Revr-187/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 187/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice M. C. iz Z., i drugotužiteljice M. K.-M. iz Z., koje zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Doma zdravlja iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. U., odvjetnik u Z., radi naknade štete, te u pravnoj stvari tužiteljice M. K.-M. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z. protiv tuženika A. L. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji prvotužiteljice i drugotužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-147/11-5 od 28. siječnja 2014., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2209/01-85 od 28. svibnja 2010., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2209/01-103 od 12. prosinca 2013., u sjednici vijeća održanoj 8. ožujka 2017.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljica M. C. i M. K.-M. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev kojim tužiteljica M. C. zahtijeva od suda naložiti tuženiku Domu zdravlja isplatiti joj iznos 3.419.657,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos 232.609,00 kuna od 1. siječnja 1999. do isplate,

- na iznos 572.700,00 kuna od 1. siječnja 2000. do isplate,

- na iznos 494.174,00 kuna od 1. siječnja 2001. do isplate,

- na iznos 485.065,00 kuna od 1. siječnja 2002. do isplate,

- na iznos 420.926,00 kuna od 1. siječnja 2003. do isplate,

- na iznos 438.410,00 kuna od 1. siječnja 2004. do isplate,

- na iznos 477.543,00 kuna od 1. siječnja 2005. do isplate i

- na iznos od 298.228,00 kuna od 1. rujna 2005. do isplate

i to do 1. siječnja 2008. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena.

II. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev kojim tužiteljica M. K.-M. zahtijeva od suda naložiti tuženicima Domu zdravlje i A. L. isplatiti joj, solidarno, iznos 3.419.657,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos 232.609,00 kuna od 1. siječnja 1999. do isplate,

- na iznos 572.700,00 kuna od 1. siječnja 2000. do isplate,

- na iznos 494.174,00 kuna od 1. siječnja 2001. do isplate,

- na iznos 485.065,00 kuna od 1. siječnja 2002. do isplate,

- na iznos 420.926,00 kuna od 1. siječnja 2003. do isplate,

- na iznos 438.410,00 kuna od 1. siječnja 2004. do isplate,

- na iznos 477.543,00 kuna od 1. siječnja 2005. do isplate i

- na iznos 298.228,00 kuna od 1. rujna 2005. do isplate

i to do 1. siječnja 2008. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a tuženik A. L. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

III. Nalaže se tužiteljicama M. C. i M. K.-M. nadoknaditi tuženiku Domu zdravlja trošak u iznosu 460.831,80 kuna, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika A. L. za naknadu troškova postupka.

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Žalba prvotužiteljice M. C. iz Z. i drugotužiteljice M. K.-M. iz Z. djelomično se odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2209/01-85 od 28. svibnja 2010. ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-2209/01-103 od 12. prosinca 2013. potvrđuje:

- u točki I izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev prvotužiteljice za iznos 1.597.705,00 sa zateznim kamatama koje na iznos 232.609,00 teku od 1. siječnja 1999., na iznos 572.700,00 kn teku od 1. siječnja 2000., na iznos 494.174,00 teku od 1. siječnja 2001. i na iznos 298.228,00 kn od 1. rujna 2005., pa sve do isplate,

- u točki II izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev drugotužiteljice u odnosu na tuženika Dom zdravlja za iznos 1.597.705,00 kn sa zateznim kamatama koje na iznos 232.609,00 teku od 1. siječnja 1999., na iznos 572.700,00 kn teku od 1. siječnja 2000., na iznos 494.174,00 teku od 1. siječnja 2001. i na iznos 298.228,00 kn od 1. rujna 2005. i u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev drugotužiteljice u odnosu na tuženika A. L. u cijelosti u iznosu 3.419.657,00 kn sa zateznim kamatama,

- u točki IV izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev drugotuženika A. L. za naknadu parničnih troškova.“

Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I/ Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2209/01- 85 od 28. svibnja 2010. ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-2209/01-103 od 12. prosinca 2013.:

- u dijelu točke I izreke u odnosu na zahtjev prvotužiteljice da joj tuženik Dom zdravlja isplati iznos 1.821.934,00 kn sa zateznim kamatama koje na iznos 485.065,00 kn teku od 1. siječnja 2002., na iznos 420.926,00 kn od 1. siječnja 2003., na iznos 438.410,00 kn od 1. siječnja 2004. i na iznos 477.543,00 kn od 1. siječnja 2005. sve do isplate,

