Gž-1468/2019-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1468/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Luke Grgata kao predsjednika vijeća, te Andree Boras-Ivanišević kao suca izvjestitelja i Borisa Mimice, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. S. P., OIB: …, pod 2. S. P., OIB: …, pod 3. I. P., OIB: …, pod 4. T. P., OIB: …, pod 5. A. P., OIB: …, i pod 6. S. P., OIB: …, svi iz S., …, …., ona pod 1. zastupana po onome pod 2. kao skrbniku, a oni pod 2. do 6. zastupani po O. društvu L.-V. & partneri d.o.o., protiv tuženika Bolnica S., OIB: …, S., …., kojeg zastupaju punomoćnici B. D. i K. L. M., dipl.iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn- 15/2016 od 3. travnja 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 16. listopada 2019.,

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-15/2016 od 3. travnja 2019.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I - Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljici pod 1) isplatiti na ime novčane rente ukupni novčani iznos u visini od 230.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate.

III. Dužan je tuženik tužiteljima pod 2) do 6) s osnova izgubljenog uzdržavanja plaćati rentu u mjesečnom iznosu od 2.000,00 kuna, od dana podnošenja tužbe pa nadalje, sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog obroka, tako da sve dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a ostale kako budu dospijevali najkasnije do svakog 5. u mjesecu unaprijed.

IV. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe svakome od tužitelja od 2) do 6) na ime nematerijalne štete isplatiti iznos od 220.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

V. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljima parbene troškove.“

II - Nalaže se tužiteljima da u roku od 15 dana naknade tuženiku parnične troškove u iznosu od 12.200,00 kuna."

Protiv navedene presude žale se tužitelji pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Neosnovano žalitelj i ističu žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Pobijana presuda može se ispitati jer nema proturječja kakvog ima u vidu propisa iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te za sve odlučne činjenice ta presuda sadrži valjane razloge. Pritom je ocjena provedenih dokaza izvršena sukladno članku 8. ZPP-a sva stečena uvjerenja prvostupanjski sud je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima.

U provedenom postupku nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne i materijalne štete za koju tvrde da su pretrpjeli zbog pogreške u liječenju od strane djelatnika tuženika- Bolnice S. prilikom priprema za operaciju štitnjače tužiteljice pod 1. dana … 2.. godine.

U ovoj fazi postupka među strankama nije bilo sporno postojanje uzročno-posljedične veze između davanja anestezije i anafilaktičkog šoka koji je nastupio kod tužiteljice pod 1) uslijed čega je kod prvotužiteljice nastupilo gašenje funkcija kore velikog mozga i trajna nesposobnost za život i rad.

Sporno je, međutim, i dalje u postupku ostalo raspraviti i utvrditi je li anafilaktička reakcija kod tužiteljice pod 1. S. P. bila nepredvidiva obzirom na njenu zdravstvenu sliku pa se radi o komplikaciji nastaloj u liječenju, a ne liječničkoj pogrešci za koju bi odgovornost snosio tuženik kao poslodavac odnosno jesu li u postupanju tuženika ostvareni elementi za odštetnu odgovornost u svezi sa štetom koju tužitelji potražuju u ovom postupku.

Naime, zdravstvena ustanova odgovara za štetne posljedice u medicini kada je u njenom postupanju, odnosno postupanju njezinih radnika utvrđeno postojanje elemenata odgovornosti po načelu krivnje (članak 154. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO), a kojeg je primijeniti na konkretan slučaj temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj:35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) što znači da bi tuženik odgovarao za štetu da je bio učinjen bilo kakav propust, a što bi bilo u uzročnoj svezi s anafilaktičkim šokom do kojeg je došlo kod tužiteljice pod 1. prilikom priprema za operacijski zahvat.

Dakle, u postupku je valjalo raspraviti i utvrditi jesu li u radnjama koje je medicinskog osoblje zajedno s liječnicima tuženika obavljali u svezi s uvođenjem u anesteziju ostvareni elementi liječničke greške ili se radi o postupanju u skladu s pravilima struke.

