Gž-2902/2015-2 · Županijski sud u Varaždinu

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VARAŽDINU

Varaždin, B. Radi ć br. 2

Broj: 10 Gž-2902/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. I. (OIB:…) iz Z., zastupane po punomo ć nici L. H., odvjetnici iz Z. protiv tužene R. H., zastupane po Gra đ ansko-upravnom odjelu Op ć inskog državnog odvjetništva u Z., radi naknade štete, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude i rješenja Op ć inskog gra đ anskog suda u Zagrebu broj Pn-4252/12-40 od 24. kolovoza 2015.g., dana 26. kolovoza 2016.g.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvr đ uje se presuda Op ć inskog gra đ anskog suda u Zagrebu broj Pn-4252/12-40 od 24. kolovoza 2015.g. i rješenje Op ć inskog gra đ anskog suda u Zagrebu broj Pn-4252/12-40 od 24. kolovoza 2015.g i to č .I/izreke .

Nepobijana to č .II/izreke prvostupanjskog rješenja, ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

Pobijanom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice radi naknade štete u iznosu od 31.750,00 kn sa zateznom kamatom teku ć om od 13. srpnja 2012.g. do isplate pa je pobijanom to č .I/izreke rješenja obvezana naknaditi tuženoj prouzro č eni parni č ni trošak u iznosu od 9.000,00 kn.

Nepobijanom to č .II/izreke prvostupanjskog rješenja odbijen je tužitelji č in prijedlog radi oslobo đ enja od pla ć anja sudskih pristojbi.

Pravovremenom žalbom tužiteljica pobija navedenu presudu i u odnosu na odluku o troškovima postupka sadržanu u to č .I/izreke rješenja, zbog bitne povrede odredaba parni č nog postupka iz č l.354.stav.2.to č .11. Zakona o parni č nom postupku (dalje:ZPP – NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pro č iš ć eni tekst i 25/13) i odredbe č l.354.stav.1. u vezi sa č l. 8. istog Zakona, zbog nepotpuno i pogrešno utvr đ enog č injeni č nog stanja i zbog, kako navodi – odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno su đ enje.

Na žalbu tužiteljice nije odgovoreno.

Žalba tužiteljice nije osnovana.

Polaze ć i od tužbenog zahtjeva radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koje se štiti odredbom č l. 1046. Zakona o obveznim odnosima (dalje:ZOO – NN 35/05, 41/08 i 125/11), te č injeni č nog obrazloženja tužbe iz kojeg proizlazi da je tužiteljica bila u pritvoru Zatvora u R. i Zatvora u Z. u uvjetima koji nisu bili sukladni standardima propisanim odredbama č l. 74. i č l.76. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (dalje:ZIKZ – NN 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03 – pro č iš ć eni tekst, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11 i 56/13) i koji su bili protivni i pravnim standardima iz Ustava Republike Hrvatske (dalje:Ustav) i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje:Konvencija), prvostupanjski sud je dokazni postupak koncentrirao na utvr đ ivanje uvjeta boravka tužiteljice u utuženom periodu u navedenim zatvorskim ustanovama.

Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica boravila u Zatvoru u R. od 17. sije č nja 2009.g. do 17. srpnja 2010.g., u sobi od 21,38 m2 i 56,31 m3, u sobi sa sanitarnim č vorom s teku ć om toplom i hladnom vodom i otvorom za ventilaciju, da je soba imala dva prozora kroz koje dopire dnevna svjetlost i svjež zrak, da je u sobi uti č nica za struju, rasvjetno tijelo sa dvije neonske lampe, a u sanitarnom č voru da je uti č nica za elektri č ni aparat za brijanje, sušilo za rublje i jedno rasvjetno tijelo, da soba ima centralno grijanje koje se uskla đ uje s po č etkom grijanja gradskih toplana, a sukladno vanjskim temperaturama zraka, da su u svakoj sobi garderobni ormari – za svaku zatvorenicu jedan, a da je uslijed velike fluktuacije ljudi u sobi boravilo od tri do šest osoba, da je sedam osoba boravilo tek tijekom 56 dana u 2009.g., dok se u 2010.g. broj kretao od tri do č etiri osobe, da je u č itavom periodu tužitelji č inog boravka istoj bilo omogu ć eno tuširanje u sanitarnom č voru koji ima dva prozora kroz koje dopire svježi zrak i koji je prostor obložen kerami č kim plo č icama, da se ispred samog prostora za tuširanje nalazi prostor za odlaganje garderobe, da se tuširanje pritvorenica obavlja u paru i traje do deset minuta, a da je pritvorenicama svakodnevno bilo omogu ć eno da dva sata provode na svježem zraku i bavljenje tjelovježbom (teretana), igranje košarke i stolnog tenisa, a da se i tamo nalaze i dva tuša i pitka teku ć a voda, a da je tužiteljici u 2009.g. na njezin zahtjev omogu ć en rad sukladno mogu ć nostima zatvora i to na sklapanju proizvoda od plastike za što je primila naknadu u iznosu od 693,68 kn sukladno odredbi č l. 72.stav.3. Pravilnika o ku ć nom redu u zatvorima za izvršavanje pritvora, da je zatvorska kantina u Zatvoru u R. opskrbljena namirnicama koje su dostupne i u svakoj trgovini osobama koje nisu lišene slobode, da su tužiteljici odobreni posjeti odvjetnice, obitelji, kao i sklapanje braka s drugim pritvorenikom, te da joj je omogu ć en odlazak na privatni ginekološki pregled.