- u dijelu točke II izreke u odnosu na zahtjev drugotužiteljice da joj tuženik Dom zdravlja isplati iznos 1.821.934,00 kn sa zateznim kamatama koje na iznos 485.065,00 kn teku od 1. siječnja 2002., na iznos 420.926,00 kn od 1. siječnja 2003., na iznos 438.410,00 kn od 1. siječnja 2004. i na iznos 477.543,00 od 1. siječnja 2005. sve do isplate,

- te u točki III izreke u odnosu na parnični trošak pa se predmet u dijelu u kojem je ukinuta prvostupanjska presuda vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II/ Odbacuje se dopuna žalbe tužiteljica kao nepravovremena.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijele tužiteljice zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik Dom zdravlja je predložio da se revizija tuženika odbaci kao nedopuštena, odnosno odbije kao neosnovana.

Tuženik A. L. nije podnio odgovor na reviziju.

Revizija tužiteljica nije osnovana.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za naknadu štete s osnove izgubljene dobiti za razdoblje od 1. siječnja 1998. do 1. siječnja 2001., te za razdoblje od 13. srpnja 2005. do 1. rujna 2005., i to prvotužiteljice i drugotužiteljice u odnosu na Dom zdravlja u iznosu od po 1.598.705,00 kuna, kao i zahtjev drugotužiteljice u odnosu na tuženika A. L. za naknadu štete s osnove izgubljene dobiti u iznosu 3.419.657,00 kuna za razdoblje od 1. siječnja 1998. do 1. rujna 2005.

U revizijskom stadiju postupka sporna je odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljicama s osnove izgubljene dobiti za naprijed navedeno razdoblje.

Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su utvrdili slijedeće odlučne činjenice:

- da je tuženik Dom zdravlja (dalje Dom zdravlja) pravni sljednik Doma zdravlja Č.,

- da je u sklopu Doma zdravlja bila i ljekarna na adresi …, Z.,

- da je ta jedinica ljekarničke djelatnosti bila ljekarna s depoom lijekova,

- da je Gradsko poglavarstvo Grada Z. Odlukom od 17. srpnja 1996. dalo suglasnost da se ta ljekarnička jedinica na lokaciji … da u zakup djelatnicama koje rade u toj ljekarničkoj jedinici, s time da se taj prostor uskladi s Pravilnikom o uvjetima u pogledu prostora, djelatnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje privatne prakse, kao i da se iskoristi prostor Doma zdravlja koji nije u funkciji, ali na trošak zakupca,

- da je Upravno vijeće Doma zdravlja 30. srpnja 1996. donijelo odluku o preseljenju ljekarničke djelatnosti u novi prostor na istoj lokaciji,

- da je 20. studenoga 1996. ravnatelj Doma zdravlja primio dopis Ministarstva zdravstva u kojem se navodi da se u zakup ne daju depoi lijekova, a da objektom zakupa na adresi … može biti novouređeni prostor ljekarničke jedinice, te da zaposlenici koji uzimaju u zakup tu jedinicu moraju uz ostale propisane uvjete ispuniti i uvjet rada u toj jedinici najmanje tri godine,

- da je 2. siječnja 1998. izvršena inventura i ljekarna je preseljena u novoizgrađeni prostor na istoj adresi, te je konstatirano da zdravstvene djelatnice navedene ljekarne počinju sa zakupom 1. siječnja 2001.,

- da je Upravno vijeće Doma zdravlja 18. prosinca 2000. donijelo odluku o davanju u zakup novouređene ljekarničke jedinice s 1. veljače 2001. i ovlastilo ravnatelja da takav ugovor sklopi,

- da je Upravno vijeće Doma zdravlja na sjednici 2. ožujka 2001., na kojoj je bila prisutna i predstavnica Grada Z., koja je izvijestila o naputku Grada Z. da se predmetna ljekarnička jedinica izdvoji iz sastava Doma zdravlja i pripoji Ljekarni, donijelo odluku o izdvajanju te ljekarničke jedinice iz sastava Doma zdravlja uz uvjet da se pripoji Ljekarnama, pa je zbog toga donesena i odluka o izmjenama i dopunama Programa zakupa,

- da je presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3037/01 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-13220/01 od 22. veljače 2005. utvrđeno da su tužiteljice stekle pravo zakupa ljekarne u zgradi Doma zdravlja, te je naloženo Domu zdravlja sklopiti s tužiteljicama Ugovor o zakupu,

- da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-1426/05 od 6. srpnja 2005. Domu zdravlja određen rok od 8 dana za sklapanje ugovora o zakupu sukladno navedenoj presudi,

