I Kž-944/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 944/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr.sc. Zdenka Konjića kao predsjednika, te Lidije Grubić Radaković i mr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasne Galešić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. M. Ž. zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 KZ u vezi čl. 41 ZIDKZ, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 7. studenog 2011 godine br. Kv-I-415/11 (K-54/09), u sjednici održanoj 10. siječnja 2012 godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba osuđ. M. Ž. kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 7. studenog 2011 godine br. Kv-I-415/11 (K-54/09) na temelju čl. 506 st. 1 ZKP/08 odbačen je zahtjev osuđ. M. Ž. za obnovu kaznenog postupka dovršenog pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 21. listopada 2009 godine br. K-54/09 potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2010 godine br. I Kž-993/09.

Protiv ovog rješenja podnio je žalbu osuđ. M. Ž. putem braniteljice G. K. M. odvjetnice iz Z., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i preinači prvostupanjsko rješenje.

U pisanom očitovanju Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske predložio je da se žalba osuđenika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Pravilno je prvostupanjski sud zaključio, kako je očito da dokazi koje je osuđenik ponudio kao nove, nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova postupka. Naime, svjedok M. S. ispitan je u kaznenom postupku i dao dva različita iskaza, koja su detaljno analizirana i ocijenjena, pri čemu je sud ocijenio vjerodostojnim iskaz ovog svjedoka dan u

I Kž 944/11-4

istrazi i taj zaključak obrazložio, što je u cijelosti prihvatio sud drugog stupnja. Prema tome, ne radi se o novom dokazu čijom bi se kvalitetom osporilo utvrđeno činjenično stanje u pravomoćno dovršenom kaznenom postupku, to tim više što presuda nije zasnovana samo na tom dokazu, već i na drugim personalnim, a i materijalnim dokazima. Nadalje, svjedok T. M. na čiju se izjavu poziva podnositelj zahtjeva, ima samo posredna saznanja o tome što mu je govorio M. S., a svjedočenje oca osuđenika S. Ž., kojeg je predlagala obrana u postupku odbijeno je kao nevažno, s obzirom na okolnost na koju je predloženo, a što se ponavlja u zahtjevu za obnovu kaznenog postupka. Stoga je očito, da navedeni dokazi nisu prikladni da sami za sebe i u vezi s prijašnjim dokazima prouzroče oslobođenje osuđenika ili njegovu osudu po blažem zakonu, zbog čega je osnovano prvostupanjski sud na temelju čl. 506 st. 1 ZKP/08 odbacio zahtjev osuđenika za obnovu kaznenog postupka.

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, ispitujući prvostupanjsko rješenje po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 494 st. 4 ZKP/08, nije utvrdio da bi rješenje donijelo neovlašteno tijelo ili da bi bila ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika, to je po čl. 494 st. 3 t. 2 ZKP/08 riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 10. siječnja 2012

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasna Galešić, v. r.

dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.