Rev-515/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 515/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Matasić-Špoljarić, Ljubice Munić, mr. sc. Olge Jelčić i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske – Ministarstvo pravosuđa i uprave – Okružni zatvor Osijek, zastupanog po Državnom pravobraniteljstvu Osječko-Baranjske županije, protiv I-tuženika N. R., zastupanog po T. F., odvjetniku iz O. i II-tuženice S. R., oboje iz S., radi otkaza stanarskog prava, odlučujući o reviziji I-tuženika izjavljenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 27. rujna 2001. godine, broj Gž 2654/01, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku od 12. ožujka 2001. godine, broj P 604/93, u sjednici održanoj dana 19. kolovoza 2004. godine,

r i j e š i o j e :

Revizija I-tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog za ponavljanje postupka u ovoj pravnoj stvari, podnesen dana 16. studenog 2000. godine.

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba I-tuženika kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

Protiv drugostupanjskog rješenja I-tuženik je izjavio reviziju.

Predmet ovog spora je otkaz stanarskog prava na stanu u O., površine 56,40 m . Radi se dakle, o prijedlogu za ponavljanje postupka u sporu iz odnosa korištenja stana, pa dopuštenost revizije treba cijeniti prema vrijednosnom kriteriju, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP), u vezi s čl. 38. ZPP-a, i to u vrijeme donošenja pravomoćne odluke, a prema jednogodišnjoj najamnini u vrijeme podnošenja tužbe, tako da se najamnina za mjesec u kojem je podnesena tužba, pomnoži s brojem 12.

Tužba je podnesena dana 11. ožujka 1993. godine.

Odredbom čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("NN" broj 112/99 – dalje ZIDZPP), koji je stupio na snagu 06. studenog 1999. godine, izmijenjena je odredba čl. 382. st. 2. ZPP-a, tako da u sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, revizija nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude, ne prelazi 100.000,00 kn. Opće je poznata činjenica, da jednogodišnja najamnina na dan podnošenja tužbe za navedeni stan u O., površine od 56,40 m[2] ne prelazi 100.000,00 kn.

U smislu odredbe čl. 10. st. 3. ZIDZPP, o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda, koja je donesena nakon stupanja na snagu tog zakona, rješava se po tom izmijenjenom zakonu.

U ovom slučaju, drugostupanjsko rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Gž 2654/01, donesenoj dana 27. rujna 2001. godine, dakle, nakon stupanja na snagu ZIDZPP, pa je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora po izmijenjenoj odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, tj. veća od 100.000,00 kn.

Obzirom da ovdje vrijednost predmeta spora pobijanog pravomoćnog rješenja, ne prelazi propisani iznos od 100.000,00 kn, revizija I-tuženika nije dopuštena, pa je istu valjalo odbaciti temeljem odredbe čl. 392. ZPP-a.

U Zagrebu, 19. kolovoz 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.