II Kž-195/2015-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 195/15-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. A. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama optuženog M. S., optuženog D. M. i optuženog Ž. K. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 27. travnja 2015. broj Kv-Us-68/15 (K-Us-27/14), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. svibnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se žalbe optuženog M. S., optuženog D. M. i optuženog Ž. K. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. A. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u svezi članka 190. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12., dalje u tekstu - KZ/11), pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv optuženog M. S. i optuženog D. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, a protiv optuženog Ž. K. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08, dok je pod točkom II. izreke svim optuženicima u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. S. po branitelju Z. K., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

II Kž 195/15-7

Žalbu je protiv tog rješenja podnio optuženi D. M. po branitelju B. L., odvjetniku iz Z., zbog ,,svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Ž. K. po branitelju N. G., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku ukine istražni zatvor, podredno da mu se istražni zatvor zamijeni jamstvom, uz eventualnu primjenu mjera opreza iz članka 98. ZKP/08.

Žalbe nisu osnovane.

Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio opstojnost posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika M. S. i D. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, a protiv optuženog Ž. K. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08 te potom s pravom isključio mogućnost zamjene istražnog zatvora drugim blažim mjerama. Za tu odluku je, protivno žalbenim prigovorima optuženika M. S., D. M. i Ž. K., dao valjane i dostatne razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog Ž. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08, prvostupanjski sud s pravom nalazi u činjenici da je taj optuženik državljanin Bosne i Hercegovine i Republike Srbije, s prijavljenim prebivalištem u Z., a boravištem u B. B., što sve upućuje na zaključak da on nije životno vezan za teritorij Republike Hrvatske. Iznesene okolnosti, povezane s težinom kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u svezi članka 190. stavka 2. KZ/11, za koje se taj optuženik potvrđenom optužnicom tereti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuju da na strani tog optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi pobjeći i tako onemogućiti nesmetano vođenje ovog kaznenog postupka, posebice motiviran visinom kazne zatvora zaprijećene za navedeno kazneno djelo. Stoga je prvostupanjski sud opravdano produljio istražni zatvor protiv optuženog Ž. K. iz citirane osnove te potom s pravom isključio mogućnost zamjene istražnog zatvora jamstvom i mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08, valjano obrazloživši da blaže mjere u konkretnoj situaciji nisu prikladne za otklanjanje opasnosti od bijega optuženika.

Kraj takvog stanja stvari, u žalbi istaknute okolnosti da je prilikom procjene opasnosti od bijega vrednovana samo činjenica stranog državljanstva optuženika i da je time diskriminiran nemaju odlučnog značaja na zaključak o opravdanosti daljnje primjene istražnozatvorske mjere po toj osnovi.

Protivno daljnjim žalbenim prigovorima optuženog Ž. K., kao i onima optuženika M. S. i D. M., opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv tih optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 prvostupanjski sud ispravno nalazi u načinu počinjenja kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u svezi članka 190. stavka 2. KZ/11. Naime, prema činjeničnom opisu potvrđene optužnice ovi optuženici se zajedno s ostalim suoptuženicima terete da su se udružili u zločinačko udruženje koje je u razdoblju od jeseni 2010. do travnja 2011. djelovalo na području B. i Dominikanske Republike radi kupovine iznimno velikih količina kokaina, njezina transporta do zračnih luka u Republici Hrvatskoj i drugim državama Europe i potom njezine daljnje prodaje na narko tržištu u Republici Hrvatskoj i u državama zapadne Europe. Tako je samo u prvom navratu na području B. i Dominikanske Republike kupljeno 74 kg kokaina, koji je potom iznajmljenim

II Kž 195/15-7

privatnim zrakoplovom prevezen u zračnu luku u Z., a nakon toga prebačen na sigurne lokacije u Z. i V. G. i zatim prodavan krajnjim kupcima u Z. i drugim mjestima te na području Republike Slovenije, dok je u posljednjem navratu kupljeno oko 101 kg kokaina. Pritom se optuženom Ž. K. inkriminira da je od ukupne količine od 74 kg kokaina sudjelovao u prodaji najmanje 59 kilograma za iznos od 1.917.500,00 €, a optuženicima M. S. i D. M. da su sudjelovali u radnjama kupnje i prevoženja najmanje 101 kg kokaina, u vrijednosti od oko 3.200.000,00 eura.

