Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the case value of 8,886.40 dinars falls below the 8,000 dinar threshold for review.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal as inadmissible due to the case value falling below the statutory threshold for review. The appellant sought to overturn a final judgment terminating the tenant's right to occupy a specific apartment, arguing an error in the application of substantive law. The court determined that since the dispute did not fall under specific categories allowing automatic review, the appeal's admissibility depended on the value of the subject matter, which was calculated at 8,886.40 dinars, yet the applicable rule for property disputes required a value exceeding 8,000 dinars for the appeal to be permitted.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. ZPP; čl. 38. ZPP; Revizija u imovinsko-pravnim sporovima dopuštena je samo ako vrijednost predmeta spora prelazi 8.000 dinara.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-491/02-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vjere Delić, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Klinika za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma V. V. Z., (ranije Zavod za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma V. V. zastupan po punomoćniku B. P., odvjetniku iz Z., protiv tužene G. R. iz Z., koju zastupa staratelj za poseban slučaj V. R., odvjetnica iz Z., radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju izjavljenu od tužitelja protiv pravomoćne presude Županjskog suda u Zagrebu od 12. siječnja 1999. godine, br. Gž-6727/97., kojom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 19. listopada 1993. godine, br. Ps-154/92., u sjednici održanoj dana 10. travnja 2002. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 19. listopada 1993. godine, br. Ps-154/92. suđeno je:
"Odbija se tužitelj sa svojom tužbom i tužbenim zahtjevom, a koji glasi:
Usvaja se otkaz stanarskog prava u odnosu na tuženu R. G. i nalaže tuženiku da iseli iz stana koji se nalazi u Z., a koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, predsoblja i kupatila u ukupnoj potvrđeni od 34 m5, te da se taj stan slobodan od svih osoba i stvari preda u posjed tužitelju u roku od 15 dana."
Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 12. siječnja 1999. godine, br. Gž-6727/97. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i navedena prvostupanjska presuda potvrđena.
Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da sud reviziju prihvati, pobijane presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Pravovremenu i potpunu reviziju tužitelja prvostupanjski je sud primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92. i 112/99. - dalje ZPP), dostavio na odgovor tuženici i na izjašnjenje nadležnom Državnom odvjetništvu.
U odgovoru tuženice na izjavljenu reviziju tužitelja tuženica je pobijala osnovanost revizijskih navoda i predložila da sud reviziju odbije kao neosnovanu.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o izjavljenoj reviziji.
Revizija nije dopuštena.
U ovoj pravnoj stvari tužitelj je tužbom od 24. siječnja 1992. godine, otkazao tuženici stanarsko pravo i zahtijevao njeno iseljenje iz stana pobliže označenog u izreci prvostupanjske presude te predaju stana slobodnog od stvari i osoba na raspolaganje tužitelju. Otkaz stanarskog prava temeljen je na čl. 99. Zakona o stambenim odnosima.
Odredbom čl. 52. st. 1. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", br. 91/96.), propisano je da postupci pokrenuti prema odredbama Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 42/86, 22/92 i 70/93. - dalje ZSO), do stupanja na snagu ovoga zakona dovršit će se prema tom zakonu.
Za ocjenu da li se radi o dopuštenoj reviziji u ovoj pravnoj stvari, treba, dakle, primijeniti odredbe ZSO.
Prema odredbi čl. 106. Zakona o stambenim odnosima revizija je uvijek dopuštena u sporovima iz čl. 65, 68, 91, 97, 122 i 125, te 141, 142 i 146. ZSO. Argumentum a contrario ovaj sud je zaključio da je u ostalim sporovima iz Zakona o stambenim odnosima revizija dopuštena pod uvjetima iz čl. 382. st. 1. i 2. ZPP, a to znači da dopuštenost revizije ovisi o vrijednosti predmeta spora. U ovoj se pravnoj stvari ne radi o sporu iz čl. 106. ZSO., dakle dopuštenost revizije ovisi o vrijednosti predmeta spora.
Vrijednost predmeta spora računa se prema jednogodišnjoj stanarini uvijek kada se kao objekt predmeta spora pojavljuje stan bez obzira na pri tome ostvareni sadržaj odnosa među strankama u pogledu istog objekta i neovisno o tome da li se radi o tužbenom zahtjevu na utvrđenje prava korištenja na stanu u svojstvu nositelja stanarskog prava ili se radi o tužbenom zahtjevu na iseljenje osobe iz stana. U ovoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora predstavlja u smislu čl. 38. ZPP jednogodišnja stanarina - stanarina u vrijeme podnošenja tužbe pomnožena sa brojem 12. U sporovima u kojima se vrijednost predmeta spora ima utvrditi u smislu čl. 38. ZPP, mjerodavna je za dopuštenja revizije ona vrijednost predmeta spora koja je utvrđena u skladu s navedenom odredbom, a ona u ovoj pravnoj stvari iznosi 888,64 HRD.
Kako je, prema čl. 382. st. 2. ZPP, ("Službeni list" 74/82), revizija dopuštena u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na predaju stvari, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude prelazi iznos od 8.000 dinara
- 8.000 HRD-a to proizlazi da u ovoj pravnoj stvari revizija tužitelja nije dopuštena.
Zbog navedenih je razloga temeljem čl. 392. ZPP, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 10. travnja 2002.
Predsjednik vijeća:
Vjera Delić, v.r.