Rev-x-936/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 936/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Jasni Guštek, u pravnoj stvari tužitelja G. Z., kojeg zastupa punomoćnica N. G., odvjetnica u Z., protiv tuženice A. T. iz Z., …koju zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništavosti ugovora i brisanja zemljišno-knjižnog upisa, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6743/09 od 15. lipnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-389/99 od 17. lipnja 2009., 29. ožujka 2011.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženice kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja utvrđena je ništavost ugovora o kupoprodaji stana sklopljenog 28. rujna 1998. između tužitelja kao prodavatelja i prednice tuženice kao kupca te je određeno u zemljišnim knjigama brisanje prava vlasništva na stanu s imena tuženice uz istovremeni upis u vlasništvo tužitelja. Ujedno je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak 10.130,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela tzv. izvanrednu reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. i 84/08. - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08.), navodeći da se radi o pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a o kojim pitanjima revizijski sud još nije zauzeo pravno shvaćanje, a riječ je o pitanjima o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, a moglo bi se i očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njima mogli imati različita shvaćanja. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači pobijanu i prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev, podredno da ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženice, tužitelj predlaže odbaciti reviziju kao nedopuštenu, odnosno odbiti je kao neosnovanu.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

U konkretnom slučaju tuženica, osim što se u reviziji formalno poziva na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, nije određeno navela pravno pitanje zbog kojeg izjavljuje reviziju. Revizija se ustvari svodi na ponavljanje činjenica isticanih tijekom postupka i upućuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno.

Pri tom treba reći da Vrhovni sud nije ovlašten sam ispitivati krije li se možda u navodima revidenta takvo važno pitanje, jer bi se takvim širokim tumačenjem izgubila granica koja je zakonom postavljena između redovne i izvanredne revizije.

Tuženica također nije u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP izložila razloge zbog kojih smatra da bi neko pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Naime, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana navodi da o tim pitanjima revizijski sud još nije zauzeo pravno shvaćanje, a riječ je o pitanjima o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, a moglo bi se i očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli imati različita shvaćanja.

Međutim, ovako općenito navedeni razlozi zbog kojih revidentica smatra da bi se neka pitanja trebala u konkretnom slučaju smatrati važnima u smislu čl. 382. st. 2. ZPP, nisu dovoljni za dopuštenost revizije, jer zbog nedovoljne određenosti revizijski sud nije u mogućnosti niti ocijeniti jesu li ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u tom smislu.

Ako se u reviziji poziva na različitu praksu drugostupanjskih sudova, odnosno na mogućnost da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o pravnom pitanju imati različita shvaćanja, da bi ti razlozi bili dovoljno određeni, bilo bi potrebno konkretno navesti sudske odluke, drugostupanjske sudove koji su donijeli te odluke te priložiti te odluke ili navesti gdje su objavljene, te navesti kakva tumačenja bi mogla proizlaziti iz određenih zakonskih odredaba.

S obzirom da revizija tuženice nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP te ne sadrži niti određeno pravno pitanje niti razloge zbog kojih smatra da bi određeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, revizija tuženice nije dopuštena.

Na temelju odredbe čl. 392. ZPP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu 29. ožujka 2011.

Sutkinja:

Jasna Guštek, v.r.