II Kž-198/1997-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž--198/1997-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Jelić Katice, kao predsjednice vijeća, te Klarić-Baranović Senke i Garačić Ane, kao članova vijeća i više savjetnice Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. S. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 201. st. 2. KZRH i dr., odlučujući o žalbi okrivljenice podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 2. svibnja 1997. broj Kio-126/97 (Kv-296/97), u sjednici održanoj 19. svibnja 1997.,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba okr. S.B.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, sukladno čl. 187. st. 2. ZKP, produljen je pritvor okr. S.B., kojoj se rješenjem o provedbi istrage stavlja na teret kazneno djelo iz čl. 201. st. 2. KZRH i čl. 225. st. 1. i 3. KZRH i dr., a iz zakonskih osnova koje se temelje na čl. 182. st. 2. toč. 2. i 3. ZKP.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela okrivljenica, po svom branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv nje ukine, bar iz pritvorske osnove koja se temelji na čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP.

Žalba nije osnovana.

Iz sadržaja žalbe okrivljenice proizlazi da ona poriče učin kaznenog djela koji joj se stavlja na teret rješenjem o provedbi istrage, međutim, ovdje je potrebno naglasiti da je rješenje o provedbi istrage pravomoćno, pa se u odnosu na okrivljenicu presumira osnovana sumnja većeg stupnja vjerojatnosti o učinu djela, zbog čega niti ovaj sud, kada odlučuje o žalbi na rješenje o produljenju pritvora, ne ulazi u ocjenu do sada provedenih dokaza, već sam ocjenjuje postojanje ili nepostojanje razloga za pritvor. U odnosu na pritvorsku osnovu iz čl. 182. st. 2. toč. 2. ZKP, treba reći da je doista koluziona opasnost još uvijek prisutna, jer će u daljnjem tijeku istrage biti saslušano 48 svjedoka poimenično nabrojenih u zahtjevu za provedbu istrage državnog odvjetnika, a utvrđena relacija odnosa okrivljenice sa svjedocima koji su svi mahom djelatnici ZAP-a, kao i okolnost postojanja intimne veze između okrivljenice i okr. S.N., uz utvrđenu kvalitetu obrane okrivljenice koja se brani šutnjom, su u cjelini gledano osobite okolnosti koje doista upućuju na opasnost ometanja istrage utjecajem na svjedoke koji još nisu saslušani, zbog čega je osnovana primjena pritvora okrivljenici po čl. 182. st. 2. toč. 2. ZKP.

U odnosu na pritvorsku osnovu iz čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP, treba reći, da na prisutnu bojazan od mogućeg ponavljanja istih ili sličnih djela upućuje, prije svega, unaprijed dogovorena, planirana i organizirana djelatnost svih okrivljenika, pa tako i okr. S.B. s unaprijed određenim ulogama svakog okrivljenika u vršenju ove kriminalne djelatnosti, koja je trajala kroz dulji vremenski period, što doista upućuje na okrivljeničinu upornost u vršenju te kriminalne djelatnosit, pa su to, u cjelini gledano, one osobite okolnosti koje opravdavaju odluku o produljenju pritvora po čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP, neovisno o tome što je okrivljenici na temelju izvanrednog otkaza prestao radni odnos.

Slijedom svega naprijed izloženog, trebalo je odbiti žalbu okrivljenice, te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke, na temelju čl. 385. st. 3. ZKP.

Vrijeme od dva mjeseca za koje je vrijeme pritvor okrivljenici produljen, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, je ono potrebno vrijeme u kojem će se provesti istražne radnje saslušanja 48 svjedoka.

U Zagrebu, 19. svibnja 1997.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Jelić Katica, v.r.