- da su 13. srpnja 2005. tužiteljice i Dom zdravlja sklopili ugovor o zakupu ljekarne,

- da su 13. srpnja 2005. tužiteljice podnijele zahtjev Ministarstvu zdravstva Republike Hrvatske za donošenje rješenja o odobrenju za rad u privatnoj grupnoj ljekarničkoj praksi od 12. srpnja 2005.,

- da je rješenjem Ministarstva zdravstva od 1. kolovoza 2008. odbijen zahtjev tužiteljica za donošenje rješenja o odobrenju grupne privatne prakse u zakupu u ljekarničkoj jedinici Doma zdravlja, zbog toga što je Gradsko poglavarstvo Grada Z. 22. srpnja 2005. donijelo zaključak kojim je uskraćena suglasnost na Odluku o izmjenama i dopunama Programa zakupa Doma zdravlja, te zaključak kojim je uskraćena suglasnost na odluku o početku davanja u zakup ljekarničke jedinice Doma zdravlja zbog financijskog interesa Grada Z.,

- da su tužiteljice protiv navedenog rješenja Ministarstva zdravstva podnijele tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske, o kojoj do donošenja prvostupanjske presude nije odlučeno,

- da je presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj KO-3065/01 od 23. rujna 2005., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kž-443/06 od 6. lipnja 2006. odlučujući o optužnom aktu tužiteljica tuženik A. L. oslobođen od optužbi da bi početkom 2001. odbio u svojstvu ravnatelja Doma zdravlja uputiti zahtjev Ministarstvu zdravstva s ugovorima i ostalom dokumentacijom za donošenje konačnog rješenja o odobrenju za rad u privatnoj grupnoj ljekarničkoj praksi, pa da je na taj način kao odgovorna osoba iskoristio svoj položaj i nije obavio povjerenu dužnost u namjeri da drugima nanese štetu, čime je počinio kazneno djelo iz čl. 337. st. 1. i 2. KZ i protiv službene dužnosti zlouporabom položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1. i 2. KZ, kao i da bi početkom ožujka 2001. uvjerio Upravno vijeće Doma zdravlja o postojanju naputka vlasnika ustanove Doma zdravlja, nakon čega je donesena protuzakonita odluka o izdvajanju ljekarničke jedinice na lokaciji … i pripajanje Ljekarnama, u namjeri da sebi ili drugima pribavi protupravnu imovinsku korist, doveo drugog u zabludu prikazivanjem lažnih činjenica da na štetu tuđe imovine nešto učini, čime je počinio kazneno djelo iz čl. 224. st. 1. KZ.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, te odredbe čl. 121. st. 1., 2. i 7., čl. 123., čl. 126., čl. 181. st. 3. i 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kao i čl. 2. st. 2., čl. 4. st. 1., čl. 14. st. 1., podst. 7. i čl. 15. Pravilnika o uvjetima za davanje u zakup zdravstvenih ustanova primarne zdravstvene zaštite i lječilišta, odbili tužbeni zahtjev tužiteljica u odnosu na tuženika Dom zdravlje za razdoblje od 1. siječnja 1998. do 1. siječnja 2001., te za razdoblje od 13. srpnja 2005. do 1. rujna 2005., kao i u odnosu na tuženika A. L. za razdoblje od 1. siječnja 1998. do 1. rujna 2005. ocjenjujući da u konkretnom slučaju za navedeno razdoblje ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete zbog izgubljene dobiti jer tužiteljice nisu dokazale postojanje protupravnosti u postupanju tuženika, kao ni uzročnu vezu između radnji tuženika A. L. kao ravnatelja tuženika Doma zdravlja i nastale im štete u tom razdoblju.

Takvo shvaćanje pravilnim prihvaća i revizijski sud.

Naime, odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“ broj 75/93, 11/94

– dalje: ZZZ) propisano je tko i pod kojim uvjetima može obavljati privatnu praksu, te tko i pod kojim uvjetima može dati u zakup zdravstvenu ustanovu primarne zdravstvene zaštite i lječilišta.

Tako je odredbom čl. 121. st. 1. ZZZ propisano da privatnu praksu može samostalno obavljati zdravstveni djelatnik s visokom stručnom spremom pod uvjetima propisanim u točkama 1. do 8., gdje je između ostalog u točki 7. propisano da takav zdravstveni djelatnik pored ostalih uvjeta treba raspolagati odgovarajućim prostorom i medicinsko-tehničkom opremom, dok je stavkom 2. čl. 121. ZZZ propisano da doktor medicine i doktor stomatologije obavljaju privatnu praksu u privatnim ordinacijama i privatnim laboratorijima, magistri farmacije u privatnim ljekarnama, a diplomirani inženjeri medicinske biokemije u privatnim medicinsko-biokemijskim laboratorijima.

