Gzp-155/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 155/10-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja J. Č. iz D. A., S. B., kojeg zastupa punomoćnik L. M., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 2. rujna 2009., 17. svibnja 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gžr-3347/09 u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju J. Č. u iznosu od 10.500,00 (desettisućapetsto) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelju Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 2. rujna 2009., temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07., 113/08. i 153/09. - dalje: ZS), Županijskom sudu u Zagrebu podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Pr-2186/00.

Županijski sud u Zagrebu, prethodno utvrdivši da se navedeni predmet vodi kod toga suda, radi rješavanja o podnesenoj žalbi pod posl. br. Gžr-3347/09, rješenjem posl. br. Gzp- 1185/09 od 12. studenog 2000., oglasio se nenadležnim u odnosu na gore navedeni zahtjev i predmet ustupio ovom sudu dana 25. siječnja 2010., kao nadležnom.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pr- 2186/00, očitovanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 21. listopada 2009., te službene provjere kod Županijskog suda u Zagrebu, utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

– postupak je pokrenut 28. lipnja 2000., tužbom s prilozima tužitelja (ovdje predlagatelja) J. Č. iz D. A., S. B., kojeg zastupa punomoćnik L. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika „B. – R.“, d.o.o. Z., radi utvrđenja. Postupak se vodio pod poslovnim brojem P- 2186/00;

– podneskom od 8. rujna 2000., predlagatelj požuruje postupanje suda;

– rješenjem od 29. rujna 2000., sud je pozvao predlagatelja na dostavu ugovora o radu, a isti je podneskom od 9. listopada 2000., obavijestio sud da zatraženo ne može dostaviti jer zatraženi dokument nema u posjedu;

– na ročištu održanom 5. prosinca 2000., tuženiku je dodijeljen rok radi davanja odgovora na tužbu;

– na ročištu održanom 22. svibnja 2000., predlagatelj je predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka, te je određeno slijedeće ročište za 7. studenog 2001;

– tuženik je podneskom od 9.srpnja 2001., predložio odgodu ročišta određenog za 7. studenog 2001., a sud ga je izvan raspravnim rješenjem od 14.rujna 2001., pozvao na dostavu dokaza na okolnost službene spriječenosti. Tuženik postupa po rješenju suda dana 21. rujna 2001;

– ročište određeno za 7. studenog 2001., odgođeno je, na isto nije pristupio predlagatelj, dostava poziva vraćena je s naznakom „nepoznat na adresi iz tužbe“; punomoćnik predlagatelj je telefonskim putem ispričao nedolazak i predložio odgodu ročišta;

– sud je rješenjem od 27.studenog 2001., pozvao punomoćnika predlagatelja da u roku od 15 dana dostavi ispravnu adresu predlagatelja;

– punomoćnik predlagatelja je podneskom od 14. prosinca 2001., dostavio sudu traženu adresu;

– ročište određeno za 18. lipnja 2002., odgođeno obzirom na isto nije pristupio svjedok;

– ročište određeno za 3.prosinca 2000., odgođeno je obzirom na isto nije pristupio zakonski zastupnik tuženika. Punomoćnik predlagatelja predložio je odgodu ročišta, te je tuženik je pozvan na dostavu podataka o visini plaće tužitelja u spornom razdoblju, kao i na dostavu ugovora o radu, tj. odluke o otkazu ugovora o radu;

– na ročište određeno za 11. travnja 2003., nije pristupio predlagatelj zbog smrtnog slučaja u obitelji, predmetno ročište je odgođeno;

– rješenjem od 12. kolovoza 2003., ponovno je pozvan punomoćnik predlagatelja na dostavu ispravne adrese svoje stranke, budući je dostava poziva za predlagatelja, opetovano vraćena u sud kao neuredno iskazana;

– punomoćnik predlagatelja dostavlja traženo podneskom 3. rujna 2003;

– na ročištu održanom 8.ožujka 2004., izveden je dokaz saslušanjem stranaka, tj. tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, kao i svjedoka, te je predlagatelju dodijeljen rok radi uređenja tužbenog zahtjeva u odnosu na novčano potraživanje;

– podnescima od 15. travnja 2004., i 21. ožujka 2005., predlagatelj je uredio tužbeni zahtjev;

– na ročištu održanom 16. veljače 2005., izveden je dokaz saslušanjem svjedoka;

– na ročištu održanom 16. studenog 2005., određeno je provođenje dokaza financijskim vještačenjem, a predlagatelj je uz podnesak od 9. prosinca 2005., dostavio dokaz o uplati predujma;

– dana 3. srpnja 2006., u sudski spis zaprimljen je nalaz i mišljenje vještaka financijske struke koji je dostavljen strankama na očitovanje prema rješenju suda od 5. srpnja 2006;

– podneskom od 12. rujna 2006., predlagatelj je uredio tužbeni zahtjev;

– na ročištu održanom 2. veljače 2007., punomoćniku predlagatelja podijeljen je rok radi uređenja tužbenog zahtjeva;

– predlagatelj je konačno uredio tužbeni zahtjev 5. veljače 2007;

– na ročištu održanom 1.lipnja 2007., zaključena je glavna rasprava i određeno je ročište za objavu presude za dan 15.lipnja 2007., a na kojem ročištu je temeljem čl. 305. ZPP ponovno otvorena glavna rasprava radi dopune postupka;

