Rev-3999/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3999/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P.V. iz Z., … , koga zastupa punomoćnik M.G., odvjetnik iz Z., protiv tuženika "C. " d.o.o. Z., … , koga zastupa punomoćnik J.B., odvjetnik iz Z., radi zaštite prava, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 30. kolovoza 1994. br. Gž- 3353/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 13. siječnja 1994. br. Pr- 1362/92, u sjednici održanoj dana 5. travnja 1995.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"Poništava se odluka tuženika "C. " d.o.o. Z., … , br. 10/92 od 4. 5. 1992. godine, kojom je odbijen prigovor tužitelja P.V. uložen protiv rješenja v.d. direktora poduzeća o prestanku radnog odnosa bez suglasnosti radnika pod brojem 05/92 od 1. 4. 1992. godine, te se nalaže tuženiku "C. " d.o.o. da tužitelja P.V. vrati na radno mjesto referenta za opće i kadrovske poslove s danom 5. svibnja 1992. godine, te naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 1,000.400 HRD, sve to u roku od 8 dana."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je navedena presuda suda prvog stupnja.

Protiv te presude suda drugog stupnja izjavio je tuženik reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presude sudova nižeg stupnja ukinu.

Na reviziju nije odgovoreno niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija nije osnovana.

Na temelju čl. 75. st. 2. toč. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", br. 34/91 - citirano: ZOPRO) v.d. tuženikovog direktora donio je 1. travnja 1992. odluku br. 05/92 o prestanku radnog odnosa tužitelja zbog neopravdanog izostanka s posla pet uzastopnih radnih dana i to: 25., 26., 27., 30. i 31. ožujka 1992. Tužiteljev prigovor protiv te odluke odbijen je odlukom tuženikovog upravnog odbora od 4. svibnja 1992. br. 10/92.

Sudovi nižeg stupnja udovoljili su tužbenom zahtjevu, jer su utvrdili da je tužitelj u spomenute dane dolazio na posao pa da se dakle nisu ostvarile pretpostavke za prestanak radnog odnosa u smislu odredbe čl. 75. st. 2. toč. 3. ZOPRO, pa su stoga pravilno primijenili materijalno pravo.

Revidentova tvrdnja, da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - citirano:

ZPP)

tj. da je sud prvog stupnja bio nepropisno sastavljen, jer da raspravi nisu prisustvovali suci porotnici, je posve neargumentirana i u suprotnosti sa sadržajem spisa te se ne može prihvatiti.

Na tužiteljev prijedlog sud prvog stupnja je u ovoj pravnoj stvari preotvorio glavnu raspravu, nakon čega je tužitelj uz pristanak tuženika djelomično povukao tužbu. Bez obzira na to da li je do ponovnog otvaranja glavne rasprave došlo u skladu s čl. 305. ZPP, ono nije imalo niti je moglo imati nikakvog utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanih presuda, jer je njima odlučeno o onom dijelu tužbenog zahtjeva glede kojeg tužba nije povučena, pa se revident neosnovano u vezi s time poziva na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Veliki dio tuženikove revizije sastoji se u pobijanju činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja, ali pravilnost takvih navoda ne može biti predmet preispitivanja u ovom stadiju postupka (čl. 385. st. 3. ZPP).

Neosnovano revident smatra da je presuda suda prvog stupnja nejasna i nerazumljiva jer da je njome poništena samo odluka tuženikovog upravnog odbora, a ne i ona njegovog v.d. direktora. U izreci presude suda prvog stupnja je navedeno da se poništava odluka tuženikovog upravnog odbora kojom je odbijen tužiteljev prigovor protiv odluke tuženikovog v.d. direktora ali nije izričito rečeno da se poništava i odluka tuženikovog v.d. direktora. To međutim ne znači da i ta odluka nije poništena. U smislu odredbe čl. 83. st. 1. ZOPRO predmet pobijanja u radnom sporu je konačna odluka, a to je u ovoj parnici odluka tuženikovog upravnog odbora. Kad sud poništi tu odluku poništio je ujedno i onu v.d. direktora tuženika. Sud naime ne može poništiti odluku donesenu povodom prigovora radnika, a ostaviti na snazi odluku protiv koje je taj prigovor podnesen. Zato se podrazumijeva da je i ta odluka poništena kad je poništena tuženikova konačna odluka.

Iz navedenih razloga, a kako se nije ostvarila ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) odlučeno je kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 5. travnja 1995.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.