Rev-1452/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1452/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednice vijeća, te Ivana Mikšića, Tome Gložinića, Ilije Čuljata i Vjere Delić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž.D. iz V.G., koga zastupa T.T. odvjetnik iz Z., protiv tuženika "C. o. " d.d. Filijala Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Okružnog suda u Zagrebu, od 18. siječnja 1994. godine, br. Gž-10675/93-2, s kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 26. ožujka 1993. godine, br. P-297/92., na sjednici održanoj dana 12. lipnja 1996. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Okružni sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 18. siječnja 1994. godine, br. Gž-10675/93-3, potvrdio presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici od 3. prosinca 1992. godine, br. P- 297/92, koja je ispravljena s rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici od 3. ožujka 1993. godine, br. P- 297/92., s kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju svotu od 4.200 kn (4.200.000 HRD), sa zateznim kamatama po propisanoj stopi i nadoknaditi parnični trošak u svoti od 235,12 kn (235.127 HRD), dok je istom presudom tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za svotu od 1.992,00 kn (1.992.000 HRD).

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude izjavio je reviziju tužitelj, navodeći kao razlog pogrešnu primjenu materijalnog prava. Tužitelj tvrdi da su svote dosuđene na ime novčane naknade neimovinske štete pre niske s obzirom na ozljede i posljedice tih ozljeda. Što se tiče naknade imovinske štete u smislu čl. 195. st. 2. ZOO nije bilo mjesta utvrđivati u smislu čl. 223. ZPP, tj. prema slobodnoj ocijeni visinu te vrste naknade, jer se visina naknade za tuđu pomoć utvrđuje prema cijeni takve usluge, koju pruža Centar za njegu bolesnika na tom području. Predlaže da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu revizijskih navoda.

Odgovor na reviziju nije podnijet.

Državni odvjetnik, kojemu je revizija dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, dalje ZPP), nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda iz odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju, na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ostale bitne povrede odredaba ZPP revizijski sud ispituje samo ukoliko je u reviziji izričito upozoreno da su one ostvarene. Budući da bitne povrede odredaba ZPP u ovom slučaju nisu bile razlog za izjavljivanje revizije ovaj sud u tom smislu nije ispitivao pobijanu presudu.

Također nije ostvaren razlog za reviziju u pogrešnoj primjeni materijalnog prava u smilu čl. 356. u svezi s čl. 385. st. 1. toč. 3. i 399. ZPP. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, dalje ZOO), a utvrđujući visinu novčane naknade neimovinske štete, nižestupanjski sudovi su imali u vidu sve utvrđene činjenice, koje imaju utjecaja na visinu te naknade. Tu su i one okolnosti, odnosno činjenice, koje spominje podnositelj revizije u reviziji. Zbog toga je utvrđena i dosuđena visina novčane naknade neimovinske štete po svakom od predmetnih osnova primjrena pretrpljenoj šteti i sukladna je usvojenoj praksi kod utvrđivanja visine novčane naknade neimovinske štete takve vrste.

U svezi s navodima u reviziji u odnosu na naknadu imovinske štete, tj. troškova tuđe pomoći, gdje se podnositelj revizije poziva na cijenu usluga, koje pruža Centar za njegu bolesnika valja napomenuti da se prvostupanjski sud utvrđujući visinu naknade za troškove tuđe pomoći tužitelju koristio cjenikom takvoga centra, što nedvojbeno proizlazi iz obrazloženja, pa visina naknade nije dosuđena na štetu tužitelj. Dakle pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz čl. 175. i 195. ZOO.

Prema tome nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje se podnositelj revizije poziva u reviziji, tako i oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 12. lipnja 1996.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.