Nadalje je utvr đ eno da je u pritvoru Zatvora u Z. boravila od 17. srpnja do 20. listopada 2010., na X. zatvorskom odjelu u sobi sa 4 do 5 pritvorenica, da je soba imala površinu 21,21 m2 (od č ega sanitarni dio 1,57 m2), a volumen iste je 49,67 m3, da soba ima č etiri prozora visine 86 cm i širine 67 cm koji se mogu otvoriti i prozra č iti soba.

Na osnovu iznesenih č injeni č nih utvr đ enja, sud prvog stupnja zaklju č uje da sama č injenica što je tužiteljici u obje zatvorske ustanove na raspolaganju bio prostor od cca 1 m2 manje od propisanih 4m2 ne zna č i da je ona samim time bila izložena ne č ovje č nom ili ponižavaju ć em postupanju koje bi dovelo do povrede prava osobnosti, te koje bi opravdavalo dosu đ ivanje naknade štete zbog povrede prava osobnosti, jer je povremena sku č enost prostora posljedica objektivne okolnosti prevelikog broja po č initelja kaznenih djela, a time i osoba koje moraju biti smještene u kaznionicama, a na koju okolnost tužena nije mogla utjecati, a pored toga prvostupanjski sud zaklju č uje da ni iz jednog provedenog dokaza tijekom postupka ne proizlazi s potrebnom izvjesnoš ć u da je č injenicu smještaja u neadekvatnoj prostoriji tužiteljica doživjela kao ponižavanje ili omalovažavanje, odnosno, da se, uslijed navedenih uvjeta u zatvoru kod tužiteljice stvorio osje ć aj straha, tjeskobe i patnje, koja bi opravdavala dosudu pravi č ne nov č ane naknade odnosno da su zatvorski uvjeti bili takvi da prelaze uobi č ajenu mjeru trpljenja povezanu s izdržavanjem pritvora, uslijed po č injenja kaznenog djela, slijedom č ega da nije dokazala ni ispunjenje uvjeta iz odredbi č l. 19. i č l. 1046. ZOO pa je njezin tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Iznesena č injeni č na utvr đ enja kao i na njima zasnovano materijalno- pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe č l.8. Zakona o parni č nom postupku (dalje:ZPP – NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- odluka US RH; 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11- pro č iš ć eni tekst i 25/13) prihva ć a i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužiteljice.

Žalbeni razlog bitne povrede odredaba parni č nog postupka iz č l.354.stav.2.to č .11. ZPP-a tužiteljica obrazlaže iznošenjem cjelovitog zakonskog teksta citirane odredbe ZPP-a iako iznesene manjkavosti ne razra đ uje niti konkretizira u odnosu na obilježja pobijane presude niti u odnosu na sadržaj prvostupanjskog postupka pa valja tek kratko navesti da je suprotno žalbenom stajalištu tužiteljice, ovaj sud utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlu č nim č injenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i odre đ eni i bez ikakvog proturje č ja slijedom č ega nije ostvarena bitna povreda odredaba parni č nog postupka iz č l. 354. stav. 2. to č . 11. ZPP-a na koju ukazuje tužiteljica, a niti i jedna druga bitna povreda iz č l. 354. stav. 2. to č . 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem č l. 365. stav. 2 ZPP-a

Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parni č nog postupka iz č l.354.stav.1. u vezi sa č l 8. ZPP-a, a niti žalbeni razlog pogrešno, odnosno nepotpuno utvr đ enog č injeni č nog stanja jer je sud prvog stupnja u zakonito i pravilno provedenom postupku raspravio sve odlu č ne č injenice o kojima ovisi donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom sporu pa je i utvr đ eno č injeni č no stanje rezultat zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe č l.8. ZPP-a.

