Rev-3450/2019-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3450/2019-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Damira Kontreca, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. K. d.o.o., Z., OIB: …, koga zastupaju punomoćnici T. T. i I. U., odvjetnici u Z., protiv tuženika L. d.d., S., , OIB: 7142…1617824, koga zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-838/15-2 od 29. svibnja 2017., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-8543/10 od 7. srpnja 2014., u sjednici održanoj 8. siječnja 2020.,

r i j e š i o j e:

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-838/15-2 od 29. svibnja 2017. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-8543/10 od 7. srpnja 2014. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev u iznosu od 593.878,86 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 40.515,00 kn, dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan za iznos od 1.200,00 kn (točka II. izreke).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv te drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev za naknadu iznosa koji je tužitelj kao zakupnik uložio u adaptaciju zakupljenog poslovnog prostora. Tužitelj smatra da je tuženik, koji je kupio predmetni poslovni prostor, solidarni obveznik naknade ulaganja koja su izvršena za trajanja zakupnog odnosa između tužitelja i ranijeg zakupodavca (H. u. d.o.o. u stečaju).

U postupku koji je prethodio reviziji, u bitnome, je utvrđeno:

- da su tužitelj kao zakupnik i H. u. d.o.o u stečaju (ranije I. tuženik) kao zakupodavac (u odnosu na kojeg je rješenjem od 3. travnja 2013. utvrđen prekid postupka) 17. listopada 2001. sklopili dugoročni ugovor o zakupu poslovnog prostora,

-da je za trajanja ugovora o zakupu s zakupodavcem H. u. d.o.o. u stečaju u dogovoru i u uz suglasnost tog zakupodavca tužitelj u zakupljeni poslovni prostor uložio sredstva u svrhu adaptacije,

-da je predmetni poslovni prostor prodan tuženiku L. d.d. (ranije II.-tuženiku),

-da je tužitelj kao zakupnik s tuženikom L. d.d. kao zakupodavcem 21. srpnja 2003. sklopio novi ugovor o zakupu poslovnog prostora,

- da iz ugovora o zakupu od 21. srpnja 2003. ne proizlazi da je tuženik L. d.d. od ranijeg vlasnika predmetnog poslovnog prostora preuzeo obveze prema tužitelju u pogledu ulaganja u predmetni poslovni prostor odnosno da tužitelj nije dokazao da bi tuženik te obveze preuzeo na neki drugi način.

Pošavši od navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da tuženik kao novi vlasnik poslovnog prostora nije stupio na mjesto ranijeg vlasnika budući su stranke ugovorom od 21. srpnja 2003. samostalno uredile međusobna prava i obveze u odnosu na predmetni poslovni prostor, pa da stoga nema solidarne odgovornosti ranijeg vlasnika i tuženika kao novog vlasnika u smislu odredbe čl. 591. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO) odnosno da tužitelj predmetnu tražbinu može zahtijevati i ostvarivati samo prema ranijem zakupodavcu.

Tužitelj u reviziji, u bitnom, ističe da su pogrešno primijenjene odredbe Zakona o obveznim odnosima i Zakona o zakupu poslovnog prostora, jer da je novi vlasnik stupio na mjesto ranijeg vlasnika.

Odnos osobe koja je pribavila stvar koja je predmet zakupa i ranijeg zakupodavca uređen je odredbama čl. 591. ZOO-a i odredbama čl. 31. Zakona o zakupu poslovnog prostora ("Narodne novine" broj 91/96 i 124/97) kao posebnog zakona.

Odredbom čl. 591. ZOO propisano je:

"(1) U slučaju otuđenja stvari koja je prije toga predana nekom drugom u zakup, pribavilac stvari stupa na mjesto zakupodavca te nakon toga prava i obveze iz zakupa nastaju između njega i zakupca.

(2) Pribavilac ne može zahtijevati od zakupca da mu preda stvar prije proteka vremena za koje je zakup ugovoren, a ako trajanje zakupa nije određeno ni ugovorom ni zakonom, onda prije isteka otkaznog roka.

(3) Za pribaviočeve obveze iz zakupa prema zakupcu odgovara prenosilac kao solidarni jamac."

Odredbom čl. 31. Zakona o zakupu poslovnog prostora ("Narodne novine" broj 91/96 i 124/97) propisano je:

"(1) Zakup ne prestaje kad treća osoba kupnjom ili po drugoj osnovi stekne od zakupodavca poslovni prostor.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka treća osoba stupa u prava i obveze zakupodavca."

Iz navedenih odredbi proizlazi da osoba koja je stekla poslovni prostor koji je u zakupu stupa na mjesto ranijeg zakupodavca što znači da preuzima i obveze ranijeg zakupodavca, pa tako i obveze ranijeg zakupodavca glede ulaganja zakupnika u zakupljeni poslovni prostor.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa, dajući pretjeranu važnost novom ugovoru o zakupu poslovnog prostora, nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali činjenice relevantne za primjenu navedenih odredbi materijalnog prava odnosno nisu utvrđivali kada je tuženik kupio predmetni poslovni prostor, je li se raniji ugovor o zakupu nastavio izvršavati i nakon otuđenja predmetnog poslovnog prostora, kada i kako je raskinut raniji ugovor o zakupu te je li u smislu odredbe čl. 591. ZOO-a i 31. Zakona o zakupu poslovnog prostora ("Narodne novine" broj 91/96 i 124/97) došlo do preuzimanja obveza ranijeg zakupodavca.

Budući da nema uvjeta za preinaku pobijane presude, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku sudovi će sukladno uputama iz ove odluke donijeti novu, zakonitu odluku.

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 8. siječnja 2020.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v. r.