Gž Ob-113/2015-1 · Županijski sud u Splitu

Gž Ob-113/2015

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Tihane Pivac kao predsjednice vijeća, Marka Pribisalića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) malodobnog L. M. iz Z., OIB: … kojeg zastupa majka i zz Z. M. i tužiteljice pod 2) Z. M. iz Z., P. 14, OIB: …, koju zastupa punomoćnica L. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika Z. K. iz D., G. D., U. L. 46, OIB: …, nepoznatog boravišta kojeg zastupa poseban skrbnik D. A., dipl. iur. u C. za socijalnu skrb D., uz sudjelovanje C. za socijalnu skrb Z., podružnica S., radi utvrđenja očinstva i uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog Građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 33-P2-413/07 od 16. srpnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2015.,

r i j e š i o j e :

Ukida se presuda Općinskog Građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 33-P2-413/07 od 16. srpnja 2015.te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kako glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženi Z. K. iz G. D., U.. L. 46, OIB: …, otac mldb. tužitelja L. M., rođenog u Z. ….g., OIB: …, čiji je upis izvršen u Matici rođenih matičnog područja Č. za godinu 2006. pod rednim brojem … od dana ….g.

2. Tuženi Z. K. dužan je počevši od 24. srpnja 2006.g. pa ubuduće sve dok za to postoje zakonski uvjeti, plaćati za uzdržavanje mldb. tužitelja L. M. mjesečno iznos od 1.000,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, po stopi u razdoblju do 31.12.2007.g. određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008.g. po stopi određenoj čl. 29. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za pet postotnih poena, time da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a ostale kako budu dospijevali unaprijed najkasnije do svakog 15-og u mjesecu, na tekući račun majke i zz Z. M..

3. Tuženi Z. K. iz G. D., U.. L. 46, OIB: …, dužan je tužitelju mldb. L. M. iz Z., P. 14, OIB: …, naknaditi troškove ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za pet postotnih poena od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Protiv prvostupanjske presude žale se tužitelji pobijajući presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga, a u smislu odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba tužitelja je osnovana.

U provedenom postupku koji je prethodio odlučivanju, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio slijedeće činjenice:

- kako malodobni tužitelja L. M. rođen ….. u Z. od majke Z. M. rođene …. te da je upis činjenice rođenja izvršen u matici rođenih matičnog područja Z., Č. za 2006. godinu pod rednim brojem …,

- kako je, prema podatcima iz Izvatka iz Matice rođenih razvidno da u Matici rođenih nije upisan podatak o ocu djeteta L. M.,

- kako iz iskaza tužiteljice Z. M., majke malodobnog L. M., proizlazi zaključak da je tužiteljica upoznala tuženika Z. K. u ugostiteljskom objektu, caffe baru u kojemu je radila, da su se viđali u razdoblju šest do sedam mjeseci i da je tuženik živio petnaest ili dvadeset dana s tužiteljicom u kući njezine majke, kao i da je tužiteljica zatrudnjela prije no što se tuženik doselio u njezinu kuću,

- kako je tužiteljica navela i da je tuženiku rekla da je trudna, ali i da je tuženik odselio iz njezine kuće i više nije želio dolaziti nakon čega su se susreli nekoliko puta u caffe baru,

- kako je, prema navodima tužiteljice, tuženik kao uvjet priznanja očinstva djeteta tražio da „bude zajedno“ s tužiteljicom, a na što tužiteljica da nije pristala,

- kako iz iskaza tužiteljice proizlazi zaključak i da, osim malodobnog sina L., tužiteljica ima i kćerku K. koja je također rođena kao izvanbračno dijete, ali da tužiteljica nije tražila utvrđenje očinstva kćerke od osobe s kojom je inače živjela u izvanbračnoj zajednici te da je otac njezine kćerke na odsluženju zatvorske kazne u trajanju od šest godina,

- kako prema navodima tužiteljice tuženik nikada nije poricao da bi bio otac djeteta, da je u vrijeme davanja iskaza 2011. godine tužiteljica navela da već pet godina nema informacija o tomu gdje se tuženik nalazi kao i da joj je poznato kako tuženik s još jednom djevojkom ima dijete koje je inače dva mjeseca mlađe od malodobnog L.,