U odnosu na žalbenu tvrdnju da je ro č ište za objavu presude preloženo sa 04. rujna 2015.g. (o kojem je tužiteljica obaviještena proglasom raspravnog rješenja sa posljednje glavne rasprave) na dan 24. kolovoza 2015.g. a o č emu da tužiteljica nije bila obaviještena, valja navesti da u spisu prileži rješenje o prelaganju termina ro č išta za objavu presude, a obzirom na č injenicu da nazo č nost odnosno izostanak parni č nih stranaka nije od utjecaja niti zna č aja za održavanje takvog ro č išta, to niti okolnost eventualne neuredne dostave odnosnog rješenja o prelaganju termina ro č išta za objavu nije bilo do utjecaja na procesna prava tužiteljice koja su u cijelosti sa č uvana što potvr đ uje č injenica što je protiv pisanog otpravka objavljene presude pravodobno izjavila žalbu.

U preostalom dijelu žalba tužiteljice svedena je na iznošenje č injeni č nih utvr đ enja prvostupanjskog suda i na sadržaj primijenjene zakonodavne regulative sadržane u odredbama ZIKZ-a i Konvencije te osporavanje izvršene ocjene dokaza po prvostupanjskom sudu no na č in na koji to č ini je proizvoljan i bez uporišta u sadržaju provedenih dokaza.

Iako ovaj sud u potpunosti pravilnim i potpunim prihva ć a č injeni č no stanje utvr đ eno po prvostupanjskom sudu, a i primijenjeno materijalno pravo iz ranije citiranih odredbi ZOO-a zbog č ega, sukladno odredbi č l. 375.stav.5. ZPP- a ne ć e posebno obrazlagati svoje stajalište u odnosu na pretežiti dio žalbe kojim tužiteljica iznosi žalbeni razlog pogrešno odnosno nepotpuno utvr đ enog č injeni č nog stanja, valja, razumijevanja radi ponoviti da nije sporno da zatvorenik u smislu odredbe č l. 3. stav. 1. ZIKZ-a uživa zaštitu temeljnih prava utvr đ enih Ustavom RH, me đ unarodnim ugovorima i tim Zakonom, da odredba č l.23. Ustava odre đ uje da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvom obliku zlostavljanja, a da č l. 25. Ustava RH proklamira da se sa svakim uhi ć enikom i osu đ enikom mora postupati č ovje č no i poštivati njegovo dostojanstvo, a nije sporno ni da odredba č l.3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zabranjuje mu č enje ili ne č ovje č no ili ponižavaju ć e postupanje ili kažnjavanje te da ZIKZ u svojoj odredbi č l.14. stav.1. to č . 1. propisuje da svaki zatvorenik ima pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima, a smještaj zatvorenika prema č l. 74. stav. 1. istog Zakona treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima, te klimatskim prilikama, da prostorije u kojima borave zatvorenici prema stav. 3. iste odredbe moraju biti č iste, suhe i dovoljno prostrane i da za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora.

No unato č tome je prvostupanjski sud po opširno i sadržajno provedenom dokaznom postupku pravilno zaklju č io da č injenica nezadovoljavaju ć eg prostora spavaonice, sama po sebi, ne predstavlja ni oblik poniženja niti ne č ovje č nog postupanja od strane tužene prema tužiteljici kao pritvorenici kojim bi bilo povrije đ eno njezino pravo osobnosti jer je ranije opisanim omogu ć avanjem slobode kretanja tijekom dana, korištenjem sportskih sadržaja i omogu ć avanjem rada tužiteljici nadokna đ ena ograni č enost prostora u spavaonici pa tužiteljica u žalbi neosnovano odri č e zna č aj č injenicama utvr đ enim u odnosu na cjelokupne uvjete boravka u Zatvoru u R. i u Z., jer su upravo te č injenice bitne za odluku o tužbenom zahtjevu, pa je osporavanje ocjene dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvr đ enih relevantnih č injenica rezultat pogrešnog žalbenog stajališta tužiteljice.

