I Kž-68/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-68/00-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Vesne Vrbetić, Milivoja Mikora i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. M., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. i 2. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 15. studenog 1999. godine broj K-109/99, u sjednici održanoj dana 3. travnja 2002. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,

p r e s u d i o j e:

Povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, te se presuđuje da je opt. B.M. činjenjem zbog kojeg je proglašen krivim presudom suda prvog stupnja počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 129 od 22. prosinca 2000. godine čl. 25.), pa se po istom zakonskom propisu osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, u koju kaznu mu se temeljem čl. 63. st. 1. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 26. kolovoza do 15. studenog 1999. godine.

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Splitu proglasio je krivim opt. B.M. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ i izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke suda o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženom izreče stroža kazna zatvora.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske razgledao je spis.

Žalba nije osnovana.

Državni odvjetnik nije u pravu kada se žali zbog odluke suda o kazni.

Točno je da je optuženi ranije osuđen presudom Općinskog suda u Splitu zbog istovrsnog kaznenog djela i prema njemu je primijenjena uvjetna osuda, te mu utvrđena kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca uz rok kušnje od jedne godine, koju okolnost je kao otegotnu pravilno istakao državni odvjetnik u svojoj žalbi. Međutim, za kaznu koju je izrekao sud prvog stupnja u pobijanoj presudi očito su bile relevantne one okolnosti iz konkretne kriminalne situacije koje su od značenja za oživotvorenje svrhe kažnjavanja, prije svega pobude iz kojih je optuženi djelo počinio. Optuženi je, naime, posadio samo jednu stabljiku marihuane, da bi pošto je ubrao plodove sam zapalio jedan joint te marihuane, koju je uzgojio i koji mu je odmah po policiji oduzet. Okolnost je to, koja ukazuje na jačinu povrede i širinu ugrožavanja zaštićenog dobra, te značajno utječe da kazna bude lakša.

Pravilno sud prvog stupnja utvrđuje iz samog opisa djela težinu neprava u danom slučaju, radi se naime o kvantitetu neprava koji iziskuje, usprkos ranije osuđivanosti optuženog, ipak blažu kaznu.

Pored toga i okolnosti koje se tiču ličnosti počinitelja, sud prvog stupnja je pravilno cijenio, prije svega, odnos optuženog prema djelu, optuženi djelo priznaje, radi se o osobi koja svojim radom prehranjuje obitelj, a pri tome radi pod teškim uvjetima. Taj krug okolnosti, koje su neovisne o djelu, također su takovog značaja da ukazuju potrebu blažeg kažnjavanja, usprkos činjenici da su na tom području djela takve vrste u porastu.

Prema tome, nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog odluke suda o kazni jer i po utvrđenju ovog suda drugog stupnja kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca primjerena je društvenoj opasnosti djela i ličnosti optuženog i ta kazna ostvariti će svrhu kažnjavanja iz čl. 50. KZ.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 379. ZKP ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona na štetu optuženog.

Budući je u međuvremenu stupio na snagu zakon koji je blaži za počinitelja (Zakon o izmjenama i dopunama KZ od 22. prosinca 2000. godine) trebalo je, po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 347. preinačiti pobijanu presudu u pobijanoj oznaci djela i odluci o kazni.

Radi svega navedenog trebalo je temeljem čl. 387. i 390. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 3. travnja 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Ana Garačić, v.r.