Rev-951/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 951/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Č. iz M., koga zastupa B. S.-R., odvjetnica iz D., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Državno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske, radi vraćanja na rad i isplate plaće, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž-870/97 od 18. prosinca 1997., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku br. P-20/97 od 18. kolovoza 1997., u sjednici održanoj dana 26. svibnja 1999.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja kojim je zatražio da mu tuženica s osnova plaće plati iznos od 33.816,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pojedine plaće pa do isplate kao i zahtjev da se tuženici naloži do tužitelja vrati na rad na radno mjesto konobara odnosno poslove koji odgovaraju stručnoj spremi tužitelja i sa tužiteljem zaključi ugovor o radu. Tužitelju je naloženo da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 800,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravodobnu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili preinače na način da se zahtjev tužitelja prihvati uz naknadu troškova postupka uključujući i trošak revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, kad revident niti naznačuje a niti opisno iznosi u reviziji koja je bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena u postupku, jer revizijski sud na bitne povrede odredaba parničnog postupka ne pazi po službenoj dužnosti, osim na bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (NN, br. 53/91 i 91/92, dalje: ZPP), a koja bitna povreda u postupku nije počinjena.

U postupku je utvrđeno, da je tužitelj bio u radnom odnosu u bivšoj Vojno-ugostiteljskoj ustanovi K. u K. do 31. listopada 1991. godine, a koja ustanova je bila u sastavu bivše JNA. HTP K. s p.o. nije upisano u registar trgovačkog suda odnosno to poduzeće nije nastalo. Nakon 31. listopada 1991. i u dijelu 1992. tužitelj je radio na objektima bivše ustanove.

Niži sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kad su odbili zahtjev tužitelja, a iz razloga koji će biti izneseni.

Prema odredbi čl. 1. st. 1. Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvatske (NN, br. 52/91) društvena sredstva na teritoriju RH kojima je kao sredstvima Federacije upravljala i raspolagala JNA i savezni sekretar za narodnu obranu postali su vlasništvo RH.

Prema odredbi toč. 1. Odluke Vlade Republike Hrvatske o prijenosu sredstava bivših vojnih ustanova koje su obavljale privrednu djelatnost Hrvatskom fondu za razvoj (NN, br. 30/92) imovina bivših vojnih ustanova koje su obavljale privrednu djelatnost, a koja je postala vlasništvo RH prenesena je na raspolaganje Hrvatskom fondu za razvoj, ako Vlada RH ne odluči drugačije. Hrvatski fond za razvoj je takvu imovinu mogao u cijelosti ili djelomično prodati ili dati u zakup (toč. 2. Odluke), a mogao je njome osnovati poduzeće ili drugu pravnu osobu u svom vlasništvu (toč. 3. Odluke) uz obvezu stavljanja dionica odnosno udjela tog društva u prodaju (toč. 4. Odluke).

Odredbom toč. 5. Odluke je propisano da poduzeće ili druga pravna osoba iz toč. 3. iste Odluke preuzima zatečene radnike bivše vojne ustanove.

U konkretnom slučaju imovinom bivše vojne ustanove Hrvatski fond za razvoj nije osnovao poduzeće ili drugu pravnu osobu u svom vlasništvu, slijedom čega nije mogla nastati obveza preuzimanja tužitelja kao zatečenog radnika u bivšoj vojnoj ustanovi.

Spomenuta Odluka Vlade Republike Hrvatske prestala je i važiti donošenjem Odluke o prestanku njenog važenja 13. studenog 1992. (NN, br. 77/92).

Za rješenje predmeta spora nije odlučna okolnost, da je tužitelj određeno vrijeme nakon stupanja na snagu navedene Uredbe radio i primao minimalnu plaću, te da je u okviru radne obveze obavljao neke poslove.

Kad tuženica Republika Hrvatska nije u obvezi tužitelja vratiti u rad nije u obvezi ni platiti tužitelju plaću niti s tužiteljem zaključiti ugovor o radu.

Iz iznesenih razloga, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 26. svibnja 1999.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.