Rev-1715/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1715/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Stanka Jesenkovića i Đorda Bjegovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz Z., kojega zastupa punomoćnik B. H., odvjetnik iz Z., protiv tuženih S. M. i T. M., obje iz Z., radi ukidanja uzdržavanja, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 15. listopada 1991. br. Gž-8740/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 12. ožujka 1991. br. P-1251/90 u sjednici održanoj 26. kolovoza 1992. godine

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od dana 15. listopada 1991. g. pod posl. br. Gž-8740/91, odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda potvrđena je presuda Općinskog suda kojom je odbijena tužba tužitelja sa tužbenim zahtjevom da se ukine njegova obaveza doprinosa uzdržavanja tuženih temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Zagrebu od dana 27. ožujka 1990. godine pod posl. br. P-2371/89.

Protiv ove pravomoćne presude Okružnog suda reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku koji zakon se primjenjuje temeljem odredbe iz čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" RH br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud je reviziju tužitelja dostavio tuženima i nadležnom javnom tužiocu.

Tužene nisu odgovorile na reviziju tužitelja, a javni tužioc Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl.386. ZPP), a nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, na koju opisno ukazuje revident iz razloga što je presuda koja se revizijom pobija jasna razumljiva, moguće je ispitati, jer sadrži razloge o svim činjenicama koje su bitne za presuđenje.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

Tužitelj pogrešno tumači i u izjavljenoj reviziji odredbu iz čl. 238. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" br. 11/78, 27/78, u daljnjem tekstu: ZBPO) u pogledu pretpostavke za redovito školovanje.

Prema ovoj zakonskoj odredbi sintagma "redovito školovanje" je pravni standard koji je sud i ovlašten i dužan protumačiti u prvom redu prema drugim odgovarajućim, a važećim propisima.

Prvi sud je utvrdio, a drugi sud prihvatio utvrđenje da su obje tužene, sa uredno ispunjenim obvezama u posljednjem semestru, apsolventi u školskoj godini 1990/1991, i to tužena M. S. apsolvent Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, i to do 30. 9. 1991., dok je tužena M. T. apsolvent Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, OOUR Pedagogijske znanosti i to do 30. VI 1991. godine.

Ovo trajanje njihova apsolventskog staža suglasno je odredbi iz čl. 84. st. 5. a u vezi sa odredbom iz čl. 49. Zakona o usmjerenom obrazovanju ("Narodne novine" prečišćeni tekst br. 11/91).

Tek pod pretpostavkom da u utvrđenom roku tužene ne završe upisane programe gube status redovnog studenta kojeg su stekle upisom određenih programa, tužena M. S. na Ekonomski fakultet, a M. T. na Filozofski fakultet OOUR Pedagogijske znanosti.

Stoga su u vrijeme kada je sud donio pobijanu presudu i odbio zahtjev tužitelja, u vrijeme zaključenja glavne rasprave do kojeg momenta sežu granice pravomoćnosti presude, obje tužene bile na redovnom školovanju.

S obzirom na tu okolnost tužitelj kao jedan od roditelja dužan je, prema svojim mogućnostima, osiguravati uzdržavanje svoje djece, tuženih u ovoj parnici. Stoga su sudovi valjano primijenili materijalno pravo, kada su odbili zahtjev tužitelja da se ukine njegova obaveza uzdržavanja tuženih temeljena na presudi Općinskog suda u Zagrebu od dana 27. III 1990. godine pod br. P-2371/89.

Iz izloženog dakle proizlazi da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a kako nisu ostvareni ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 26. kolovoza 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.