Legislator Case Law & Legislation
I Kž-416/1999-3 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeals in a murder attempt case, upholding the first-instance verdict and sentence.

Case Number I Kž-416/1999-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by both the defendant and the prosecutor against the first-instance judgment. The court found the lower court correctly established the facts regarding the attempted murder and properly applied the Law on Courts for Minors to mitigate the sentence despite the defendant being over 24. Consequently, the original verdict convicting the defendant of attempted murder and sentencing him to six months in prison was confirmed.

Legislator headnote

AI generated

čl. 34. st. 1. KZRH; čl. 110. st. 1. Zakona o sudovima za mladež: The Supreme Court may apply the Law on Courts for Minors to mitigate punishment for an adult offender if the lower court correctly determined the circumstances warranting leniency, even if the offender exceeded the age threshold at the time of the trial.

Keywords

AI generated
attempted murder conviction Law on Courts for Minors sentencing mitigation criminal appeal dismissal adult offender age

Cited Legislation

AI generated
čl. 34. st. 1. KZRH
zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl.
čl. 33. KZ
KZRH u svezi čl. 33. KZ, odlučujući o žalbi optuženika i državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 27.
čl. 17 OKZRH
33 KZ (ispravno čl. 17 OKZRH), činjenično opisanog u izreci te presude, pa je temeljem čl.
čl. 110. st. 1. Zakona o sudovima za mladež
KZRH u svezi čl. 110. st. 1. Zakona o sudovima za mladež osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.
čl. 63. st. 1. KZ
Istom presudom optuženiku je po čl. 63. st. 1. KZ u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 14.
čl. 80. st. 1. KZ
Jednako tako, po čl. 80. st. 1. KZ, prema optuženiku je primjenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to vojničkog noža broj 387725.
čl. 122. st. 1. ZKP
Na temelju čl. 122. st. 1. ZKP optuženik je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 250,50 kuna, te na ime paušalnog troška iznos od 700.
čl. 384. ZKP
Slijedom svega izloženog, sa žalbom državnog odvjetnika i optuženika postupljeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude, na temelju čl. 384. ZKP.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-416/99-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović, Zlate Lipnjak-Bosanac, Neve Šibl i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i tajnice u vijeću-sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. M. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 33. KZ, odlučujući o žalbi optuženika i državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 27. travnja 1999. godine, broj K-143/97., u sjednici održanoj 14. lipnja 2001. godine, u nazočnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Slavka Zadnika,

p r e s u d i o j e :

Žalbe državnog odvjetnika i opt. M.M. odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zadru, oglašen je krivim opt. M.M. zbog kazenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, u svezi čl. 33 KZ (ispravno čl. 17 OKZRH), činjenično opisanog u izreci te presude, pa je temeljem čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 110. st. 1. Zakona o sudovima za mladež osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

Istom presudom optuženiku je po čl. 63. st. 1. KZ u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 14. travnja 1993. godine do 14. svibnja 1993. Jednako tako, po čl. 80. st. 1. KZ, prema optuženiku je primjenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to vojničkog noža broj 387725.

Na temelju čl. 122. st. 1. ZKP optuženik je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 250,50 kuna, te na ime paušalnog troška iznos od 700. kuna.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona i

či i optuženiku izrekne

zbog odluke suda o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preina stroža kazna.

Žali se i optuženik po branitelju, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kazenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nakon razmatranja spisa, predložilo je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a da se žalba državnog odvjetnika uvaži.

Žalbe nisu osnovane.

Nije u pravu državni odvjetnik, ističući žalbeni osnov povrede kaznenog zakona, jer da je sud prvog stupnja pogrešno primjenio Zakon o sudovima za mladež iako nisu postojali uvjeti za primjenu tog zakona, budući je optuženik u vrijeme suđenja bio čak stariji od 24. godine.

Naime, sud prvog stupnja optuženika je osudio na temelju čl. 34. st. 1. KZRH i čl. 110. st. 1. Zakona o sudovima za mladež, na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, jer primjenom potonje odredbe nije vezan za ograničenja odredbi o ublažavanju kazne iz čl. 57. KZ. Ista odredba pravilno je primjenjena, jer, iako optuženiku zbog navršenih 24. godine života više nije sudilo vijeće za mladež, te se na istog počinitelja primjenjuje opće kazneno pravo (čl. 35. Zakona o sudovima za mladež), ostaju neke privilegije u odnosu na ostale punoljetne počinitelje kaznenog djela, a to je, u pogledu odmjeravanja kazne primjena odredbe čl. 110. Zakona o sudovima za mladež, jer isti Zakon mlađu punoljetnost veže za vrijeme počinjenja djela, neovisno o vremenu suđenja.

