Legislator Case Law & Legislation
FPž-161/2015-0 AI generated

FPž-161/2015-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Case Number FPž-161/2015-0
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Danijele Marotti Andrić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. U.N. d.o.o. i S.U.M., koje brane odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V.K., E.B., M.H., I.R., B.P., S.P. i N.K. u R., zbog prekršaja iz čl. 131. st. 1. toč. 7. i čl. 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 73/13, 148/13, 153/13, 143/14 i 115/16), odlučujući o žalbi okr. U.N. d.o.o. i S.U.M., podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Službe za prekršajni postupak, Klasa: UP/I-740-04/14-02/348; Ur.broj: 513-07-08/14-12 od 28. studenog 2014., na sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2018.,

Legislator headnote

AI generated

FPž-161/2015-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske: Pobijanim rješenjem o prekršaju proglašeni su krivima okrivljena pravna osoba U.N. d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi S.U.M., da su, na način činjenično opisan u izreci, počinili prekršaj iz čl. 209. st. 1. toč. 1. i st. 4. Općeg poreznog zakona (NN 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15, 44/16, 115/16), za koji su im izrečene novčane kazne i to za okrivljenu pravnu osobu u iznosu od 25.000,00 kuna, a za okrivljenu odgovornu osobu u pravnoj osobi u iznosu od 6.000,00 kuna.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: FPž-161/2015

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Danijele Marotti Andrić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. U.N. d.o.o. i S.U.M., koje brane odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V.K., E.B., M.H., I.R., B.P., S.P. i N.K. u R., zbog prekršaja iz čl. 131. st. 1. toč. 7. i čl. 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 73/13, 148/13, 153/13, 143/14 i 115/16), odlučujući o žalbi okr. U.N. d.o.o. i S.U.M., podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Službe za prekršajni postupak, Klasa: UP/I-740-04/14-02/348; Ur.broj: 513-07-08/14-12 od 28. studenog 2014., na sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2018.,

p r e s u d i o j e

I. U povodu žalbe okr. U.N. d.o.o. i S.U.M., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela na način da se djelo činjenično opisano u izreci pobijanog rješenja o prekršaju pravno označava kao prekršaj iz čl. 131. st. 1. toč. 7. i st. 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16).

II. Uslijed odluke pod točkom I., po službenoj dužnosti te djelomičnim prihvaćanjem kao osnovane žalbe okr. U.N. d.o.o. i S.U.M., preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u odluci o novčanoj kazni na način da okrivljenicima, za prekršaj čl. 131. st. 1. toč. 7. i st. 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, činjenično opisan u izreci pobijanog rješenja, izriču novčane kazne i to za okr. U.N. d.o.o. u iznosu od 4.000,00 (četiri tisuće) kuna, a za okr. S.U.M. u iznosu od 2.000,00 (dvije tisuće) kuna, koje su dužni platiti u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude, a ako u tom roku plate dvije trećine izrečenih novčanih kazna smatrati će se da su novčane kazne u cijelosti plaćene.

III. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okr. U.N. d.o.o. i S.U.M. i prvostupanjsko rješenje o prekršaju u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

IV. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17), okr. U.N. d.o.o. i S.U.M. dužni su platiti paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od po 200,00 (dvjesto) kuna, svaki, u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem o prekršaju proglašeni su krivima okrivljena pravna osoba U.N. d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi S.U.M., da su, na način činjenično opisan u izreci, počinili prekršaj iz čl. 209. st. 1. toč. 1. i st. 4. Općeg poreznog zakona (NN 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15, 44/16, 115/16), za koji su im izrečene novčane kazne i to za okrivljenu pravnu osobu u iznosu od 25.000,00 kuna, a za okrivljenu odgovornu osobu u pravnoj osobi u iznosu od 6.000,00 kuna.

Istim rješenjem, okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 300,00 kuna, svaki.

Protiv pobijanog rješenja o prekršaju okr. U.N. d.o.o. i S.U.M. su po braniteljima pravodobno podnijeli žalbu zbog, kako navode, bitne povrede odredaba postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba materijalnog prava te odluke o izrečenim novčanim kaznama.

Okrivljenici predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati te pobijano rješenje o prekršaju preinači na način da se oslobode od optužbe, odnosno da se isto ukine i vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, a podredno da im se izreknu blaže novčane kazne.

Žalba je djelomično osnovana.

Razmotrivši predmet, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak počinilo povredu materijalnog prekršajnog prava jer je glede prekršaja koji je predmet optužbe primijenjen propis koji se ne može primijeniti (čl. 196. toč. 4. Prekršajnog zakona). Ostale povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti nisu počinjene.

Naime, prema izreci pobijanog rješenja, okrivljenici su proglašeni krivima u bitnom što 30. kolovoza 2014. na prodajnom mjestu prvookrivljene pravne osobe na Centralnoj tržnici – ribarnici R. za isporuku dobara, naplaćenu u gotovini u iznosu od 20,00 kuna, nisu izdali račun, niti su putem naplatnog uređaja iskazali isporuku dobara naplaćenu u gotovini.

