Rev-x-153/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev- x -153/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća te dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić i Jasne Guštek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. D. iz Z., …, koju zastupa punomoćnik A. Ž., odvjetnik iz O. društva Ž. i partneri iz Z., protiv tuženika J. D. iz Z., …, kojeg zastupa punomoćnica T. P. G., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž- 1658/07 od 11. prosinca 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu posl. broj P-5079/94 od 19. lipnja 2006., u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Utvrđuje se da je obiteljska stambena zgrada u Z., …, sa zemljištem na kojem je sagrađena z.k.č. br. 8269/8 dvorište i vinograd, površine 227,4 čhv, upisana u zk. ul. br. 3031 k.o. G. Z., kao i garaža sagrađena na istom zemljištu, a nije upisana u zemljišne knjige, bračna stečevina tužiteljice V. D. i tuženika J. D. u jednakim dijelovima, svakog u pola dijela što je tuženi dužan priznati i u roku od 15 dana izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva tužiteljice u zemljišnim knjigama jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda“.

II. Nalaže se tuženiku J. D. iz Z., …isplatiti tužiteljici V. D. iz Z., … iznos od 148.250,00 kuna sa zateznom kamatom određenom po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne

čni trošak u iznosu od

kamate tekućom od presuđenja do isplate te naknaditi tužiteljici parni 20.707,22 kune, a sve u roku od 15 dana.

Rev x 153/08-2

III. Odbija se tužiteljica V. D. s iznosom od 357.450,00 kuna

IV. Nalaže se tužiteljici V. D. iz Z., … platiti tuženiku J. D. na ime parničnog troška iznos od 27.823,62 kune, a sve u roku od 15 dana.“

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkama I. i III. izreke i odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 20.707,22 kune.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen dio zahtjeva za isplatu 357.450,00 kuna (kako to proizlazi iz sadržaja revizije) tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa 357.450,00 kuna ili da djelomično ukine pobijanu i prvostupanjsku presudu i to u odnosu na dio za isplatu 357.450,00 kuna i u tom dijelu vrati predmet na ponovno odlučivanje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužiteljice.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje ZPP) koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni i ne postoji proturječnost u odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Stoga pobijana i prvostupanjska presuda nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjski sud je u žalbenom postupku ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP, jer je ocjena dokaza u pogledu utvrđenja odlučnih činjenica izvedena od strane suda prvog stupnja sukladno odredbi čl. 8. ZPP, a koju je pravilno prihvatio drugostupanjski sud te su pri ocjenjivanju doprinosa tužiteljice u adaptaciji stare kuće imali u vidu novac koji je tužiteljica dobila od osiguranja za naknadu štete i od prodaje svog stana koja, sredstva je uložila u adaptaciju stare kuće.

Slijedom toga nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 375. st. 1. i čl. 8. ZPP-a.

Rev x 153/08-2

Pobijane presude nisu zahvaćene bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. i st. 2. ZPP-a.

Predmet spora je stvarnopravni zahtjev tužiteljice da se utvrdi da su obiteljska stambena zgrada u Z., … te garaža, bračna stečevina stranaka u jednakim dijelovima (čl. 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima "Narodne novine", broj 11/78) te eventualno kumulirani obveznopravni zahtjev (čl. 188. st. 2. ZPP-a) na isplatu 505.700,00 kuna s osnova vrijednosti ulaganja tužiteljice u kuću, posebnu imovinu tuženika, a za trajanja bračne zajednice.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da su stranke živjele zajedno od 1980. godine, a brak su zaključile 1982., da je tuženik na temelju darovnog ugovora od 28. svibnja 1984. godine od svoje majke dobio staru kuću u Z., …, koja je u vrijeme darovanja bila stara i neuređena. Kako je ta kuća posebna imovina tuženika, odbijen je prvostupanjskom presudom stvarnopravni zahtjev tužiteljice (glavni zahtjev) da se utvrdi da je ta kuća bračna stečevina stranaka u jednakim dijelovima.

U tom dijelu pobijanu i prvostupanjsku presudu tužiteljica ne pobija revizijom.

Tužiteljica je sudjelovala radom i sredstvima u obnovi i dogradnji stare tuženikove kuće. Bračni drug koji ulaže u posebnu imovinu drugog bračnog druga nema u pravilu stvarno pravni zahtjev, već mu preostaje jedino obveznopravni zahtjev.

U ovom stadiju postupka sporan je zahtjev na isplatu (eventualni zahtjev) za izvršena ulaganja u posebnu imovinu tuženika, a za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka.

U postupku pred općinskim i županijskim sudom utvrđeno je da su u vrijeme trajanja braka stranke bile zaposlene, da je tuženik imao dvostruko veću plaću od tužiteljice, da je tuženik podigao tri kredita, da je tužiteljica novac koji je dobila od osiguranja kao naknadu štete i od prodaje svog stana uložila u obnovu sporne kuće.

Stoga je neosnovan revizijski prigovor tužiteljice da novac koji je tužiteljica dobila od prodaje svog stana i naknadu štete koja joj je isplaćena od Avus osiguranja, kao njezina posebna imovina nisu pravilno ocijenjeni prilikom utvrđenja vrijednosti ulaganja tužiteljice u obnovu kuće tuženika u Z., …

U postupku je također utvrđeno, provedenim građevinskim vještačenjem, da je vrijednost kuće i dvorišnog objekta nakon izvršenih radova 540.398,88 kuna, a vrijednost stare kuće prije izvođenja radova je bila 243.869,84 kune, dakle da razlika vrijednosti obnovljene i stare kuće iznosi 296.500,00 kuna.

Pravilno su sudovi iz dokaza provedenih tijekom postupka utvrdili da je jednaka vrijednost ulaganja stranaka u obnovu stare kuće, imajući u vidu njihov sveukupni doprinos, o čemu je detaljno navedeno u prvostupanjskoj presudi, a ocijenjeno u drugostupanjskoj presudi, pa se ne mogu prihvatiti ponovljeni navodi tužiteljice u reviziji kojima ona prenaglašava svoj veći doprinos, a umanjuje doprinos tuženika.

Rev x 153/08-2

Stoga su sudovi pravilno djelomično prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice i naložili tuženiku da joj isplati 148.250,00 kuna (polovicu vrijednosti izvršenih ulaganja tužiteljice u obnovu kuće koja je posebna imovina tuženika, a za vrijeme trajanja braka stranaka), a odbijen je ostali dio tužbenog zahtjeva (čl. 210. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 35/05).

Ne postoji dakle ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, kako to smatra revidentica (čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP-a).

Na temelju čl. 393. ZPP-a,odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 18. veljače 2009.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.