Odredbom čl. 126. ZZZ propisano je da se više zdravstvenih djelatnika, koji obavljaju privatnu praksu osobno, mogu udružiti u grupnu privatnu praksu, pod uvjetima iz propisa navedenog u članku 124. toga Zakona, dok je odredbom čl. 124. ZZZ propisano da uvjete za obavljanje privatne prakse glede prostora, djelatnika i medicinsko-tehničke opreme propisuje ministar zdravstva.

Nadalje, odredbom čl. 123. ZZZ propisano je da se zahtjev za obavljanje privatne prakse, kao i proširenje opsega rada te djelatnosti podnosi ministru zdravstva koji rješenjem izdaje odobrenje za rad nakon što utvrdi da su ispunjeni uvjeti za rad propisani tim Zakonom i provedbenim propisom, dok je odredom čl. 181. st. 4. ZZZ propisano da do donošenja posebnog zakona iz stavka 3. toga članka županije, odnosno Grad Z. mogu davati u zakup zdravstvene ustanove primarne zdravstvene zaštite i lječilišta pod uvjetima koje će propisati ministar zdravstva.

Ministar zdravstva je u skladu s odredbom čl. 181. st. 4. ZZZ donio Pravilnik o uvjetima za davanje u zakup zdravstvenih ustanova primarne zdravstvene zaštite i lječilišta („Narodne novine“ broj 6/96 – dalje: Pravilnik) kojim je u čl. 2. propisano da dijelovi doma zdravlja koji se daju u zakup (u daljnjem tekstu: jedinica zakupa) trebaju činiti funkcionalnu cjelinu koja u pogledu prostorija, medicinsko-tehničke i druge opreme udovoljava uvjetima propisanim Pravilnikom o uvjetima u pogledu prostora, djelatnika i medicinsko-tehničke i druge opreme za obavljanje privatne prakse („Narodne novine“ br. 71/94).

Prema odredbi čl. 3. Pravilnika Odluku o početku davanja u zakup jedinice zakupa donosi upravno vijeće doma zdravlja (u daljnjem tekstu: zakupodavac) uz suglasnost županije, dok prema odredbi čl. 4. st. 1. Pravilnika jedinica zakupa daje se u zakup samo zdravstvenom djelatniku visoke stručne sprema (u daljnjem tekstu: zakupac) koji je u radnom odnosu na neodređeno vrijeme u tom domu zdravlja, radi u toj jedinici zakupa najmanje posljednje tri godine te ispunjava uvjete propisane člankom 121. Zakona o zdravstvenoj zaštiti.

Nadalje, odredbom čl. 14. st. 1. t. 7. Pravilnika propisano je da se u domovima zdravlja daju u zakup ljekarničke jedinice, dok je odredbom čl. 15. Pravilnika propisano da se u zakup ne daju prostorije i medicinsko-tehnička i druga oprema doma zdravlja u kojima se između ostalih djelatnosti obavlja djelatnost depoa lijekova.

Stoga, imajući na umu naprijed citirane odredbe, te činjenična utvrđenja sudova u postupku koji je prethodio reviziji, pravilan je i prema ocjeni ovog suda zaključak sudova da tuženici nisu odgovorni za naknadu štetu koje tužiteljice trpe zbog izgubljene dobiti u predmetnom razdoblju.

Naime, odredbom čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96 i 91/96 – dalje: ZOO) propisano je da tko drugome uzrokuje štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

Pritom treba reći da su opće pretpostavke izvanugovorne odgovornosti za štetu – subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost štetne radnje. Radnja štetnika je protupravna ako je njome povrijeđen pravni propis.

Stoga, kada se uzme u obzir da su tužiteljice kao zdravstvene djelatnice do 1. siječnja 1998. radile na neodređeno vrijeme kod tuženika Doma zdravlja u ljekarničkoj jedinici koja je bila depo lijekova i koja stoga prema odredbi čl. 15. Pravilnika nije mogla biti predmetom zakupa, kao i da su iste tek od 1. siječnja 1998. premještene na rad u novi prostor Doma zdravlja, tj. u ljekarničku jedinicu koja udovoljava uvjetima da bi mogla biti predmetom zakupa, to u konkretnom slučaju, i prema shvaćanju ovog suda, tužiteljice nisu stekle uvjete za sklapanje ugovora o zakupu predmetne ljekarničke jedinice do 1. siječnja 2001.