-kako je tužiteljica u svom iskazu navela da neposredno prije stupanja u intimnu vezu s tuženikom nije bila u takvoj vezi s nekim drugim muškarcem kao i da je bila u intimnoj vezi s drugim muškarcem do 2004. godine, ali se nije mogla precizno izjasniti o vremenu održavanja intimnih odnosa s tom osobom,

- kako je u postupku saslušana kao svjedokinja A. M., majka tužiteljice Z. M., koja je u svom iskazu navela da je tužiteljica u dobi od 29 godina, da ima dvoje djece sa dva različita partnera s tim što za svoju kćerku nije tražila utvrđenje očinstva,

- kako iz iskaza navedene svjedokinje proizlazi da bi njezina kćerka „hodala“ s tuženikom s kojim je bila u vezi šest mjeseci, da su povremeno živjeli u njezinoj kući, ali i da su zasebno živjeli negdje u D.,

-kako je svjedokinja A. M. pored ostalog navela i da ne zna detalje o tuženiku osim što je iz D. ili B. te da radi na građevini kao i da joj je poznato da ima roditelje,

-kako je iz iskaza svjedokinje proizlazi i zaključak da je jedne prigode tuženik došao „u njihov kvart“, da su se vraćali s područja jezera B. te da joj je kćerka ispričala kako ju je tuženik zamolio da mu dopusti da odvede dijete kod svojih roditelja, a što je tužiteljica odbila,

-kako je iz iskaza ove svjedokinje proizlazi i zaključak da ispred nje tuženik nikada nije priznao da bi bio otac malodobnog tužitelja,

-kako je, prema dopisu T. društva Z. d.o.o.Zagreb, razvidno da je tuženik bio u radnom odnosu kod tog poslodavca od 2. travnja 2008., ali da u kasnijem tijeku postupka nije bilo moguće izvršiti bilo kakvu dostavu na adresu sjedišta ove tvrtke kao i da je prema podatcima HZMO-a od 16. siječnja 2015. vidljivo da bi tuženikovo zadnje evidentirano zaposlenje kod navedenog poslodavca bilo do 27. ožujka 2011. te da nakon toga nema evidentiranih podataka o prijavama zaposlenja kod HZMO-a,

-kako je C. za socijalnu skrb Z., U. S., na zahtjev suda dostavio podatke o osobnim i obiteljskim prilikama malodobnog L. M. i Z. M., a iz kojeg izvješća u bitnom proizlazi da majka živi u stanu svoje majke, a koji stan je dio obiteljske kuće, da nije bila u braku i ima dvoje djece, kao i da djecu uzdržava uz pomoć svoje majke,

- kako iz spomenutog izvješća C. za socijalnu skrb proizlazi zaključak da je u trenutku sačinjavanja izvješća Z. M. radila već oko 8 godina, s tim što je ostvarila radni staž u trajanju od tek nekoliko mjeseci, da ima određenih zdravstvenih problema te da se ne liječi jer nema zdravstvenu zaštitu,

-kako tužiteljica u postupku, osim saslušanja svoje majke, nije predložila izvođenje drugih dokaza, a posebno ne izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka.

Nakon ovako provedenog dokaznog postupka,prvostupanjski sud je smatrao utvrđenim da je tužiteljica Z. M. rodila dvoje djece s dva izvanbračna partnera, da za starije dijete nije niti željela utvrditi tko mu je otac, dok je za malodobnog tužitelja L. to željela, međutim da je oprečno iskazivala navodeći kako je tuženik napustio izvanbračnu zajednicu kada je saznao da je trudna, ali i da ona nije pristala na uvjet kojeg bi tuženik navodno postavio, da budu u partnerskoj vezi.

Nadalje, sud prvog stupnja smatrao je da bi očinstvo djeteta bilo moguće najizvjesnije utvrditi DNA analizom, a što nije moguće s obzirom da boravište tuženika nije poznato, ali i da bi bilo potrebno da majka djeteta u postupku s izvjesnom sigurnošću dokaže da je jedino s tuženikom održavala intimne odnose u vrijeme začeća te da to može potvrditi objektivan svjedok, a što u postupku nije predloženo te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. ZPP-a, ovaj sud nalazi da je predmetna presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer se presuda ne može ispitati jer nisu jasno navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama.

U smislu odredbe čl. 72. st. 2. Obiteljskog zakona („NN“ broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, u daljnjem tekstu ObZ) tužbu radi utvrđivanja očinstva može podnijeti majka do navršene 18 godine djeteta.