Stoga, u tom smislu nije ostvarena povreda kaznenog zakona koju ističe državni odvjetnik, a ovaj sud, kao sud drugog stupnja, utvrdio je da nije počinjena niti neka druga povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, koje se ispituju u smislu čl. 379. st 1. toč. 2 ZKP.

Suprotno navodima žalbe optuženika, sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje i u obrazloženju presude za to dao valjane razloge.

Pobijajući presudu zbog pogrešno utvrđenog stanja žalitelj u stvari iznosi svoju ocjenu rezulata dokaznog postupka i to sa stajališta teza obrane. U žalbi pobija zaključak suda o povodu sukoba između oštećenika i optuženika, na način da se navodi da nije utvrđeno čija se kazeta nalazila u kazetofonu koji je uzeo optuženik, nadalje da li je optuženik prilikom izlaska iz spavaonice imao u ruci nož ili ne, kao i da li je optuženik dobio dozvolu za uzimanje kazetofona. Sve ove činjenice, koje se uostalom niti ne ukazuju kao odlučujuće, sud je pravilno utvrdio na temelju iskaza oštećenika, te svjedoka J. i B. , te B.N. i K.L. U žalbi se nadalje pobija zaključak suda o namjeri optuženika na učin djela.

Suprotno takovim pokušajima žalitelja, da učini dvojbenim zaključak suda o dokazanosti djela, a zatim alternativno i subjektivni odnos optuženika prema učinu djela, treba reći, da je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je optuženik počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju, na način i uz okolnosti opisane u izreci presude. Iako u konkretnom slučaju svi svjedoci ne iskazuju jednako u pogledu svih detalja događaja, što je i razumljivo, obzirom na protek vremena i činjenicu da nisu svi svjedoci promatrali događaj sa istog mjesta, razvidno je da iskaz oštećenika u pogledu motiva sukoba potvrđuju svjedoci J. i B., dok o načinu na koji je optuženik zadao povrede oštećeniku, zaključak suda proizlazi iz iskaza svjedoka N. i L., koji iako nisu suglasni u potpunosti, kada se dovedu u vezu sa iskazom i samog oštećnika, opravdavaju zaključak suda prvog stupnja. Naime, iz iskaza svjedoka L., djelomično N. i oštećnika proizlazi da se događaj dogodio na način kako je to opisano u izreci pobijane presude. Kada se uz to ima u vidu, da je djelo počinjeno vojničkim nožem dužine oštrice 20. cm i širine 4. cm, te lokalitet ozljeda kao i mehanizam nastanka, to bez obzira tko je u konkretnom slučaju jače tjelesene građe, optuženik ili oštećenik, namjera optuženika, i po ocjeni ovog suda,bila je da oštećenika liši života.

Što se tiče navoda žalbe da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, budući tijekom postupka nije saslušan B.B., koji je vlasnik kazetofona, te koji bi potvrdio ili opovrgao obranu optuženika je li s dozvolom ili bez nje uzeo kazetofon, treba reći da se navedena činjenica uz sve navedene okolnosti ukazuje kao irelevntna, posebno jer je i ta činjenica kroz iskaze drugih svjedoka i utvrđena.

Konačno, nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni, kao niti žalba državnog odvjetnika s iste osnove.

Naime, sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o kazni imao je u vidu svrhu kažnjavanja i uzeo u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja. S obzirom da je djelo ostalo u pokušaju, da je optuženik neosuđivan, te da je u vrijeme djela bio mlađi punoljetnik, a sudjelovao je u Domovinskom ratu te je odlikovan medaljom “Oluja”, a nakon počinjenja djela doživio je nezogdu na radu čije posljedice i danas osjeća u vidu gubitka vida na desno oko, a izrazio je kajanje zbog počinjenog djela, sud prvog stupnja s pravom je primijenio istitut o ublažavanje kazne bez ograničenja, na temelju čl. 110. st. 1. Zakona o sudovima za mladež, te je pravilno optuženiku odmjerio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. I po ocjeni ovog suda, takva kazna je adekvatna težini počinjenog djela i kaznenoj odgovornosti optuženika.

Slijedom svega izloženog, sa žalbom državnog odvjetnika i optuženika postupljeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude, na temelju čl. 384. ZKP.

U Zagrebu, 14. lipnja 2001. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Dolmagić, v. r.

Katica Jelić, v. r.