Rev-975/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 975/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Đorđa Bjegovića, Miroslave Vekić i Vesne Milošević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N.S., tužitelja mllj. P.S., koga zastupa otac S.S. i tužitelja S.S., sviju iz Z., koje zastupaju T.T. i I.U., odvjetnici u Z., protiv tuženika "C. o. " d.d. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 1. prosinca 1992. br. Gž-8138/92- 2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 16. lipnja 1992. br. Pn-2710/90-23, u sjednici održanoj dana 9. lipnja 1994.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja tuženica je dužna naknaditi tužiteljima štetu, i to tužiteljici N.S. u ukupnom iznosu od 465.680 HRD, maloljetnom P. u iznosu od 400.000 HRD te tužitelju S.S. u iznosu od 424.480 HRD zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen. Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugog stupnja, i to u odluci o naknadi nematerijalne štete zbog fizičkih boli i straha tužitelji su izjavili reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije. Traže trošak postupka revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju dobila više lakih tjelesnih ozljeda koje su uzrokovle fizičke boli i to jačeg intenziteta šest dana, srednjeg osam dana te manjeg 14 dana. Zbog ovakvog intenziteta i trajanja fizičkih boli ovaj sud smatra, jednako kao i sudovi nižega stupnja, da iznos od 250.000 HRD čini odgovarajuće zadovoljenje tužiteljici temeljem navedenog pravnog osnova.

Sud prvog stupnja je također utvrdio da je tužiteljica zbog štetnog događaja i povređivanja trpjela strah jačeg intenziteta u trajanju do jednog od dva dana, a u daljnjem tijeku liječenja da je strah bio sekundarne naravi zbog brige za zdravlje.

Na temelju takvog utvrđenja o trajanju i intenzitetu straha ovaj sud smatra kao i sudovi nižega stupnja da iznos od 200.000 HRD čini pravičnu novčanu naknadu tužiteljici temeljem navedenog pravnog osnova.

Sud prvog stupnja je dalje utvrdio da je i maloljetni tužitelj u štetnom događaju dobio lake tjelesne ozljede koje su uzrokovale fizičku bol jačeg intenzita četiri dana, srednjeg šest dana i manjeg intenziteta 10 dana, pa je s obzirom na takvo utvrđenje trajanja i jačine fizičkih boli po mišljenju ovoga suda iznos od 200.000 HRD predstavlja odgovarajuću satisfakciju za navedene boli.

Jednako tako je sud prvog stupnja utvrdio da je kod maloljetnog tužitelja postojao strah jačeg intenziteta u trajanju od jedan do dva dana, koji se postepeno smanjivao i potpuno prestao u razdoblju od 10 dana. Zbog ovakvog trajanja i jačine straha ovaj sud također smatra da je iznos od 200.000 HRD primjereno zadovoljenje tužitelju temeljem navedenog pravnog osnova.

Tužitelj S.S. je također u navedenom štetnom događaju pretrpio lake tjelesne ozljede koje su uzrokovale fizičke boli jačeg intenziteta četiri dana, te srednje osam dana i manje tri tjedna. Zbog ovakvog intenziteta i trajanja fizičkih boli kod ovog tužitelja ovaj sud smatra da iznos od 260.000 HRD što su mu ga dosudili sudovi nižega stupnja kao naknadu ove nematerijalne štete nije premalen.

Po utvrđenju suda prvoga stupnja ovaj tužitelj je pretrpio strah jačeg intenziteta koji je trajao jedan do dva dana, pa zbog ovakvog intenziteta i trajanja straha i ovaj sud smatra da iznos od 160.000 HRD, koji su ovom tužitelju sudovi nižega stupnja dosudili kao naknadu ove vrste nematerijalne štete, nije premalen. Prilikom ocjenjivanja primjerenosti prije navedenih iznosa naknade nematerijalne štete ovaj sud je imao u vidu vrijeme donošenja presude suda prvoga stupnja kao i vremensko razdoblje koje je prošlo od štetnog događaja do donošenja prije navedene presude.

Iz navedenih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo, pa stoga revizija nije osnovana, te ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske).

U Zagrebu, 9. lipnja 1994.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.