Criminal appeal dismissed; Supreme Court upholds extension of investigative detention based on recidivism and lack of milder measures.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by the accused and the co-accused against the first-instance court's decision to extend their investigative detention. The appellants argued that the extension violated the principle of proportionality and relied solely on prior convictions, while the court emphasized the specific circumstances of the accused, including her status as a chronic drug addict and a special recidivist. The court ruled that the first-instance court correctly identified the concrete and reasonably foreseeable fear of reoffending and determined that no milder measure could achieve the same investigative purpose.
Legislator headnote
AI generatedčl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.; čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.: Extension of investigative detention is lawful when based on a concrete fear of reoffending and when no milder measure can achieve the same purpose, overriding claims of proportionality violations.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 407/2018-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. I. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog M.
I. i optužene A. I. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 4. listopada 2018. broj K-17/18 (Kv I-68/18-6), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 24. listopada 2018.,
r i j e š i o j e:
Odbijaju se žalbe optuženog M. I. i optužene A. I. kao neosnovane.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. I. i optužene A. I., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog M. I. i protiv optužene A. I. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. I. po branitelju, odvjetniku B. P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku ukine istražni zatvor.
Protiv navedenog rješenja žali se i optužena A. I. po branitelju, odvjetniku G. V., bez navođenja zakonskih razloga, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i optužena pusti na slobodu uz određivanje mjera opreza.
Žalbe nisu osnovane.
U odnosu na žalbu optuženog M. I.
II Kž 407/2018-4
Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju kao jedini i isključivi razlog kojim opravdava daljnje trajanje istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. uzeo optuženikovu raniju osuđivanost. Nije u pravu optuženik niti kada tvrdi da je došlo do povrede načela razmjernosti zbog daljnjeg produljenja istražnog zatvora protiv optuženika, s obzirom na to da bi se prilikom ocjene povrede načela razmjernosti valjala uzeti u obzir jedino težina počinjenog kaznenog djela.
Nasuprot takvim žalbenim navodima optuženika prvostupanjski je sud, a što u cijelosti prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, svoju odluku o postojanju konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika, kao posebne pretpostavke, pravilno temeljio na životnim prilikama optuženika, činjenici da je bez prihoda i vrednije imovine. Kada se te okolnosti dovedu u vezu sa višestrukom osuđivanosti optuženika zbog istih i istovrsnih kaznenih djela, onda je prvostupanjski sud s pravom zaključio kako optuženik upravo vršenjem kaznenih djela pribavlja sredstva za život. Naime, okolnost da je optuženik višestruko osuđivana osoba ukazuje s jedne strane na neusklađenost optuženikovog ranijeg života sa zakonom, ali i na zaključak da dosadašnje osude nisu ostvarile svoju svrhu i utjecale na optuženika da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja. Upravo tako izložene okolnosti, u svojoj ukupnosti, opravdavaju bojazan da će puštanjem na slobodu optuženi M. I. počiniti isto ili istovrsno kazneno djelo.
Nadalje, nije u pravu optuženik ni kada upire na povredu načela razmjernosti, s obzirom na to da dosadašnje trajanje mjere istražnog zatvora neprekidno od 22. veljače 2018. ne upućuje na eventualnu povredu ovoga načela. Naime, prilikom procjene povrede načela razmjernosti ne uzima se samo u obzir težina kaznenog djela, kako to u žalbi pogrešno tvrdi optuženik, već se ocjenjuje razmjer između težine počinjenih kaznenih dijela i kazne koje se prema raspoloživim podacima može očekivati u slučaju osuđujuće presude te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.
U odnosu na žalbu optužene A. I.
Optužena A. I. žalbu podnosi prvenstveno zbog povrede načela razmjernosti držeći da se daljnjim produljenjem istražnog zatvora isti zapravo pretvara u izvršenje kazne za kazneno djelo za koje je kazneni postupak još u tijeku. Smatra, nadalje, kako na njezinoj strani postoje okolnosti koje opravdavaju ukidanje istražnog zatvora.
Protivno takvim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Za svoju je odluku, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, iznio jasne i valjane razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće i temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja istog ili počinjenja istovrsnog kaznenog djela od strane optuženice. Isto tako, prvostupanjski sud je iznio jasne i nedvosmislene razloge zbog kojih drži da se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti blažim mjerama.
II Kž 407/2018-4
Naime, da i nadalje postoji konkretna i razborito predvidiva bojazan od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženice, kao posebne pretpostavke za određivanje istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08., prvostupanjski sud pravilno temelji na osobnim prilikama optuženice te na činjenici da je ona specijalni povratnik. Optuženica je nezaposlena, bez prihoda, kronična je ovisnica o opojnim sredstvima za čije su joj pribavljanje potrebna financijska sredstva. Nadalje, optuženica je specijalna povratnica koja je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 26. studenog 2015. broj K-1021/15-52 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci zbog ukupno četiri kaznena djela iz članka 230. stavak 1. i drugih KZ/11., koja je počinila uporabom plinskog revolvera. Stoga je prvostupanjski sud s pravom zaključio da se jedino daljnjim trajanjem istražnog zatvora može otkloniti iteracijska opasnost na strani optuženice, a taj zaključak suda nije doveden u pitanje niti žalbenim navodima.
Konačno, nije u pravu optuženica niti kada upire na povredu načela razmjernosti, obzirom da dosadašnje trajanje mjere istražnog zatvora neprekidno od 22. veljače 2018. ne upućuje na eventualnu povredu ovoga načela. Naime, prilikom procjene povrede načela razmjernosti treba uzeti u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenih djela i kazne koje se prema raspoloživim podacima može očekivati u slučaju osuđujuće presude te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.
Uzevši, dakle, u obzir kakvoću, brojnost i značenje utvrđenih okolnosti, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te za svoje zaključke iznio valjane i dostatne razloge, pa je i prema ocjeni ovog suda nužna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv oboje optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok se ista svrha za sada ne bi mogla postići nekom od blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., kako je to također pravilno isključio prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.
Slijedom navedenog, a budući da žalbenim prigovorima optuženog M. I. i optužene A.
I. nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 24. listopada 2018.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanda Bramberger Ostoić, v.r.
Miroslav Šovanj, v.r.