U tom kontekstu je odgovornost tuženika sud prvog stupnja pravilno cijenio kroz primjenu odredaba članka l70. stavak l. ZOO-a, prema kojoj za štetu koju radnik u radu ili u vezi s radom uzrokuje trećoj osobi odgovara poduzeće u kojem je radnik radio u trenutku uzrokovanja štete, osim ako dokaže daje radnik u danim okolnostima postupao onako kako je trebalo.

Za ocjenu postojanja odgovornosti tuženika za rad svojih djelatnika od odlučnog značenja je utvrditi je li postupak zdravstvenog djelatnika bio u skladu s važećim medicinskim standardima ili od njih odstupa te je li to odstupanje uzrokovalo oštećenje zdravlja pacijenta ili bi do štete došlo i u slučaju da je postupak zdravstvenog djelatnika proveden po medicinskom standardu. Naime, do nepovoljnog ishoda liječničke intervencije može doći i zbog komplikacija u liječenju koje nastaje unatoč medicinski ispravnom i pravodobno izvedenom postupku, koji je izveden pravilnom uporabom ispravne opreme i medikamenata uz pravilnu organizaciju rada. To je i osnova za sudskomedicinsko vještačenje.

Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da sud prvog stupnja nalazi da u situaciji kada je novim provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da tuženikovi liječnici nisu počinili liječničku pogrešku već je bila riječ o nepredvidivoj komplikaciji koja se nije mogla spriječiti, to je u konkretnom slučaju otklonjena sumnja u drugu dopunu pisanog nalaza od …. i mišljenje s ročišta od … koje su dali vještaci Medicinskog fakulteta u Zagrebu jer su vještaci dva različita fakulteta dali podudarna mišljenja.

Naime, ranijom ukidnom odlukom ovog suda pod poslovnim brojem Gž-1344/15 od 17. prosinca 2015. ukazano je sudu da u smislu odredbe članka 260. stavak 1. i 2. ZPP-a, nalaz i mišljenje vještaka valja promatrati kao cjelinu pa da utoliko sud prvog stupnja nije bio ovlašten na temelju dijela nalaza i mišljenja izvesti zaključak o postojanju krivnje na strani djelatnika tuženika, a kao pretpostavke odštetne odgovornosti bolnice, odnosno prihvatiti tek u jednom dijelu izraženi zaključak vještaka.

Iz stanja spisa je razvidno da je na okolnost pravilnosti postupanja tuženika u postupku provedeno medicinsko vještačenje povjereno ustanovi Medicinskog fakulteta u Zagrebu, čiji djelatnici specijalistica anesteziolog intenzivist dr. V. V. B. i specijalist sudske medicine dr. D. S., u svom pisanom nalazu i mišljenju od …. godine, nalaze daje u konkretnom slučaju došlo do liječnike pogreške budući nije izvršena potrebna zaštita na alergiju kod tužiteljice pod 1. S. P. iako je u anamnezi postojao podatak o alergiji na pelud i prašinu te je kao takva bila rizičan pacijent, ukazujući na neosnovanost navoda tuženika o neprovođenju prijeoperacijskog testiranja na intravenske anestetike u slučaju alergije na pelud i prašinu u svojoj dopuni pisanog nalaza i mišljenja od …. Naime, pojava sumnje na alergijske reakcije zahtijeva dodatno obradu pacijenta, a zbog povišene tjelesne temperature kod tužiteljice pod 1. je postojao razlog za ASA klasifikaciju.

Međutim, nakon dodatnih prigovora tuženika Medicinski fakultet u Zagrebu je dostavio novu dopunu pisanog naloga i mišljenja od …. godine, u kojoj se navodi kako se odustaje od ranijeg zaključka vezano za postupanje djelatnika tuženika uz obrazloženje daje isto rezultat konzultacije predstojnika Zavoda za kliničku farmakologiju u dr. I. F. i predstojnika K. za a. prof. dr. M. P., koji se ne slažu s tvrdnjom da bi se kod bolesnika koji su preosjetljivi na inhalatome alergene treba provesti ispitivanje podnošljivosti lijekova koji se koriste u općoj anesteziji te da se to u pravilu ne radi, što je potvrđeno i u usmenom izjašnjenju na ročištu pred sudom prvog stupnja dana …. godine.

