I Kž-749/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-749/1995-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv okr. E. R., zbog kaznenog djela iz čl. 169. st. 4. OKZRH, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja podnesenog protiv rješenja Vojnog suda u Rijeci od 28. rujna 1995. broj Kv-141/95 (Kio- 56/95), u sjednici održanoj 24. siječnja 1996.,

r i j e š i o je:

Odbija se žalba vojnog tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Vojni sud u Rijeci u vijeću (čl. 21. st. 6. ZKP), temeljem čl. 1. st. 1. i 2. Zakona o oprostu od kaznenog progona i postupka za kaznena djela počinjena u oružanim sukobima u ratu protiv Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 58/92 i 39/95) riješio je da se kazneni postupak protiv E. R. zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 169. st. 4. OKZRH neće pokrenuti.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu vojni tužitelj s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, nakon razmatranja spisa, predložilo je da se žalba uvaži i pobijano rješenje ukine, te predmet vrati sudu prvog stupnja u istražni postupak. Žalba nije osnovana.

Iz zahtjeva za provođenje istrage vojnog tužiteljstva u Rijeci proizlazi da je E. R. osnovano sumnjiv da je dana 20. srpnja 1993. u Rijeci, kao pričuvni pripadnik Hrvatske vojske pri vojnoj pošti 3178-13, istekom odobrenog mu dopusta, mimo znanja njemu nadređenih časnika postrojbe, nastavio izbivati i u nakani daljnjeg otklanjanja obnašanja vojne službe, otišao na područje SR N., odnosno daje takvim postupanjem počinio kazneno djelo samovoljnog udaljenja i bijega iz oružanih snaga opisano u čl. 169. st. 4. OKZRH. Prema odredbi čl. 1. citiranog Zakona o oprostu, obustavlja se kazneni postupak protiv počinitelja kaznenih djela u oružanim sukobima, ratu protiv Republike Hrvatske ili u svezi s tim sukobima odnosno ratom, počinjenih u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 10. svibnja 1995.

Budući daje djelo za koje je E. R. osnovano sumnjiv izvršeno 20. srpnja 1993., a njegovo postupanje je u svezi s oružanim sukobima i ratom protiv Republike Hrvatske, to je sud prvog stupnja pravilno zaključio da je obuhvaćen oprostom iz citiranog zakona kao apsolutnom smetnjom za provođenje kaznenog postupka protiv njega, pa je pravilno i riješio da se postupak u ovom predmetu neće pokrenuti.

Kako vojni tužitelj u svojoj žalbi ne iznosi ništa novo što nije bilo poznato sudu prvog stupnja, to argumentima žalbe nije doveo u pitanje pravilnost zaključaka da su ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu citiranog zakona o oprostu u konkretnom slučaju.

S obzirom na izloženo valjalo je žalbu vojnog tužitelja temeljem čl. 385. st. 3. ZKP kao neosnovanu odbiti.

U Zagrebu, 24. siječnja 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Ante Potrebica, v.r.