Prema zapisniku o poreznom nadzoru okrivljena pravna osoba je u sustavu PDV-a. Prema čl. 131. st. 1. toč. 7. i st. 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 73/13), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja, propisano je kažnjavanje poreznog obveznika, kao i odgovorne osobe u pravnoj osobi, ako ne izda račun. Navedeni propis je glede predmetnog ponašanja posebni propis za obveznike PDV-a, koji propisuje znatno blaže posebne minimume u odnosu na Opći porezni zakon, koji i nadalje sankcionira predmetno ponašanje, ali protiv ostalih okrivljenika. S obzirom na navedeno, ovaj je Sud inkriminirani prekršaj pravilno pravno označio kao u točki I. izreke ove presude.

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenici u žalbi navode da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak trebalo prihvatiti njihov dokazni prijedlog kojim su predlagali da se u svojstvu svjedoka sasluša D.M., koji je bio prisutan predmetnom događaju, a sve kako bi činjenično stanje bilo potpuno i pravilno utvrđeno, s kojim prijedlogom su nezakonito odbijeni.

Time se očigledno, iako to nije izrijekom navedeno, žalba podnosi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona, smatrajući da im je povrijeđeno pravo na obranu i da je to utjecalo na odluku.

Međutim, iz obrazloženja ove žalbene osnove je vidljivo da se okrivljenici zapravo ne slažu s ocjenom rezultata dokaznog postupka i činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog tijela, čime u stvari rješenje o prekršaju pobijaju zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Naime, da bi postojala navedena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, mora se raditi o tome da je okrivljenicima povrijeđeno pravo na obranu i da je to utjecalo na donesenu odluku.

Međutim, suprotno žalbenim prigovorima, po ocjeni ovog suda, okrivljenicima tijekom postupka nije povrijeđeno pravo na obranu, budući da im je prilikom ispitivanja omogućeno da se u neometanom izlaganju očituju o svim okolnostima koje ih terete te im je omogućeno da iznesu sve činjenice koje im služe za obranu. Također, tijekom glavne rasprave, nakon ispitivanja okrivljenika prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je provelo dokazni postupak te su okrivljenici imali mogućnost očitovati se o svim provedenim dokazima.

Valja naglasiti da je odredbom čl. 88. Prekršajnog zakona propisano je da je sud/prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, kao i da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima. Dakle, ni iz citirane zakonske odredbe, niti iz neke druge odredbe Prekršajnog zakona, ne proizlazi obveza prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak da mora izvesti svaki predloženi dokaz, kao što s druge strane niti nedostatak prijedloga za provođenje dokaza ili dopunu dokaznog postupka ne sprečava prvostupanjsko tijelo da izvede još kakve dokaze ako ustanovi da stanje stvari nije razjašnjeno. Prema tome, da li će se ili neće izvesti neki dokaz pitanje je ocjene prvostupanjskog tijela u svakom pojedinom slučaju, koje dakako može biti i pogrešno te stoga može predstavljati žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali ne i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona.

Radi navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenici u svojoj žalbi ponavljaju navode svoje obrane poričući odgovornost za prekršaj koji im je stavljen na teret, odnosno ističu da tijekom postupka nije dokazano da su počinili prekršaj za koji se terete. Navode da je predmetne zgode djelatnica prvookrivljene pravne osobe samo kasnila s izdavanjem računa, odnosno da nije postojala namjera neizdavanja računa, jer je račun izdan, ali je izdavanje istog potrajalo neko vrijeme.

Međutim, suprotno navodima žalbe, razmatrajući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na temelju rezultata provedenog postupka, odnosno ispitivanjem okrivljenika, kao i ispitivanjem u svojstvu svjedoka S.N., djelatnice okrivljene pravne osobe te S.N., porezne inspektorice te čitanjem svih materijalnih dokaza priloženih spisu na glavnoj raspravi, prema utvrđenom pravnorelevantnom činjeničnom stanju, izvelo pravilan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj koji im je stavljen na teret, pozivajući se u obrazloženju pobijanog rješenja na valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Navodi koje žalitelji ističu u žalbi nisu od utjecaja na utvrđeno činjenično stanje niti žalitelje ekskulpiraju od prekršajne odgovornosti za počinjeni prekršaj, budući da okrivljenici u žalbi nisu iznijeli nikakve nove činjenice i dostavili nove dokaze kojima bi doveli u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke, a o kojima nije odlučeno u provedenom postupku.

Također, nisu u pravu žalitelji kada ističu da je za potpuno i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja u konkretnom slučaju trebalo provesti dokaz saslušanjem D.M., budući da je činjenično stanje na temelju svih provedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrđeno, a niti bi provođenjem predloženog dokaza, izmijenilo i ovako pravilno utvrđeno činjenično stanje.

Stoga i ovaj Sud smatra da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljenike osnovano proglasilo krivima zbog prekršaja koji im je stavljen na teret te da okrivljenici navodima svoje žalbe nisu ničim doveli u sumnju pravilnost i zakonitost iste odluke. Naime, sve prigovore koje ističu u žalbi okrivljenici su isticali i u prvostupanjskom postupku i prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je na njih dalo valjane i argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj Sud te na iste upućuje žalitelje.