To više što je prema stajalištu Europskog odbora za sprje č avanje mu č enja i neljudskog ili ponižavaju ć eg postupanja ili kažnjavanja, Europskog suda za ljudska prava kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske, za ocjenu postojanja povrede prava osobnosti na dostojanstvo zatvorenika (u konkretnom slu č aju tužiteljice) odlu č no utvrditi ukupnu kvalitetu života u konkretnoj ustanovi, kojem zahtjevu je prvostupanjski sud sadržajnim dokaznim postupku u potpunosti udovoljio, te je raspravio opširne tužbene tvrdnje o manjkavostima tijekom boravka tužiteljice u Zatvoru.

Na osnovu iskaza svjedoka M. L., A. R. i Z. Š., uvida u dopise Zatvora u R. i u Z., medicinsku dokumentaciju tužiteljice te Dnevni raspored za izvršavanje pritvora i istražnog zatvora, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica imala mogu ć nost boravka izvan prostorija spavaonice tijekom dana, da je kao radno angažirana osoba radila na poslovima sklapanja proizvoda od plastike, da je u okviru slobodnog vremena imala na raspolaganju korištenje prostora izvan zgrade (dvorište) s mogu ć noš ć u bavljenja sportskim aktivnostima, pa da je upravo opisanom mogu ć noš ć u slobode kretanja tijekom dana i to kroz boravak na radu i boravkom na svježem zraku tužiteljici nadokna đ ena svojevrsna ograni č enost prostora u spavaonici.

Tvrdnje tužiteljice o nedovoljnosti svježeg zraka i prirodne svjetlosti u spavaonicama, sanitarnog č vora bez potrebne izolacije i izvedbe koja onemogu ć ava privatnost, hrani koja nije udovoljavala prehrambenim i zdravstvenim standardima, da joj nije omogu ć ena ginekološka lije č ni č ka skrb, da je zatvorska kantina bila oskudno opskrbljena proizvodima i to loše kvalitete, da joj nije omogu ć eno održavanje osobne higijene, da su sobe zimi bile hladne, jer da je grijanje radilo tek do 14 sati, te da se zgrada Zatvora u R. nalazi u centru grada zbog č ega je danono ć no bila izložena nesnosnoj buci i gradskom smogu, prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim i nedokazanim zaklju č ivši da je provedenim dokazima - saslušanjem prethodno navedenih svjedoka i uvidom u ostale navedene isprave - potvr đ eno da su higijenski uvjeti prostorija u kojima je boravila tužiteljica bili zadovoljavaju ć i, da su prostorije bile prozra č ne i svijetle sa adekvatnim sanitarnim ure đ ajima, da je tužiteljici odgovaraju ć a zdravstvena zaštita, te da je hrana kako u pogledu koli č ine tako i kvalitete odgovaraju ć a, a da je odre đ ena ograni č enost prostora tužiteljici kompenzirana slobodom kretanja kako je prethodno opisana.

Tome valja dodati da iz sadržaja provedenog dokaznog postupka ne proizlaze nikakve evidentirane ili eventualno postoje ć e druge otežavaju ć e okolnosti tužitelji č inog boravka u zatvorima u R. i Z., a posebno nije utvr đ eno da bi zbog toga tužiteljici bilo povrije đ eno pravo na tjelesni, psihi č ki i duševni integritet, te pravo na dostojanstvo, pa iako tužena nije omogu ć ila tužiteljici uvjete propisane č l. 14. st. 1. i č l. 74. st. 3. ZIKZ-a, isto ne predstavlja oblik poniženja ili ne č ovje č nog postupanja od strane tužene koje bi vrije đ alo dostojanstvo tužiteljice do mjere koja bi opravdavala dosudu pravi č ne nov č ane naknade temeljem č l. 1100. stav. 1. i 2. ZOO-a.

Obzirom na sve izneseno, valjalo je žalbu tužiteljice kao neosnovanu odbiti i potvrditi presudu prvostupanjskog suda temeljem odredbe č l. 368. stav.

1. ZPP-a uklju č uju ć i i odluku o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud pravilno temeljio na odredbi č l. 154. stav. 1. ZPP-a utvrdivši opravdani trošak tužene pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (osnovom odredbe č l. 163.ZPP-a).

U Varaždinu, dana 26. kolovoza 2016.g.

SUDAC:

Dijana Hofer,v.r.