– na ročištu održanom 13. studenog 2007., punomoćniku predlagatelja je dodijeljen rok od 15 dana radi pismenog očitovanja u svezi spornih okolnosti iznijetih na tome ročištu, a o kojima se punomoćnik nije mogao odmah očitovati;

– na ročištu održanom 1. srpnja 2008., određeno je da će ponovno biti izveden dokaz saslušanjem predlagatelja;

– sud je zaključcima od 2. srpnja 2008., i 12. kolovoza 2008., zatražio očitovanje, odnosno podatke i dokaze od Hrvatske pošte d.d. iz Zagreba;

– na ročištu održanom dana 21. studenog 2008., izveden je dokaz ponovnim saslušanjem parničnih stranaka, a punomoćniku predlagatelja na njegovo dodijeljen rok od 15 dana radi očitovanja;

– dana 1. prosinca 2008., u sudski spis zaprimljena je tuženikova protutužba;

– na ročištu održanom 5. lipnja 2009., zaključena je glavna rasprava, te je određeno ročište za objavu presude za 17. lipnja 2009;

– presudom od 17. lipnja 2009., usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja (ovdje predlagatelja), a odbijen protutužbeni zahtjev tuženika;

– tuženik je podnio pravovremenu žalbu 17. srpnja 2009., radi odlučivanja o žalbi predmet spisa je otpremljen na Županijski sud 21. listopada 2009., te je kod tog suda zaprimljen pod posl. br. Gžr-3347/09 dana 30. listopada 2009., postupak je pred Županijskim sudom u Zagrebu u tijeku;

Ocjenjujući osnovanost zahtjeva predlagatelja, ovaj sud prije svega ukazuje kako pravno relevantno razdoblje – koje predstavlja odlučnu činjenicu s tim u svezi – u konkretnom slučaju predstavlja razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, obzirom da je predmetni postupak još uvijek u tijeku.

Slijedom izloženog, pravno relevantno razdoblje trajalo je od podnošenja tužbe (28. lipnja 2000.) do donošenja rješenja o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (17. svibnja 2010.), što iznosi ukupno 9 (devet) godina, 10 (deset) mjeseci i 19 (devetnaest) dana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko devet godine nipošto ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Dugotrajnost postupka, u konkretnom slučaju, posljedica je prije svega nedovoljno ažurnog te neučinkovitog postupanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno šesnaest ročišta, pribavljajući relevantnu dokumentaciju, izvodeći dokaz saslušanjem predlagatelja i svjedoka, te financijskim vještačenjem, te meritorno odlučujući o tužbenom i protutužbenom zahtjevu. No, valja napomenuti kako je od određenih šesnaest prvostupanjski sud održao svega deset ročišta za glavnu raspravu te kako je glavna rasprava na ročištu održanom 1. lipnja 2007., bila zaključena te ponovno otvorena na ročištu održanom 15. lipnja 2007., te konačno zaključena 5. lipnja 2009. Također valja uzeti u obzir ukupnu duljinu predmetnog parničnog postupka, zbog čega ovaj sud zaključuje da postupak nije vođen učinkovito, pri čemu se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka, sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, te u smislu članka 311. stavka 2. ZPP koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije. Također valja napomenuti da je odredbom članka 434. stavkom 1. ZPP, određeno da sud u radnim sporovima, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, uvijek dužan obraćati pažnju na potrebu hitnog rješavanja takvih sporova.

S druge strane, valja istaknuti kako je i predlagatelj (u predmetnom postupku tužitelj) svojim držanjem u parnici također pridonio trajanju postupka. Ovaj sud prije svega ukazuje kako tužitelj nije odmah uz tužbu podnio svu relevantnu dokumentaciju i predložio relevantne dokaze (sukladno čl. 186. st. 1. ZPP), već je to učinio nakon podnesene tužbe, također valja napomenuti da je predlagatelj konačno uredio tužbeni zahtjev tek 5. veljače 2007. Nadalje, svakako je bilo od utjecaja na duljinu predmetnog parničnog postupka to što je sud u dva navrAta pozivao punomoćnika predlagatelja na dostavu ispravne adrese, budući da se dostava za istog na adresi iz tužbe vraćala s naznakom „nepoznat“. Također, valja napomenuti kako je predlagatelj predložio odgodu ročišta određenog za 7. studenog 2001., kao i ročišta određenog za 3. prosinca 2002. Ovaj sud ističe kako navedenim ponašanjem predlagatelj nije doduše utjecao na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja predlagatelju pripada zbog povrede njegova prava na suđenje u razumnom roku.

S obzirom na izvedene dokaze (financijsko vještačenje, saslušanje parničnih stranaka i svjedoka) te podnesen protutužbeni zahtjev tuženika o kojem je valjalo odlučiti može se zaključiti da je u konkretnom slučaju riječ o činjenično složenom predmetu, međutim, to ne opravdava duljinu postupka u utvrđenom trajanju.

Slijedom navedenih utvrđenja i zaključaka, usprkos složenosti postupka i navedenom doprinosu predlagatelja duljini trajanja postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na trajanje postupka i duljinu u navedenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 41/01- pročišćeni tekst i broj 55/01 - ispravak).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 10.500,00 kuna, osobito imajući na umu navedeni doprinos predlagatelja, složenost postupka, ali i socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 17. svibnja 2010.

Sudac:

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.