Žaleći se zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, okrivljenici u žalbi tvrde da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno primijenilo materijalno pravo.

Iz ovakvog obrazloženja navedene žalbene osnove, evidentno je da žalitelji ističu tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, a koja bi proizlazila iz primjene odredaba prekršajnog prava na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa se, dakle, ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. toč. 2. Prekršajnog zakona, jer žalitelji uopće ne iznose razloge zbog kojih smatraju da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava.

Međutim, kako se postojanje povrede materijalnog prekršajnog prava ocjenjuje u okviru onog činjeničnog stanja koje je utvrdilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak i koje je opisano u izreci pobijanog rješenja o prekršaju, a ne prema činjenicama koje bi po ocjeni žalitelja proizlazile iz provedenih dokaza, to nije ostvarena povreda materijalnog prekršajnog prava, kako se to sugerira žalbom.

Slijedom navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog povrede materijalnog prekršajnog prava.

Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed odluke pod točkom I. izreke ove presude, po službenoj dužnosti, kao i u povodu podnesene žalbe okrivljenika. Naime, žaleći se zbog odluke o izrečenim novčanim kaznama okrivljenici navode da je na njihovoj strani postajo cijeli niz olakotnih okolnosti koje prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak kod odmjere visina izrečenih novčanih kazna nije cijenilo, a trebalo je. Naglašavaju da okrivljena pravna osoba uredno podmiruje sve svoje obveze i to kako prema svojim zaposlenicima, tako i prema državi. Smatraju da su izrečene novčane kazne prestroge i da, u slučaju da se utvrdi njihova krivnja, postoji opravdanje za primjenu instituta ublažavanja kazna.

Razmotrivši stoga odluku o izrečenim novčanim kaznama, ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak prilikom odmjeravanja kazne okrivljenicima uzelo u obzir sve okolnosti, u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona, koje utječu na vrstu i visinu kazne, cijeneći olakotnim činjenicu da su okrivljenici uredni u podmirivanju svojih obveza koje prati Porezna uprava, činjenicu da su okrivljenici odmah po obavljenom inspekcijskom nadzoru izdali sporni račun putem naplatnog uređaja, kao i imovinske prilike okrivljene pravne osobe te imovinske i obiteljske prilike okrivljene odgovorne osobe, dok je otegotnim cijenjena činjenica da je ponašanje okrivljenika opisano u izreci pobijanog rješenja imalo počinjenje štete po državni proračun te njihova dosadašnja pravomoćna kažnjavanost pa je okrivljenicima izreklo novčane kazne u visini granica propisanih posebnim zakonima.

Međutim, s obzirom na točku I. izreke ove presude, odnosno zbog preinake u pravnoj oznaci djela prekršaja opisanog u izreci pobijanog rješenja na blaži zakon, kao i obzirom na činjenicu da prema podacima u spisu proizlazi da je sukladno odredbi čl. 77. st. 2. Prekršajnog zakona, za odluku kojom su okrivljenici proglašeni krivima i na koju se poziva prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak kod odmjere prekršajnopravne sankcije, nastupila rehabilitacija, jer je od pravomoćnosti predmetne odluke, tj. od 13. lipnja 2014., proteklo više od tri godine, pa se okrivljenici smatraju primarnim počiniteljima kao i protek vremena od počinjenog prekršaja, ovaj Sud je, uvažavajući sve razloge iz čl. 36. Prekršajnog zakona, prihvaćajući osnovanim navode žalitelja u dijelu kada ističu da su izrečene novčane kazne prestroge, a posebno imajući u vidu da je otegotnim cijenjena okolnost koja nije mogla biti cijenjena kao otegotna budući da predstavlja biće prekršaja (nije izdan račun pa je počinjenja šteta po proračun, iako je račun naknadno izdan) te je okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao novčane kazne u visini, sada pravilno pravno označenim, posebnim zakonom propisanim granicama.

Naime, za prekršaj iz čl. 131. st. 1. toč. 7. i st. 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, propisane su novčane kazne u iznosu od 2.000,00 do 500.000,00 za poreznog obveznika te u iznosu od 1.000,00 do 50.000,00 kuna za odgovornu osobu u pravnoj osobi.

Ovaj sud je mišljenja da su sada izrečene novčane kazne, primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja i da iste nisu prestroge.

Zbog navedenog, ovaj Sud je postupajući u smislu odredbe čl. 207. (točka I. i II. izreke ove presude) te čl. 205. (točka III. izreke ove presude) Prekršajnog zakona, odlučio kao u izreci.

Obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3 c. Prekršajnog zakona, okrivljenici su obvezani na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka (točka IV. izreke ove presude). Budući da je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od po 200,00 kuna, za svakog okrivljenika, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika.

U Zagrebu, 29. ožujka 2018.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Danijela Marotti Andrić, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Poreznoj upravi, Područnom uredu Rijeka, Službi za prekršajni postupak u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelje i podnositelja optužnog prijedloga.