Rev-817/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-817/1998-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. T. iz P., koju zastupa punomoćnik M. I., odvjetnik u P., protiv tuženika Hrvatski zavod za zapošljavanje Zagreb - Područna služba Pula, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 27. listopada 1997. godine, br. Gž- 1091/97-2, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli od 19. lipnja 1997. godine, br. P-490/97., u sjednici održanoj dana 1. srpnja 1998. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida se drugostupanjska presuda i predmet se vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti tužiteljici 62.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 19. lipnja 1997. godine do isplate i naknaditi joj parnični trošak od 11.351,00 kn, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda tako da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen i tužiteljica obvezana naknaditi tuženiku parnični trošak od 5.000,00 kn. Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev.

Tuženik nije odgovorio na izjavljenu reviziju, niti se o njoj izjasnio nadležni državni odvjetnik. Revizija je osnovana.

Suprotno tvrdnji revidenta, ovaj sud ocjenjuje da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer je obrazložena, razumljiva i nema proturječnosti. Tako nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92. - dalje ZPP).

Kako u provedenom postupku nije učinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP, tako nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Revident osnovano tvrdi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužiteljica pala silazeći niz stepenice u zgradi u kojoj je radila, tako što se poskliznula na zaobljeni rub jedne od stepenica, da su stepenice izrađene od brušenog kulira i istrošene od uporabe, te da se tužiteljica pri silaženju nije koristila rukohvatom.

Na temelju takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da se tužiteljica poskliznula i pala slučajno, jer do takvog pada može doći i prilikom pažljivog silaska stepenicama uz uporabu uobičajene pažnje.

Nasuprot tome, sud drugog stupnja smatra da je do pada došlo krivnjom tužiteljice, jer se nije kretala stepenicama s dovoljnom, potrebnom pažnjom, koristeći se u slučaju potrebe i rukohvatom.

Po ocjeni ovog suda zaključak drugostupanjskog suda se ne može prihvatiti, jer ne proizlazi iz rezultata dokaznog postupka.

Naime, tuženik nije dokazao postojanje bilo koje od pretpostavki za otklanjanje njegove odgovornosti za štetu u smislu čl. 6. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", br. 19/83. i 17/86.), koji propisuje obvezu poslodavca naknaditi zaposleniku štetu nastalu na radu ili u svezi s radom, osim ako dokaže da je šteta nastala uslijed više sile, radnje ili djelovanja treće osobe ili krivnje samog radnika.

Ocjenjujući okolnost da su stepenice bile istrošene od uporabe, a posebno okolnost da se tužiteljica pomakla uz kraj stepenica da bi se lakše mimoišla s kolegicom koja se žurno penjala istim stepenicama, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da tužiteljica u takvoj situaciji nije postupala ni sa običnom nemarnošću.

Stoga je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je našao da tuženik ne odgovara za štetu i kada je odbio tužbeni zahtjev.

Valja reći i to da nije u potpunosti pravilna tvrdnja u pobijanoj presudi da stepenice nisu opasna stvar, jer one to mogu biti kada, s obzirom na karakteristike izgrađenosti, njihova svojstva i prostor u kojem se nalaze, njihovo korištenje uključuje opasnost.

Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud nije ocjenjivao okolnosti o kojima ovisi dosuđenje pravične novčane naknade, pa tako ni visinu te naknade, valjalo je o reviziji tužiteljice odlučiti na temelju čl. 395. st. 2. ZPP.

U ponovnom postupku potrebno je ocijeniti sve rezultate postupka, a zatim ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

U Zagrebu, 1. srpnja 1998.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.