Gžzp-61/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gžzp 61/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Davorki Lukanović Ivanišević, u pravnoj stvari predlagateljice M. D. G. iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Županijskog suda u Zadru posl. br. Gzp-43/06 od 11. srpnja 2006. godine, dana 13. studenog 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Žalba protustranke odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gzp-43/06 od 11. srpnja 2006. godine.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Zadru posl. br. Gzp-43/06 od 11. srpnja 2006. godine, naloženo je Općinskom sudu u Zadru provesti izvršne radnje i dovršiti izvršni postupak u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod posl. br. I-4243/93 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci od pravomoćnosti tog rješenja (toč. 1. izreke). Istim je rješenjem predlagateljici određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 12.000,00 kuna (toč. 2. izreke) te je protustranci Republici Hrvatskoj naloženo isplatiti primjerenu naknadu iz toč. 3. u roku od 3 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za isplatu, računajući od dana pravomoćnosti tog rješenja (toč. 4. izreke).

Protustranka je podnijela žalbu navodeći da se žali protiv dijela tog rješenja pod toč. 3. i 4. izreke zbog svih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - dalje u tekstu: ZPP), dok je iz sadržaja žalbe vidljivo da osporava ne samo visinu nego i osnovanost pobijanog rješenja, temeljem kojeg je predlagateljici određena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku te predlaže da se rješenje u pobijanom dijelu ukine.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP na koje, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

U provedenom postupku prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je predlagateljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku jer je dugotrajnost postupka (dvanaest godina, deset mjeseci i jedanaest dana do stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda 5. studenog 1997. godine - “Narodne novine” - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99 i 14/02 te osam godina, osam mjeseci i šest dana nakon stupanja na snagu tog Zakona) posljedica neaktivnosti i neučinkovitosti suda.

To stoga što je Općinski sud u Zadru u pravno relevantnom razdoblju (od 5. studenog 1997. godine do donošenja prvostupanjske odluke o zahtjevu predlagateljice 11. srpnja 2006. godine), imao dulja razdoblja potpune neaktivnosti i to od 26. listopada 1999. godine do 17. lipnja 2003. godine (kada je rješenjem odgodio ročište do provođenja očevida na licu mjesta) te od 1. srpnja 2005. godine do donošenja odluke o zahtjevu predlagateljice 11. srpnja 2006. godine (kada je održano posljednje ročište). Suprotno žalbenim navodima protustranke pravilno je utvrđeno da je Općinski sud u Zadru postupao krajnje neučinkovito u situaciji kada su nepoznata boravišta pojedinih dužnika time što je zanemario mogućnost primjene odredbe čl. 148 ZPP-a koja regulira utvrđivanje adrese. Činjenica da je u konkretnom predmetu izvršenja bilo nužno provesti vještačenje, a koju protustranka također ističe kao razlog dugotrajnosti postupka, doduše ukazuje na složenost predmeta, kako to utvrđuje i prvostupanjski sud, međutim ne opravdava neučinkovitost i neaktivnost suda. To tim više stoga što vještak još uvijek nije postupio prema nalogu suda od 23. lipnja 2004. godine i dostavio nadopunu vještačenja, a niti je sud poduzeo mjere da potonji to učini. U pravu je prvostupanjski sud kada utvrđuje da je u postupku izvršenja propisana hitnost u postupanju, a svrha tog postupka nije samo donošenje rješenja o izvršenju, već njegova provedba, koja u konkretnoj situaciji nije bila učinkovita i to upravo stoga jer Općinski sud u Zadru nije poduzeo sve potrebne radnje u okviru izvršnog postupka usmjerene na provedbu rješenja o izvršenju.

Suprotno žalbenim navodima protustranke, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da ne postoji znatan doprinos predlagateljice duljini trajanja postupka.

Na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbe čl.28. Zakona o sudovima («Narodne novine» broj 105/05 – dalje u tekstu: ZS) kada je predlagateljici, na ime naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku odredio iznos od 12.000,00 kn.

Tako određena novčana naknada predstavlja i po mišljenju ovog višeg suda primjerenu novčanu naknadu s obzirom na utvrđenu duljinu sudskog postupka, postupanje nadležnog suda, ponašanje predlagateljice (ovrhovoditelja u ovršnom postupku), složenost, vrstu i prirodu konkretnog spora, uvažavajući pritom i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine“ 73/91), valjalo odbiti žalbu protustranke te riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 13. studenog 2006. godine

Sutkinja:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.