Appeal allowed; appeal court quashed first instance judgment due to improper burden of proof regarding signature authenticity.
Legislator summary
AI generatedThe appeal court allowed the defendant's appeal and quashed the first instance judgment, remanding the case for a new trial. The defendant argued that the plaintiff failed to prove the authenticity of their signature on a document, shifting the burden of proof incorrectly. The court ruled that because the existence of the signature was a positive fact essential to the plaintiff's claim, the plaintiff bore the burden of proof, necessitating a new evidentiary phase.
Legislator headnote
AI generatedčl. 219. ZPP; čl. 354. ZPP: When the existence of a signature on a document is a positive fact essential to a claim, the burden of proof lies with the party asserting its existence, not the party denying it.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2204/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Mihu Mratoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: H. T. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva H. & P. d.o.o., Z., protiv tuženika: F. V., V. G., OIB: …, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva M. i M. d.o.o., V. G., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-1016/17-13 od dana 22. ožujka 2018., 18. prosinca 2018.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tuženika kao osnovana, ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-1016/17-13 od dana 22. ožujka 2018., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom djelomično je održan na snazi platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-423/17, koje je 15. veljače 2017. donio javni bilježnik I. M., V. G., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 3.578,90 kn zajedno sa zateznim kamatama koje na određene iznose teku na način kako je to određeno u izreci presude, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu 825,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2017. do isplate, sve u roku osam dana (točka I. izreke). Točkom II. izreke djelomično je ukinut predmetni platni nalog u ostatku odmjerenih ovršnih troškova i to u iznosu 29,00 kn (nastali troškovi) i u iznosu 995,00 kn (predvidivi troškovi), sve zajedno sa zatraženim zateznim kamatama, kao neosnovan. Zaključno, točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 2.700,00 kn u roku osam dana.
Protiv citirane presude, pravodobno se žali tuženik pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14; u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući ovom sud žalbu usvojiti, pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.
Žalba tuženika je osnovana.
S obzirom na vrijednost predmeta spora – tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 3.578,90 kuna, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP- a, radi čega se prvostupanjska presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a.
Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj žalbeni sud utvrdio je da je ista opterećena apsolutno bitnom povredom parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
Tom odredbom je predviđeno da bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda uopće nema razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
Iz obrazloženja prvostupanjske presude u bitnom proizlazi kako je ona donesena primjenom pravila o teretu dokazivanja, u smislu odredbe članka 221.a ZPP-a. Navedeno pravilo obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava. Naime, prema stavu prvostupanjskog suda, tuženik nije pridonio nikakav dokaz (grafološko vještačenje i sl.) radi utvrđenja istinitosti svojih navoda da 5. travnja 2016. nije podnio zahtjev za zasnivanjem pretplatničkog odnosa i sklopio Ugovor o kupnji uređaja.
Iz stanja spisa je razvidno kako je tijekom postupka, tuženik osporavao da je sa tužiteljem sklopio Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od dana 5. travnja 2016. godine i Ugovor o kupnji uređaja.
Prije odlučivanja o žalbi tuženika, valja napomenuti kako je odredbom članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine", broj 128/14), propisano da se za odlučivanje po žalbama protiv odluka svih općinskih sudova u ostalim građanskim predmetima određuje svaki županijski sud, dok je nadalje, člankom 5. ZPS-a je određeno kako će se predmeti dodjeljivati u rad županijskim sudovima električnom nasumičnom dodjelom.
Sukladno navedenim člancima, pobijana odluka je dodijeljena u rad Županijskom sudu u Splitu, međutim Županijski sud u Splitu nema ovlasti ujednačavati različitu praksu koja postoji između županijskih suda u Hrvatskoj.
Naime, takva ovlast je dana Vrhovnom sudu Republike Hrvatske pa je odredbom članka 20. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16; dalje: ZS) propisano kako Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost u njegovoj primjeni.
Odredba članka 219. stavka 1. ZPP, određuje kako je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze protivnika.
U konkretnom predmetu, a s obzirom na istaknute prigovore tuženika, postavlja se pitanje na kome je teret dokaza činjenice istinitosti potpisa na ispravi.
Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-x 159/16-2 od 2. ožujka 2016. u kojoj se poziva na odluku Revt-170/06 od 07. listopada 2008., izražava pravno shvaćanje da kada se u parnici pojavi pitanje postojanja potpisa tuženika na ispravi (u ovom slučaju Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 5. travnja 2016. i Ugovor o kupnji uređaja) na tužitelju je teret dokaza, odnosno tužitelj mora dokazati da se na ispravi nalazi potpis tuženika, u smislu članka 219. ZPP-a. U navedenoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske navodi kako u slučaju kada o utvrđivanju okolnosti postojanja potpisa tuženika na spornoj ispravi, ovisi utemeljenost zahtjeva tužitelja te kada tuženik u parnici istakne prigovor da se na ispravi ne nalazi njegov potpis, teret dokaza postojanja tzv. pozitivne činjenice da je tuženik vlastoručno potpisao spornu izjavu leži na tužitelju jer tuženik niti ne može dokazivati tvrdnju koja istovremeno predstavlja tzv. negativnu činjenicu to jest činjenicu koja ne postoji.
Stoga je u predmetnom postupku, kod činjenice da je tuženik osporio da bi potpis na zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa bio njegov, bila obveza tužitelja, a ne tuženika, predložiti provođenje grafološkog vještačenja radi utvrđivanja okolnosti je li tuženik potpisao predmetni Zahtjev.
Slijedom navedenoga, a budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda, nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, bilo je potrebno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.
Stoga je, pozivom na odredbu članka 369. stavka 1. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, nakon što otkloni ukazanu bitnu povredu, savjesno i brižljivo utvrditi činjenice relevantne i valjanom primjenom materijalnog prava donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku.
Odluka o trošku, sukladno članku 166. stavka 3. ZPP-a, ostavlja se za konačnu odluku.
U Splitu 18. prosinca 2018.
Sudac:
Miho Mratović, v. r.