Dakle, s obzirom da su tužiteljice tek tog dana ispunile jednu od pretpostavki iz čl. 4. st. 1. Pravilnika za davanje u zakup ljekarničke jedinice, a to je da se jedinica zakupa daje u zakup samo zdravstvenom djelatniku visoke stručne spreme koji radi u toj jedinici zakupa najmanje posljednje tri godine, to je prema ocjeni ovog suda, pravilan zaključak sudova u postupku koji je prethodio reviziji da tuženik Dom zdravlja nije odgovoran za naknadu štete tužiteljicama za izgubljenu dobit u navedenom razdoblju, jer tužiteljice nisu dokazale postojanje protupravnosti u postupanju tuženika, kao jednu od općih pretpostavki odgovornosti za štetu.

Isto tako, zbog činjenice što Ministarstvo zdravstva tužiteljicama nije izdalo odobrenje za rad privatne ljekarničke jedinice, nakon što su iste po sklapanju ugovora o zakupu s tuženikom Domom zdravlja 13. srpnja 2005. (čime je isti ispunio svoju obvezu prema pravomoćnoj presudi), istog dana podnijele zahtjev tom Ministarstvu u smislu odredbe čl. 123. ZZZ, pravilno su sudovi ocijenili da ne postoji odgovornost tuženika Doma zdravlje za naknadu štete tužiteljicama zbog izgubljene dobiti ni za razdoblje nakon 13. srpnja 2005.

Osim toga kako je u ovom predmetu drugotužiteljica podnijela tužbu i protiv tuženika A. L., koji je bio ravnatelj tuženika Doma zdravlja, to se glede odgovornosti tuženika A. L. za štetu trećima, a to je u ovom slučaju drugotužiteljica, ima primijeniti odredba čl. 170. st. 2. ZOO kojom je propisano da oštećenik ima pravo zahtijevati naknadu štete i neposredno od radnika ako je štetu uzrokovao namjerno.

Kako namjera u građanskopravnom smislu kao najteži stupanj krivnje, koji slijedom toga pretpostavlja i postojanje odgovornosti za štetu znači da štetnik želi uzrok (štetnu radnju), ali želi i posljedicu (štetu), to bi sukladno odredbi čl. 171. st. 2. ZOO odgovornost tuženika A. L. kao zaposlenika (ravnatelja) tuženika Doma zdravlja, prema drugotužiteljici kao trećoj osobi postojala samo onda ako bi isti štetu počinio namjerno, što u konkretnom predmetu nije slučaj.

Prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju drugotužiteljica nije dokazala pretpostavke odgovornosti tuženika A. L. za predmetnu štetu u smislu odredbe čl. 170. st. 2. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZOO, s obzirom da je ovaj tuženik pravomoćno oslobođen odgovornosti u kaznenom postupku da bi na štetu tužiteljica propustio poduzeti radnje koje je bio dužan kao ravnatelj Doma zdravlja, odnosno da je doveo u zabludu Upravno vijeće Doma zdravlja koje je donijelo odluku o izdvajanju ljekarničke jedinice iz sastava Doma zdravlja i pripajanju Ljekarnama. Isto tako tužiteljice su bile te koje su u smislu odredbe čl. 123. ZZZ bile dužne podnijeti zahtjev Ministarstvu zdravstva za izdavanje odobrenja za rad privatne ljekarnice jedinice, nakon što udovolje svim uvjetima za rad propisanim tim Zakonom i provedbenim propisima, a ne tuženik A. L. kao ravnatelj Doma zdravlja.

Stoga, kako se sukladno odredbi čl. 170. st. 2. ZOO tuženik A. L. (kao zaposlenik tuženika Doma zdravlje) može solidarno s tuženikom Domom zdravlja obvezati na naknadu štete drugotužiteljici kao trećoj osobi samo onda ako je štetu počinio namjerno, a o čemu se iz naprijed navedenih razloga ne radi, to ne postoji niti odgovornost tuženika A. L. naknaditi štetu drugotužiteljici.

Zbog navedenog je odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno.

Ostali revizijski navodi tuženika su sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka – suprotno činjeničnim utvrđenjima i zaključcima sudova u postupku koji je prethodio reviziji. U smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi tuženika u tom pravcu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

Zbog svega navedenog, valjalo je reviziju tužiteljica odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP, te odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 8. ožujka 2017.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.