Psz-109/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Psz 109/1991-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, Jakoba Miletića i Gordane Gasparini kao članova vijeća, te stručnog suradnika Branke Papeš kao zapisničara, odlučujući o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjenog D.R. iz O.N., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje od 2. svibnja 1991. godine poslovni br. S-1904/91, radi prekršaja iz članka 226. stavak 1. točka 36. i članka 230. stavak 1. točka 23. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 19. listopada 1992. godine,

r i j e š i o j e:

Zahtjev se odbacuje.

O b r a z l o ž e n j e

Prema odredbi članka 134. Zakona o prekršajima ("Narodne novine" br. 2/73, 5/73, 9/80, 25/84, 52/87, 43/89, 8/90, 30/90, 41/90, 50/90 - dalje ZP) zahtjev za sudsku zaštitu dopušten je protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje Republike Hrvatske ako je za prekršaj izrečena kazna zatvora ili zaštitna mjera oduzimanja dozvole za bavljenje odredjenim zanimanjem ili djelatnošću (toč. 1.) ili ako je za prekršaj pojedincu izrečena novčana kazna u iznosu od najmanje 1.000 HRD ili pravnoj osobi u iznosu od najmanje 2.500 HRD. Navedeni granični iznosi navedenih novčanih kazni primjenjuju se na zahtjeve za sudsku zaštitu podnesene nakon 24. veljače 1990. godine.

Iz zahtjeva za sudsku zaštitu, osporenog rješenja i podataka spisa prekršajnog postupka utvrdjeno je da je kažnjenom u ovom predmetu za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u iznosu od 130 dinara (za prekršaj iz točke 1. izreke prvostepenog rješenja novčana kazna u iznosu od 120 dinara i za prekršaj iz toč. 2. izreke prvostepenog rješenja novčana kazna od 10 dinara), dakle nižem od navedenog, te da je zahtjev podnesen nakon 24. veljače 1990. godine.

Kažnjenom je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B"

Psz 109/91

kategorije" u trajanju od tri mjeseca.

Zakonodavac razlikuje zaštitnu mjeru zabrane obavljanja djelatnosti od zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom kao dvije različite zaštitne mjere. Zbog navedenog sama činjenica da je kažnjeni instruktor u auto-školi nije razlog da mu se prizna pravo na podnošenje zahtjeva za sudsku zaštitu, kada mu je u prekršajnom postupku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom odredjene kategorije.

Kako ZP ne propisuje mogućnost sudske zaštite u prekršajnim stvarima u kojima je uz izrečenu novčanu kaznu ispod granice odredjene za dopustivost zahtjeva za sudsku zaštitu obzirom na izrečenu kaznu, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, to dopustivost zahtjeva ovaj sud ocjenjuje isključivo prema odredbi članka 134. ZP.

Iz navedenih razloga temeljem odredbi članka 136. i 137. ZP u vezi s odredbom čl. 30. stavak 1. točka 5. Zakona o upravnim sporovima koji je preuzet na temelju članka 1. Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske, zahtjev kažnjenog odbačen kao nedopušten.

U Zagrebu, 19. listopada 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš v.r.

Boris Guttmann v.r.

Uputa o pravnom sredstvu:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena.

Rješenje se dostavlja:

1. D.R., O.N.

2. Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, sa spisom