Na temelju tako iznesenog utvrđenja, zaključak je vještaka da se u konkretnom slučaju radi o nepredvidivoj komplikaciji koja se nije mogla spriječiti, pa u postupanju tuženika nije bilo propusta koje povlači za sobom odštetnu odgovornost za štetu koju tužitelji potražuju u ovom postupku.

Nema dvojbe da je prilikom prosuđenja rezultata vještačenja sud ovlašten temeljem općih pravila o ocjeni dokaza utvrditi postojanje proturječnosti odnosno nedostataka u izraženom mišljenju (članak 261. ZPP-a). U tom pravcu sudu nedvojbeno stoji na raspolaganju i mogućnost korištenja stručne literature. No, prilikom analize i ocjene u postupku izvedenog dokaza vještačenje po vještaku određene specijalnosti, sud nije ovlašten vlastitom procjenom ulaziti u domenu stručne analize jer upravo zbog činjenice što ne raspolaže stručnim znanjem potrebnim za utvrđenje i razjašnjenje relevantnih činjenica izvođenja zaključaka o njezinom utjecaju na ostale važne okolnosti, u tom pravcu angažira pomoć stručnjaka odgovarajuće struke.

U navedenim okolnostima ukazano je prvostupanjskom sudu da nije na nedvojben način u postupku utvrđeno da na strani tuženika nije došlo do propusta, a koji bi bili u uzročno-posljedičnoj svezi sa stanjem tužiteljice pod 1. neprijeporno uzrokovanog anafilaktičkim šokom uslijed provođenja postupka anestezije od strane djelatnika tuženika, a u kontekstu utvrđenja koja bi dala odgovor na pitanje je li zdravstvena slika tužiteljice pod 1. zahtijevala dodatnu predoperacijsku obradu pacijentice kojom bi se izbjeglo stanje anafilaktičkog šoka kao jedinu pravno relevantnu ocjenu, vodeći pri tom računa i o odredbama tada važećeg Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 1/97 ) o pravilima zdravstvene struke.

U nastavku postupka sud prvog stupnja je na okolnost postupanja tuženika proveo dokaz saslušanjem djelatnika tuženika, šefa odjela za intenzivno liječenje A. B., koji je sastavio otpusno pismo za tužitelju pod 1., a koje je započeo tadašnji mlađi specijalist na klinici dr N. E., utvrđujući da u tom pravcu ne postoji nesuglasje.

Iz kazivanja pak saslušane djelatnice tuženika Z. Ć. proizlazi da je ista postupala u skladu s pravilima struke te je tužiteljici pod 1) prethodno postavila uobičajena pitanja o bolesti, alergijama pri čemu njena prethodna medicinska dokumentacija nije upućivala na ono što se kasnije dogodilo, objašnjavajući da je prvotužiteljici dala analgetik fentanil, anestetik nesdonal i miorelaksant leptosuccin, a nakon uočavanja spazma na obje strane pluća i gubitka pulsa na periferiji dala je adrenalin, aminofilin, kalcij, sinopen i kristaloidne otopine nakon čega je šef odjela dr. R. preuzeo reanimaciju.

