Rev-192/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 192/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice Ž. Lj., iz P., koju zastupaju punomoćnici S. S. i B. R., odvjetnici iz P., protiv tuženika D. B. iz P.,

V., koga zastupa punomoćnik P. H., odvjetnik iz P., radi diobe bračne tečevine, rješavajući reviziju tuženog, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 1. listopada 1991. br. Gž-1127/91, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Puli od 13. lipnja 1991. br. P 644/89, u sjednici održanoj dana 7. travnja 1992,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženog odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom sudjeno je:

"Utvrdjuje se da su stranke radom u toku trajanja bračne zajednice stekle 5.000 DM kao zajedničku imovinu, te da su^ udjeli stranaka u toj imovini jednaki, pa je tuženik dužan tužiteljici isplatiti 2.500 DM sa kamatom u visini kamatne stope na devizne štedne uloge po vidjenju počevši od 01. 10. 1983. do isplate sve u dinarskoj protuvrijednosti na dan isplate, te parnični trošak u iznosu od 24.420,00 dinara, sve u roku od 15 dana."

Drugostepeni sud je potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv pravomoćne drugostepene presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženi predlaže da se nižestepene presude preinače i tužbeni zahtjev odbije ili ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nižestepene presude sadrže jasne razloge o odlučnim činjenicama. Razlozi presuda nisu u suprotnosti s njihovim izrekama, pa se prema tome u reviziji neosnovano tvrdi da je u postupku učinjena bitna povreda odredaba iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP.

U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354.ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa se prema tome revizijski razlog bitne povrede ZPP nije ostvario.

Sadržajem revizije tuženi prigovara pravilnosti utvrdjenog činjeničnog stanja što u reviziji prema odredbi st.

3. čl. 385. ZPP nije dopušteno.

Nesporno je da je iznos od 5.000 njemačkih maraka bračna tečevina stranaka i da je taj iznos bio položen na štednoj knjižici koja je glasila na ime tuženog.

Tuženi tvrdi da je taj iznos utrošio u gradnju kuće za koju je nesporno da su udjeli stranaka u sticanju te kuće svake u 1/2 dijela.

Medjutim, tuženi nije dokazao da je navedena novčana sredstva doista uložio u kuću pa je na tako utvrdjeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev usvojen kojim se tuženom nalaže da tužiteljici na ime njezine 1/2 dijela isplati dinarsku protuvrijednost za 2.500 DEM prema tečaju na dan isplate.

U odnosu na revizijski navod da je nastupila zastara tražiti isplatu dinarske protuvrijednosti deviznih sredstava koja predstavljaju bračnu tečevinu treba odgovoriti da se na isplatu dinarske protuvrijednosti za bračnu tečevinu ne primjenjuju zastarni rokovi za zastaru potraživanja jer se radi o vlasničkoj tužbi koja ne zastarijeva (st. 3. čl. 37. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima).

Dakle, nije se ostvario ni jedan revizijski razlog i zato je revizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 7. travnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.