Prije svega valja navesti kako se u konkretnom slučaju radi o postupku radi utvrđenja očinstva malodobnog djeteta L. M. kojeg je rodila tužiteljica Z. M. …., a prema stanju u spisu predmeta vidljivo je kako u cjelokupnom tijeku postupka tuženiku Z. K. nije bilo moguće izvršiti dostavu tužbe niti poziva za glavnu raspravu. Stoga je pravilno nadležni C. za socijalnu skrb D. tuženiku, kao osobi nepoznata boravišta, imenovao posebnog skrbnika u smislu odredbe čl. 168. st. toč. 2. ObZ-a.

Prvostupanjski sud je poduzimao određene radnje kako bi utvrdio adresu boravišta tuženika, međutim očito nije bilo moguće utvrditi gdje se tuženik nalazi i na kojem mjestu boravi. Pritom posebno treba imati u vidu i da je C. za socijalnu skrb D. 9. ožujka 2009. provjerom kod roditelja tuženika utvrdio kako tuženikovi roditelji izjavljuju da ne znaju gdje se nalazi njihov sin. Osim toga, tuženik, prema podatcima nadležnog tijela MUP-a RH ima prijavljeno prebivalište na adresi G. D., U. L. 46, a na kojoj adresi očito žive njegovi roditelji.

Nadalje, prvostupanjski sud je primjenjujući pravila o teretu dokaza te postupajući u smislu čl. 221.a ZPP-a, smatrao da tužiteljica nije dokazala sve odlučne činjenice, a koje se odnose na održavanje spolnih odnosa između djetetove majke i tuženika u vrijeme začeća, međutim sud nije dao jasne i prihvatljive razloge za takav zaključak. Naime, u obrazloženju pobijane presude nije dana jasna ocjena vjerodostojnosti svih izvedenih dokaza, a posebno nije navedeno zbog čega sud ne prihvaća kao vjerodostojne iskaze tužiteljice i njezine majke. U tom smislu sud nije niti cijenio razloge zbog kojih tuženiku nije bilo moguće izvršiti dostavu u ovom postupku.

Drugim riječima, u situaciji kada se vodi parnični postupak radi utvrđenja očinstva djeteta u razdoblju duljem od osam godina, kada tuženik ima uredno prijavljeno prebivalište kod nadležnog tijela MUP-a i to na adresi na kojoj žive i njegovi roditelji, a da roditelji ne znaju gdje se tuženik nalazi, nedvojbeno je da je tuženikovo boravište nepoznato i da je bilo utemeljeno postavljanje posebnog skrbnika tuženiku u postupku. Međutim, prema shvaćanju ovog suda, sud prvog stupnja dužan je ocijeniti i je li u takvoj situaciji tuženik izbjegavao sudjelovati u postupku, a to utvrđenje potrebno je također cijeniti u skladu sa svim ostalim izvedenim dokazima pa i kod ocijene vjerodostojnosti rezultata provedenog dokaznog postupka.

Osim toga, kako je već rečeno, prvostupanjski sud nije dao jasne i prihvatljive razloge za svoje stajalište o tomu da iskaz tužiteljice Z. M. nije moguće prihvatiti kao vjerodostojan jer pojedini dijelovi tog iskaza koji se odnose na razlog prestanka partnerstva s tuženikom, nisu prihvatljivi. Naime, u postupku je potrebno nedvojbeno utvrditi činjenice koje se odnose na održavanje intimnih odnosa između tužiteljice i tuženika u vrijeme začeća djeteta, a činjenice koje se odnose na prestanak partnerskih odnosa nakon toga ne bi bile odlučne za utvrđenje očinstva djeteta. Također, iz obrazloženja odluke nije vidljivo niti na koji način je sud cijenio iskaz majke tužiteljice A. M. i zbog čega taj iskaz očito nije prihvatio.

Iz svega navedenog vidljivo je kako je pobijana presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer se presuda ne može ispitati budući da nisu navedeni jasni razlozi o svim odlučnim činjenicama, a na koju povredu ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti i na nju osnovano ukazuje i žalba tužitelja.

Stoga je postupajući temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a valjalo prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovom odlukom, po potrebi zatražiti i terensku provjeru po policijskim službenicima o boravku tuženika na adresi prijavljenog prebivališta, nadopuniti dokazni postupak uz ocjenu izvedenih dokaza sukladno članku 8. ZPP-a te utvrditi naprijed navedene odlučne činjenice i pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu, 14. listopada 2015.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac