 - 135 centimetara; kartonska kutija bez poklopca ispunjena s cca 160 grama sumnjive biljne materije zelene boje karakteristične za marihuanu; posuda od stiropora ispunjena s cca 20 grama lišća sumnjive biljne materije zelene boje karakterističnog izgleda za lišće konoplje tipa droga; 8 (osam) djelomično osušenih stabljika sumnjive biljke, smeđe boje, karakterističnog izgleda za stabljike konoplje tipa droga; digitalna vaga marke "bomann", model "KW 1411 CB" nepoznatog tvorničkog broja; cca 150 grama djelomično osušenog lišća sumnjive biljke karakterističnog izgleda za lišće konoplje tipa droga; te se isti imaju uništiti.

Na koncu temeljem članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13,145/13 i 152/14- dalje u tekstu: ZKP/08) optuženiku je naloženo podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude te nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti, o visini kojih će biti odlučeno posebnim rješenjem.

Protiv navedene presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženik. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni s prijedlogom da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

Optuženik se žali po branitelju T. K., odvjetniku u V. G., te pobija presudu također zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da mu se za počinjeno kazneno djelo izrekne blaža kazna odnosno odredi kraće trajanje bezuvjetnog dijela kazne zatvora te izrekne manja jedinstvena kazna zatvora kod primjene odredbi o stjecaju.

Optuženik je podnio i odgovor na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu na dužno razgledavanje nakon čega je vraćen ovom sudu.

Žalbe državnog odvjetnika i optuženika A. D. F. nisu osnovane.

Ispitujući povodom podnesenih žalbi pobijanu presudu u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka ili povreda kaznenog zakona na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

Nisu u pravu državni odvjetnik ni optuženik kada pobijaju presudu zbog odluke o kazni.

Državni odvjetnik u žalbi smatra da je optuženiku izrečena preblaga kazna obzirom da je u roku kušnje počinio istovrsno kazneno djelo, ali u težem obliku, budući da je napravio laboratorij u kojem je uzgajao konoplju tipa droga i sušio stabljike, što ukazuje na njegovu upornost u činjenju ovakvih kaznenih djela a također i na pogibeljnost takvih djela. Stoga je predloženo da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

S druge strane, optuženik po svom branitelju u žalbi ističe kako je u svim fazama postupka izražavao osobito kritički odnos prema počinjenom kaznenom djelu te žaljenje zbog počinjenog, da je surađivao sa tijelima kaznenog progona, da je svojim priznanjem bitno pridonio ekonomičnijem, bržem i efikasnijem okončanju kaznenog postupka te pokazao i svijest o neprihvatljivosti svog protupravnog ponašanja.

Slijedom navedenog optuženik smatra da mu je izrečena kazna previsoko odmjerena odnosno da mu sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio kao olakotnu okolnost iskreno priznanje te predlaže da mu se izrekne blaža kazna odnosno odredi kraće trajanje bezuvjetnog dijela izrečene kazne zatvora te izrekne manja jedinstvena kazna zatvora primjenom odredbi o stjecaju.

U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, optuženik, slijedom razloga navedenih u svojoj žalbi, predlaže da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

Razmatrajući žalbene navode državnog odvjetnika i optuženika, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio i na primjeren način cijenio okolnosti koje su važne za odluku o kazni te da je optuženiku izrekao adekvatnu kaznu kako po vrsti tako i po mjeri.

Naime, sud je postupio u svemu sukladno odredbi članka 47. KZ/11 pa je tako optuženiku cijenio i sve one okolnosti koje ističu državni odvjetnik i optuženik u svojim žalbama.

Iz razloga pobijane presude proizlazi da je sud optuženiku cijenio kao olakotnu okolnost što je svojim priznanjem, iskrenim žaljenjem i kajanjem zbog učinjenog, koje je sud ocijenio iskrenim, pridonio bržem utvrđivanju činjeničnog stanja i okončanju postupka kao i što je time pokazao i svijest o neprihvatljivosti takvog ponašanja kao i odmak od negativnih posljedica takvog svog protupravnog ponašanja. Sud je optuženiku također kao olakotne cijenio okolnosti u kojima živi, odnosno činjenicu da je zaručen, uskoro otac jednog djeteta, što je nezaposlen te što skrbi o bolesnom ocu.

S druge strane, sud je optuženiku uzeo kao otegotnu okolnost raniju osuđivanost, jednom zbog kaznenog djela teške krađe, jednom zbog istovrsnog kaznenog djela, kada su mu izricane uvjetne osude.

Slijedom takvih utvrđenja, sud prvog stupnja pravilno je ocijenio da je u konkretnom slučaju najprimjerenije optuženiku opozvati raniju uvjetnu osudu zbog istovrsnog kaznenog djela te ga na temelju članak 57. KZ/11 osuditi na djelomičnu uvjetnu osudu.

Pri tome je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda izrečena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca odmjerena za novo počinjeno kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. KZ/11, uz opoziv ranije uvjetne osude kojom je optuženiku izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci a s rokom kušnje od 3 (tri) godine zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 1. KZ/11, uz osudu optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 11 (jedanaest) mjeseci, u cijelosti primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenog kaznenog djela te osobi samog okrivljenika i stupnju njegove krivnje. Isto tako, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je kod izricanja djelomične uvjetne osude sud prvog stupnja adekvatno odmjerio dio kazne koji će se izvršiti i onaj koji se pod uvjetom neće izvršiti na način da se od izrečene jedinstvene kazne zatvora na koju je optuženik osuđen izvršava 1 (jedna) godina i 2 (dva) mjeseca a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 9 (devet) mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

Upravo ovako izrečenom kaznom, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ostvariti će se zakonom propisana svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 sve u cilju kako se optuženik više ne bi pojavljivao kao počinitelj novih kaznenih djela te kako bi se i na druge utjecalo da ne čine takva djela.

Pobijanom presudom odlučeno je da se na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. travnja 2015. pa nadalje.

Međutim, uvidom u predmetni kazneni spis ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je istražni zatvor protiv optuženika ukinut rješenjem prvostupanjskog suda od 12. listopada 2015. a koje rješenje je postalo pravomoćno nakon što se na isto nitko od stranaka nije žalio, što znači da u presudi suda prvoga stupnja pogrešno stoji da se u izrečenu kaznu zatvora optuženiku uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. travnja 2015. pa nadalje, budući da je optuženik od 12. listopada 2015. na slobodi.

Kako se međutim ovdje radi o povredi kaznenog zakona, koja ide u korist, a ne na štetu optuženika, ovaj drugostupanjski sud na uočenu povredu kaznenog zakona ne pazi po službenoj dužnosti pa će sud prvog stupnja, odnosno predsjednik vijeća postupiti po članku 180. stavak 2. ZKP/08 te će o pravilnom uračunavanju istražnog zatvora odlučiti posebnim rješenjem.

Budući da razlozi zbog kojih državni odvjetnik i optuženik pobijaju presudu suda prvog stupnja nisu osnovani te da nisu nađene povrede zakona na koje u smislu članak 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

U Splitu 26. studenog 2015.

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

mr. sc. Srećko Grgurević, v.r

Marica Šćepanović, v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

S. K.