Rev-2917/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2917/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: A. d.d. S., protiv tuženika P. V. S., zastupanog po punomoćniku M. V., odvjetniku iz S., radi predaje poslovnih prostorija, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 20. studenog 1998. godine, br. Gž 2181/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 7. srpnja 1998. godine, br. IIP 503/98, u sjednici održanoj 19. veljače 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda, kojom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku da isprazni i preda tužitelju u posjed, slobodne od osoba i stvari,

2 ,

poslovne prostorije slastičarnice R. smještene u novom dijelu hotela M. u S. površine 120 m 2 skladišnog prostora, u roku od 15 dana.

te 30 m

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.760,00 kn."

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je pravovremeno izjavio dopuštenu reviziju, pozivom na revizijske razloge: bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predložio je da preinakom nižestupanjskih presuda tužbeni zahtjev bude odbijen, podredno da obje nižestupanjske presude budu ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se obveže tuženika da mu preda u posjed poslovnu prostoriju, koju tuženik drži u posjedu kao zakupnik, temeljem ugovora zaključenog s tužiteljem, kao zakupodavcem.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. ZPP.

Prema utvrđenjima prvostupanjskog suda, koja kao pravilna prihvaća i drugostupanjski sud, proizlazi:

- da tuženik, temeljem Ugovora o zakupu zaključenog među strankama 30. ožujka 1994. godine, drži u posjedu poslovnu prostoriju tužitelja, kao zakupodavca,

- da tuženik kao zakupnik nije uredno izvršavao svoju ugovornu obvezu – isplaćivao mjesečnu zakupninu tužitelju,

- da je tužitelj 8. prosinca 1997. godine pismeno opomenuo tuženika da će mu otkazati ugovor o zakupu ukoliko u određenom roku ne isplati dospjelu zakupninu,

- da tuženik ni nakon pismene opomene nije tužitelju isplatio dužne iznose na ime dospjele zakupnine, nakon čega je tužitelj pismeno tužitelju otkazao ugovor o zakupu poslovne prostorije.

Pravilno su nižestupanjski sudovi, kraj izloženih činjeničnih utvrđenja, primijenili materijalno pravo (čl. 27. toč. 2. i čl. 29. Zakona o zakupu poslovnog prostora - "Narodne novine", broj 91/96), kada su prihvatili tužbeni zahtjev usmjeren na predaju i posjed poslovne prostorije, slobodne od osoba i stvari.

Neutemeljenim se, i prema prosudbi ovog suda, pokazuje prigovor tuženika, na kojem ustraje i u reviziji, da tužitelj iz drugog osnova duguje tuženiku određenu novčanu svotu, koja premašuje iznos dospjele zakupnine, u koju svrhu je tuženik postavio protutužbeni zahtjev, ali je prvostupanjski sud odbio o tome raspravljati, jer o protutužbenom zahtjevu nije stvarno nadležan odlučivati, pa se o tome sada vodi spor kod Trgovačkog suda u S.

Nije u pravu revident kada tvrdi da je prvostupanjski sud trebao prekinuti parnični postupak u ovoj stvari do dovršenja postupka koji se po tužbi ovdje tuženika vodi protiv tužitelja kod Trgovačkog suda u S., radi isplate.

Prema odredbi čl. 29. Zakona o zakupu poslovnog prostora, ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen na određeno ili na neodređeno vrijeme, svaka ugovorna strana može otkazati u svako doba, ako druga ugovorna strana ne izvršava svoje obveze utvrđene ugovorom ili ovim Zakonom.

Nije prijeporno da tuženik, kao zakupnik nije podmirio dospjelu zakupninu, utvrđenu ugovorom, i da mu je iz tog razloga otkazan ugovor o zakupu, nakon što je prethodno pismeno opomenut u smislu odredbe čl. 27. toč. 2. Zakona o zakupu poslovnog prostora.

Činjenica da tuženik prema tužitelju iz drugog osnova ima određeno potraživanje ne može imati odlučnog značaja za presuđenje ovog spora. Tuženik, naime, ne tvrdi da je njegova obveza na plaćanje zakupnine prestala temeljem građansko-pravne kompenzacije (čl. 336. i 337. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO).

Kako se prema izloženom revizija ne pokazuje osnovanom, to je istu valjalo odbiti i presuditi kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 19. veljače 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.