Rev-363/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 363/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mldb. M. A., kojega zastupa otac i zakonski zastupnik Z. A., oboje iz K., a oca i zz zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 28. rujna 2004. godine broj Gžn-3040/02 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 4. listopada 2001. godine broj Pn-7262/00, u sjednici održanoj dana 18. siječnja 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik naknaditi mldb. tužitelju iznos od 579.088,00 kn, te troškove parničnog postupka u iznosu od 59.586,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. listopada 2001. godine pa do isplate te mu plaćati mjesečnu rentu u iznosu od 510,00 kn počevši od 1. travnja 1997. godine pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti, tako da dospjele, a neplaćene obroke plati odjednom s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a dospijevajuće do svakog 10-og u tekućem mjesecu na ruke oca i zakonskog zastupnika Z. A. Odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 183.912,00 kn i dio zahtjeva za mjesečnu rentu u iznosu od 890,00 kn.

Drugostupanjski sud je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu u iznosu od 183.912,00 kn, odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. I. izreke kojim je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen za svotu od 250.750,00 kn te u dijelu odluke o trošku postupka koji je tužitelju dosuđen u svoti od 38.580,62 kn.

Djelomično je usvojio žalbu tuženika i preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. I. izreke kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen za svotu od 85.000,00 kn te dosuđeni trošak postupka u iznosu od 21.005,38 kn i u tom dijelu je odbio tužbeni zahtjev kao i dio zahtjeva za trošak postupka te je obvezao tužitelja da tuženiku naknadi trošak pristojbe na žalbu u svotu od 971,05 kn.

Mldb. tužitelj izjavio je reviziju protiv dijela u kojem je odbijen tužbeni zahtjev i pripadajući dio troška postupka sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači presudu sukladno navodima revizije, uz dosudu zatraženog parničnog troška uključivši i trošak revizije sa pripadajućim kamatama.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnesenoj reviziji.

Revizija je neosnovana.

U ovom predmetu glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom zaključena je dana 4. listopada 2001. godine, dakle prije 1. prosinca 2003. godine kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03 – dalje ZID ZPP/03) te se primjenjuju odredbe do tada važećeg Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje: ZPP).

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a.

Predmet spora je zahtjev mldb. tužitelja da mu tuženik naknadi štetu koju je pretrpio u štetnom događaju od 14. veljače 1997. godine i u revizijskoj fazi postupka sporna je visina naknade za nematerijalnu štetu, jer mldb. tužitelj smatra da mu je valjalo dosuditi više iznose za naknadu nematerijalne štete.

Donoseći odluku o visini naknade nematerijalne štete, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO) pri čemu su imali u vidu kako činjenicu da je tužitelj u ovom štetnom događaju zadobio veoma teške tjelesne povrede (natučenje trbuha i prsnog koša, razdor slezene i lijevog bubrega, prijelom lijeve bedrene kosti te traumatski šok), uzeli su u obzir i trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih bolova, straha te nelagodnosti koje je mldb. tužitelj trpio tijekom liječenja. Nižestupanjski sudovi imali su u vidu i činjenicu da je kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti od 70% te da je kod njega došlo do jakog naruženja, a zbog operacijskog reza na sredini trbuha dugačkog oko 20 cm, manjeg ožiljka na mjestu drenaže te šepanja na lijevu nogu i ograničenosti pokreta lijevog kuka te smanjene muskulature lijeve natkoljenice. Nižestupanjski sudovi su cijenili i činjenicu da je tužitelj ove povrede zadobio u ranoj životnoj dobi od svega 5 godina kao i posljedice koje se očituju u njegovom svakodnevnom životu no također su imali u vidu i cilj kome služi naknada nematerijalne štete.

Stoga su iznosi koje su utvrdili nižestupanjski sudovi kao naknadu štete za pretrpljene fizičke boli u iznosu od 30.000,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu od 20.000,00 kn, za duševne bolove zbog naruženosti iznos od 30.000,00 kn kao i iznos od 500.000,00 kn koji je drugostupanjski sud utvrdio za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti pravična novčana naknada za ove oblike nematerijalne štete. Nižestupanjski sudovi su umanjili utvrđene iznose za naknadu nematerijalne štete za 15% koliki je doprinos mldb. tužitelja nastupu štetnog događaja te revident neosnovano prigovara visini dosuđenih iznosa naknade nematerijalne štete.

Trošak postupka tužitelju je dosuđen pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a u svezi odredbe čl. 155. ZPP-a te neosnovano revident prigovara i odluci o trošku postupka.

Iz iznesenih razloga se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava te je presuđeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 18. siječnja 2006. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.