Naime, radi otklanjanja dvojbi o pravilnosti zaključka Medicinskog fakulteta u Zagrebu, sud prvog stupnja je na prijedlog tužitelja, proveo i dokaz novim medicinskim vještačenjem po Medicinskom fakultetu u Osijeku, na čije imenovanje nije bilo primjedaba od strane stranaka u postupku, a čiji vještaci su u svom pisanom nalazu mišljenju istakli daje anafilaktoidna reakcija po svojim znakovima slična anafilaktičkoj s tim da kod anafilaktoidne reakcije zbog izravnog djelovanja nekih lijekova na mastocite i bazofile dolazi do izravnog oslobađanja istih medijatora, koji se posredovanjem IgE protutijela oslobađaju i kod anafilaktičkog reakcije. Nadalje se navodi kako je anafilaksija nepredvidiva reakcija i može se dogoditi uz primjenu bilo kojeg ksenobiotika te se može dogoditi i kada su poduzete sve mjere opreza tj. i kad se primijene lijekovi uz koje je rizik anafilaksije mali; da niti negativan kožni test na opće anestetike nije stopostotno jamstvo da se kod sljedeće primjene tih lijekova u anesteziji ne može dogoditi anafilaksija; da u literaturi iz područja anesteziologije i kliničke farmakologije anestetika nisu opisani postupci za sprječavanje anafilaktičkih reakcija koji se višekratno spominju u ovom spisu.

Prema nalazu vještaka u navedenom u radnjama, koje su radnici tuženika obavljali kod tužiteljice pod 1) u svezi s uvođenjem u anesteziju, i u liječenju koje je nakon toga uslijedilo, nema elemenata liječničke greške, a postupci koji su poduzeti bili su prema pravilima anesteziološke struke; da mjere premedikacije i pripreme za primjenu anestezioloških lijekova na koje do tada nije postojala anafilaktička ili alergijska reakcija nisu opisane kao preporučene ili standardne metode u suvremenoj anesteziološku u literaturi.

Utoliko je pravilan zaključak suda prvog stupnja da u situaciji kad vještaci dvije neovisne nacionalne ustanove i to Medicinskog fakulteta u Zagrebu i Medicinskog fakulteta u Osijeku daju podudarna mišljenja o nepostojanju liječničke pogreške ne postoje pretpostavke u smislu odredbe članka 261. stavak 2. ZPP-a o provođenja vještačenja po drugoj medicinskoj ustanovi u državi članici.

Ovdje je ukazati žaliteljima na odluku suda ESLJP u predmetu Jurica protiv Hrvatske, presuda od 2. svibnja 2017., Zahtjev br. 30376/13, u kojem je Europski sud utvrdio da nije došlo do povrede prava na privatni život (čl. 8. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda) jer nije prihvatio tvrdnje podnositeljice zahtjeva o nedostatku nepristranosti i neovisnosti sudskih vještaka medicinske struke u Republici Hrvatskoj, navodeći kako sama činjenica da sudski vještaci pripadaju sustavu javnog zdravstva nije sama po sebi dovoljna da dovede u pitanje njihovu nepristranost i neovisnost. Naime, tijekom postupka podnositeljica zahtjeva zatražila je da se odrede vještaci iz neke druge države Europske unije što je prvostupanjski sud odbio. Europski sud, naprotiv, nalazi kada su domaćim propisima osigurana odgovarajuća jamstva neovisnosti i nepristranosti vještaka nema mjesta provođenju vještačenja po ustanovi druge države članice EU-a. Stoga je Europski sud utvrdio da nije došlo do povrede pozitivnih obveza države na temelju čl. 8. Konvencije da uspostave odgovarajući pravni okvir za zaštitu prava pacijenata i ostvarivanje prava na naknadu štete zbog liječničke pogreške.

S druge strane osnovom kazivanje tijekom postupka saslušanje djelatnice tuženika Z. C. nisu utvrđeni propusti u prijeoperativnoj odnosno postoperativnoj obradi pacijentice, pa je slijedom izloženog, kako je vještačenjem utvrđeno da ne postoji liječnička pogreška radnika tuženika, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučajune postoji odštetna odgovornost tuženika temeljem čl.l54.st.l. u vezi s čl.l70.st.l.ZOO-a radi čega je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi niti ovaj nalazi ostvarenje bitnih povreda parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi u cijelosti.

Potvrđena je i odluka o troškovima postupka budući da je ista zasnovana na valjanoj primjeni odredaba članka 154. stavka 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

U Splitu 16. listopada 2019.

Predsjednik vijeća

Luka Grgat, v. r.