Rev-454/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 454/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ljubice Munić, kao predsjednice vijeća, Damira Mratovića, mr. sc. Olge Jelčić, mr. sc. Lucije Čimić i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. K. iz Z., zastupanog po punomoćniku I. Š., odvjetniku iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z. – Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-585/05. od 14. prosinca 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-1629/97. od 26. studenoga 2004., u sjednici održanoj dana 20. lipnja 2007.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu je tuženica na ime naknade štete dužna isplatiti 2,450.000,00 kn sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe kao i naknaditi mu parnični trošak.

Odlučujući o žalbi tužitelja drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženica nije podnijela odgovor na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Sporno je, je li tuženica dužna tužitelju naknaditi štetu koju je pretrpio zbog toga što mu je kuća minirana koncem 1992.

Revizijski sud je ispitao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392. a Zakona o parničnom postupku - “Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03. – dalje: ZPP).

Nije se ostvario istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Drugostupanjski sud nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP-a time što je u donošenju drugostupanjske presude kao član vijeća sudjelovao sudac A. M.. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP-a postoji ako u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti (čl. 71. st. 1. toč. 1. do 6.) odnosno koji je rješenjem bio izuzet ili je u donošenju presude sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca.

U reviziji se kao razlog zbog kojeg se sudac A. M. po zakonu morao izuzeti navodi postojanje okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost i baš poremećeni donosi između tog suca i punomoćnika tužitelja kroz razdoblje od nekoliko godina.

Ono što se u reviziji navodi kao razlog zbog kojeg se sudac A. M. morao izuzeti je razlog iz čl. 71. st. 1. toč. 7., a bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP postoji samo onda ako se radilo o razlozima zbog kojih se sudac mora izuzeti iz čl. 71. st. 1. toč. 1. do 6. ZPP, dakle ne i kada je u pitanju toč. 7. tj. kada bi postojale druge okolnosti koje dovode u sumnju nepristranost suca.

Nije se ostvario ni revizijski razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijane presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama te se mogu ispitati.

Također se nije ostvario istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno da je šteta na kući tužitelja nastala uslijed terorističkog akta.

Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev, jer prema odredbi čl. 8. Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (“Narodne novine”, broj 117/03.) osobe kojima je šteta nastala uslijed terorističkih akata nemaju pravo na naknadu materijalne štete u novcu već im se šteta naknađuje u obliku obnove oštećenih ili uništenih materijalnih dobara sukladno odredbama Zakona o obnovi, a koju štetu naknađuje tužena na načelima društvene solidarnosti razmjernog snošenja tereta te pravičnog i brzog obeštećenja čl. 2. citiranog Zakona.

To što je šteta nastala za vrijeme važenja odredbi čl. 180. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91., 73/91., 3/94.) ne daje pravo tužitelju na naknadu materijalne štete.

Naprijed navedeno jer je odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 7/96.) brisan čl. 180. koji je govorio o naknadi štete uslijed terorističkih akata, a odredbom čl. 2. st. 2. tog Zakona određeno da će se prekinuti postupci nastaviti nakon što se donese poseban propis kojim će se odrediti odgovornost za štetu nastalu uslijed terorističkih akata.

Poseban propis kojim je određena odgovornost za štetu zbog terorističkih akata je Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija, te se po odredbama tog Zakona naknađuje šteta nastala uslijed terorističkih akata, javnih demonstracija, bez obzira na činjenicu kada je šteta nastala (čl. 10. tog Zakona).

Radi naprijed navedenog na temelju čl. 393. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. lipnja 2007.

Predsjednica vijeća:

Ljubica Munić, v.r.