Rev-350/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedako je informacija kojom je šteta učinjena točno i potpuno izvješće s rasprave na sjednici tijela javne vlasti ili javnome skupu, ili je prenesena iz isprave pribavljene od tijela javne vlasti, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom, ako se informacija kojom je šteta učinjena temelji na istinitim činjenicama, ili – na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su istinite i poduzeo je sve potrebite mjere za provjeru njihove istinitosti a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,
Legislator headnote
AI generatedRev-350/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Presuda je ispitana po čl. 392a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 - dalje: ZPP) koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 52. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 84/08) u dijelu u kojemu se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 350/10-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Ćimić, Viktorije Lovrić i Branka Medančića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. P. rođ. B. iz Č., koju zastupa punomoćnica M. R.-K., odvjetnica u D., protiv tuženika D. l. d.o.o. D., koga zastupa punomoćnik N. J., odvjetnik u D., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-248/07 od 22. listopada 2009. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-713/03 od 19. prosinca 2006., u sjednici održanoj 27. listopada 2010.
r i j e š i o j e :
Ukida se presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-248/07 od 22. listopada 2009. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-713/03 od 19. prosinca 2006. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Općinski sud u Dubrovniku presudom poslovni broj P-713/03 od 19. prosinca 2006. odbio je zahtjev tužiteljice A. P., rođ. B. iz Č. da joj tuženik D. l. d.o.o. D. isplati na ime naknade nematerijalne štete 100.000,00 kuna sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate te na ime naknade materijalne štete 5.400,00 kuna sa zateznim kamatama. Odbijen je i zahtjev tužiteljice da sud naloži tuženiku u slijedećem broju tjednika „D. l.“objaviti o svom trošku i bez komentara cijelu pravomoćnu presudu poslovni broj P-713/03, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška.
Tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak od 22.494,00 kuna.
Županijski sud u Dubrovniku presudom poslovni broj Gž-248/07 od 22. listopada 2009. odbio je žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.
Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tuženik nije odgovorio na reviziju.
Revizija je osnovana.
Presuda je ispitana po čl. 392a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 - dalje: ZPP) koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 52. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 84/08) u dijelu u kojemu se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP.
Iz podataka u spisu slijedi da u postupku pred sudovima nižeg stupnja nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju opisno ukazuje tužitelj, jer presuda sadrži neproturječne razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor.
Ostvaren je međutim revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale zbog objave oglasa neistinitog sadržaja u tjedniku „D. l.“ u kojemu je naveden broj mobitela tužiteljice.
Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:
- da je tuženik D. l. d.o.o. D. nakladnik tjednika „D. l.“,
- da je u tom tjedniku dana …. broj … objavljen oglas slijedećeg sadržaja: „Žena tridesetih godina traži djevojku ili ženu do 40 godina za druženje, prijateljstvo, a može i nešto više. Privatnost zajamčena. Mob:…“,
- da navedeni mobitel pripada tužiteljici,
- da je oglas zaprimljen u tjedniku tako što je nepoznata osoba tekst oglasa zajedno s novcem ostavila u kuverti u poštanskom sandučiću, što da je jedan od uobičajenih načina na koji se primaju narudžbe i objavljuju oglasi u tjedniku „D. l.“,
- da se oglasi pored navedenog načina objavljuju i na temelju narudžbi zaprimljenih putem faxa ili na zahtjev koji naručitelji predaju osobno zajedno sa uplatom naknade,
- da je tužiteljica nakon objave oglasa izjavila da objavljeni oglas nije njezin, te da je prijavila slučaj nadležnoj policijskoj postaji, ali naručitelj oglasa da nije pronađen. Na temelju ovakvih utvrđenja odbijen je tužbeni zahtjev uz obrazloženje da se radi o oglasu uobičajenog sadržaja, kojega je nakladnik zaprimio na uobičajeni način te da za sadržaj i netočne podatke u tekstu oglasa može eventualno odgovarati oglašivač. U donošenju nižestupanjskih presuda pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. Prvostupanjski sud je pošao od odredbe čl. 154. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 - dalje ZOO) prema kojoj tko drugome uzrokuje štetu dužan ju je naknaditi osim ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Sud je zaključio da nakladnik ne odgovara za sadržaj oglasa jer da je oglas uobičajenog sadržaja objavila nepoznata osoba, koja odgovara za sadržaj oglasa i eventualnu štetu. Ovakvo stajalište prihvatio je i drugostupanjski sud napominjući da se ne može govoriti o odgovornosti nakladnika za štetu jer da nakladnik nije postupao s voljom prouzročiti štetu tužiteljici, iz čega bi proizlazilo da se za uspostavu odgovornosti po citiranoj odredbi traži namjera uzrokovanja štete.
Prije ostalog valja napomenuti da se opća pravila o odgovornosti za štetu primjenjuju ako u određenim odnosima nije drugačije određeno posebnim propisom.
U vrijeme objave spornog oglasa materiju odgovornosti nakladnika uređivao je Zakon o javnom priopćavanju („Narodne novine“ broj 83/96, 105/97, 143/98, 20/00, 96/01 - dalje ZJP). Prema odredbi čl. 22. st. 1. ZJP nakladnik koji informacijom objavljenom u javnom glasilu prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi. Pod pojmom informacije se prema odredbi čl. 2. st. 9. ZJP podrazumijeva podatak, tekst, fotografija, crtež, karikatura, film, usmeno izviješće ili drugi prilog objavljen u javnom glasilu. U tu kategoriju dakle spadaju i oglasi objavljeni u javnom glasilu, jer se radi o objavljenim tekstovima.
Nakladnik se oslobađa odgovornosti za naknadu štete:
1. ako je informacija kojom je šteta učinjena točno i potpuno izvješće s rasprave na sjednici tijela javne vlasti ili javnome skupu, ili je prenesena iz isprave pribavljene od tijela javne vlasti, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,
2. ako je informacija kojom je šteta učinjena autorizirani intervju,
3. ako se informacija kojom je šteta učinjena temelji na istinitim činjenicama, ili – na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su istinite i poduzeo je sve potrebite mjere za provjeru njihove istinitosti a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,
4. ako je informacija kojom je šteta učinjena fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela,
5. ako je informacija kojom je šteta učinjena istinita, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar sa sigurnošću mogao zaključiti da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem,
6. ako se sporne informacije odnose na vrijednosne sudove autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako su te informacije dane u dobroj vjeri.
Postojanje pretpostavki za odgovornost za štetu dokazuje tužitelj, a postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti dokazuje tuženik.
U ovom slučaju sudovi su pogrešno zaključili da su ispunjene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti nakladnika za štetu prouzročenu informacijom objavljenom u javnom glasilu već na temelju okolnosti što je nepoznata osoba na „uobičajeni način“ (stavljanjem novca i teksta oglasa u sandučić) zakupila medijski prostor. Naime po pravnom shvaćanju ovoga suda nakladnik mora dokazati da je zaista sklopio ugovor o zakupu medijskog prostora i određeno navesti osobu zakupca. Prihvaćanjem objave tekstova nepoznatih osoba nakladnik preuzima na sebe rizik eventualne štete prouzročene informacijom objavljenom u javnom glasilu.
Zbog pogrešnog pravnog pristupa sudovi su propustili cijeniti obim i visinu eventualne štete, pa nisu ispunjene pretpostavke za preinaku pobijane presude.
Zato je valjalo ukinuti nižestupanjske presude po čl. 395. st. 2. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U Zagrebu, 27. listopada 2010.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.