Kada se uz opisani način inkriminiranog postupanja optuženicima Ž. K., D. M. i M. S., koji se očituje iznimnom organiziranošću i međusobnom povezanošću svih optuženika unutar samog zločinačkog udruženja s precizno podijeljenim ulogama, uzme u obzir i duljina inkriminiranog razdoblja te okolnost da je njihova kriminalna aktivnost poprimila međunarodni element, uz visinu inkriminirane im protupravne imovinske koristi, tada prvostupanjski sud s pravom ocjenjuje da su ovi optuženici iskazali iznimnu upornost u protupravnom postupanju te visok stupanj kriminalne volje, a samim time da i dalje postoje one osobite okolnosti koje u svojem zbiru ukazuju na konkretnu i razborito predvidivu opasnost da će oni boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela, u cilju nezakonitog stjecanja materijalnih sredstava.

Stoga, imajući na umu značaj i karakter iznesenih okolnosti, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženika Ž. K., D. M. i M. S. nužna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 u svrhu otklanjanja iteracijske opasnosti, koja svrha se ne može ostvariti zamjenom istražnog zatvora jamstvom ili mjerama opreza, kako to s pravom zaključuje prvostupanjski sud. Naime, blaže mjere u konkretnoj situaciji, a vodeći računa o svim gore istaknutim okolnostima, ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje iteracijske opasnosti na strani ovih optuženika.

Pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodima optuženika Ž. K. i M. S. kojima upiru na svoju dosadašnju neosuđivanost, kao ni onima optuženog Ž. K. kojima taj optuženik upire na svoje imovinske prilike.

Konačno, u odnosu na žalbene prigovore svih optuženika kojima se upire na duljinu njihovog dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru u trajanju od gotovo četiri godine, kao i na visine kazni zatvora na koje su osuđeni ukinutom prvostupanjskom presudom, a time i na povredu načela razmjernosti, treba napomenuti da u ovom stadiju postupka to načelo nije ugroženo. Svoj zaključak o tome prvostupanjski sud je ispravno utemeljio na odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08. Naime, tom je odredbom propisano da se prilikom ocjene o povredi tog načela treba uzeti u obzir razmjer između težine kaznenog djela za koje se optuženik tereti, kazne koja se prema podacima kojima sud raspolaže može očekivati i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. U ovom kaznenom postupku prvostupanjska presuda kojom su ovi optuženici bili osuđeni na kazne zatvora je u cijelosti ukinuta, a žalbu protiv iste podnio je i državni odvjetnik. S obzirom na to, u ponovljenom postupku izostat će primjena članka 13. ZKP/08, tako da postoji mogućnost da se tim optuženicima, ukoliko budu proglašeni krivima, izreknu teže kazne zatvora od onih na koje su osuđeni ukinutom prvostupanjskom presudom. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi kojima se pravilnost takvog zaključka prvostupanjskog suda osporava upiranjem na visine kazni zatvora na koje su žalitelji tom presudom bili osuđeni, a na koju se je žalio i državni odvjetnik.

II Kž 195/15-7

Neosnovani su i daljnji žalbeni navodi optuženog D. M. da se u istražnom zatvoru nalazi preko četiri godine jer je uhićen 12. travnja 2011. u Republici Sloveniji. Naime, prema pravnom stanovištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u ranijim odlukama, lišenje slobode vezano uz trajanje postupka ekstradicije u nekoj stranoj državi ne uračunava se u maksimalno trajanje istražnog zatvora pred domaćim sudom jer se radi o lišenju slobode temeljem kvalitativno različitih osnova, no takvo lišenje slobode uračunava se u kaznu zatvora u slučaju osuđujuće presude.

Međutim, svakako treba ponovno napomenuti da prvostupanjski sud u daljnjem tijeku postupka treba voditi računa o tome da je sud u postupcima u kojima je određen istražni zatvor dužan postupati posebno žurno jer je ustavno pravo optuženika koji je lišen slobode da sud u najkraćem roku odluči o optužbi protiv njega pa se od suda u takvim predmetima traži posebna marnost u radu.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 26. svibnja 2015.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Damir Kos, v.r.