Supreme Court allows appeal, quashing lower court rulings on property ownership of unauthorized construction on state land.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court accepted the prosecutor's appeal against a final judgment that had dismissed the claim for ownership of a house built on state-owned land. The lower courts failed to address how the land was allocated to the defendant without first removing the plaintiff's predecessor from possession or clarifying the status of the construction under relevant laws. Consequently, the Supreme Court found the lower courts' reasoning insufficient and ordered the case returned for a new trial.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku čl. 394. st. 1.; A court must quash a final judgment if it fails to clarify the legal status of land allocation and unauthorized construction, thereby preventing the plaintiff from pursuing administrative regularization of their building rights.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2706/1991-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Augusta Husinca, Ilije Čuljata, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u građansko- pravnoj stvari tužiteljice S. R. iz Z., koju zastupa P. J. iz Z., protiv tuženih Općine T. koju zastupa Javni pravobranilac općine i G. M. Č. iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 18. lipnja 1991. broj Gž-9270/90- 2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. listopada 1990, br. P-4156/90, u sjednici održanoj dana 7. travnja 1992. godine
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida presuda Okružnog suda u Zagrebu od 18. lipnja 1991. br. Gž-9270/90-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. listopada 1990. br. P-4156/90, te se predmet vraća prvostepenom sudu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom kružnog suda u Zagrebu od 18. lipnja 1991. br. Gž-9270/90-2 odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. listopada 1990. br. P-4156/90 kojom je odbijena tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužiteljica Ružica Sikorski iz Zagreba, vlasnik kuće izgradjene na čkbr.519/5 u k.o. T. koja je indentična sa dijelom zemljišnoknjižne čestice broj 5428/3 k.o. Z., te da ima pravo korištenja zemljišta na kojem je kuća izgradjena, a što su tuženici Općina T. i G. M. Č. iz Z. dužni priznati i trpiti da se tužiteljica uknjiži na temelju ove presude, te tužiteljici naknaditi parnični trošak."
Protiv citirane drugostepene pravomoćne presude tužiteljica je pravodobno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložila da se nižestepene presude preinače i usvoji tužbeni zahtjev, odnosno podredno da se ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.
Na reviziju tužiteljice nije odgovoreno, niti se nadležni javni tužitelj izjasnio o reviziji.
Revizija tužiteljice je osnovana.
Prvostepeni sud je utvrdio da su istiniti navodi tužbe koji su činjenične naravi, ali sud smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan, jer tužiteljica ni po kojem pravnom osnovu nije mogla steći pravo vlasništva objekta i adekvatno ovlaštenja pravo korištenja na gradjevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu, a da pravo vlasništva nije mogla steći ni nasljedjivanjem, ni dosjelošću ni gradjenjem na tuđem zemljištu.
Drugostepeni sud je u pobijanoj presudi u cijelosti prihvatio stanovište prvostepenog suda i ocijenio da je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo i tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen.
Osnovano tužiteljica u reviziji navodi da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (koji se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske - NN 53/91) jer su nižestepene presude nerazumljive, a nisu utvrđene odlučne činjenice za rješenje ovog spora, pa se ne može ocijeniti da li je materijalno pravo pravilno utvrđeno.
Prvostepeni sud je utvrdio, a to je i nesporno među strankama da je sporno zemljište bilo vlasništvo B. H. i H. sve do 1942. godine a da je nakon toga kao vlasnik upisana NDH sve do 1945. godine, da je potom uspostavljeno ranije gruntovno stanje, a tokom 1947. godine i 1948. godine da je upisano kao općenarodna imovine, te u režimu društvenog vlasništva ostala sve do danas. Godine 1942. tadašnje vlasti su sporno zemljište dodijelile i dale na korištenje J. J., jednom od prednika tužiteljice, koji je na tom zemljištu podigao malu drvenu baraku i štalu za konja, a dio čestice je koristio za poljoprivrednu obradu. Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza pok. J. J. od 12.I 1955. godine br. O- 2171/53 sporne nekretnine naslijedio je djed tužiteljice garonja Franjo a njega je naslijedila tužiteljica.
Nakon smrti J. J. na spornom zemljištu je adaptacijom barake sazidana kuća, ali sud nije utvrdio kada je kuća izgradjena.
Rješenjem Narodnog odbora Općine Trešnjevka od 30. VI 1959. godine br. 06/10-7727/1 sporno zemljište je dodijeljeno na korištenje Poduzeću za preradu i vulkanizaciju gume M. Č. za izgradnju radioničnog prostora uz uvjet da investitor u roku od 15 dana zatraži građevinsku dozvolu i da gradnju započne i izvrši u roku odredjenom u gradjevinskoj dozvoli, te da u nepridržavanju navedenih rokova gubi pravo daljnjeg korištenja dodijeljenog zemljišta.
Osnovano tužiteljica u reviziji ističe da su nižestepene presude nerazumljive, jer se pozivanjem na propise o raspolaganju gradjevinskim zemljištem koji su stupili na snagu nakon što je sporno zemljište dodijeljeno na korištenje predniku tužiteljice i nakon što je na njemu izgradjena kuća, ne osvrću na prava koja su prednici tužiteljice prije toga stekli.
Nižestepeni sudovi nisu uzeli u obzir mogućnosti prometa gradjevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu kakva je postojala do donošenja Zakona o odredjivanju gradjevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera ("Sl. list SFRJ" br. 5/68) kojim su tek za razdoblje od 15. II 1968. godine pa nadalje pooštreni uvjeti pravnog prometa na društvenoj imovini i time sužen krug osoba na koje se pravo korištenja može prenositi. U tom pravcu je ostalo nerazjašnjeno što je bilo sa spornim zemljištem i gradjevinama na njemu nakon što je poslije rata uspostavljeno ranije zemljišno knjižno stanje i vraćeno ranijem vlasniku, B., pa je tako ostalo nerazjašnjeno kakva prava je prednik tužiteljice u tom razdoblju stekao i kakva je imao u času nacionalizacije. Naime, ne može se tvrditi da su prednici tužiteljice samovlasno zauzeli društveno zemljište ili stupili u posjed protivno propisima o prometu gradjevinskim zemljištem, jer je nesporno da su bili u posjedu tog zemljišta prije nego što je postalo društveno vlasništvo, a objekti na njemu izgradjeni prije stupanja na snagu propisa o ograničenjima raspolaganja takvim zemljištem.
Sporni objekt izgradjen je bez gradjevinske dozvole.
To je nesporno. Međutim, gradjevinski objekt izgradjen bez odobrenja za gradjenje ima upotrebnu vrijednost i kao takav može biti predmet prava vlasništva. Kada se ne bi tretirao kao predmet prava vlasništva, graditelj takvog objekta bi bio lišen gradjansko-pravne zaštite i graditelj odnosno njegov pravni slijednik ne bi bio ovlašten na vlasničku tužbu protiv osobe koja mu je protivpravno zauzela gradjevinski objekt, kao što ne bi imao pravo na naknadu štete prouzrokovane oštećenjem ili uklanjanjem gradjevinskog objekta bez pravne osnove.
U postupku nižestepeni sudova nije razjašnjeno kako je bilo moguće sporno zemljište dodijeliti na korištenje II. tuženom a da prethodno nije izvršena deposedacija tužiteljice odnosno njenog prednika, te da II. tuženi, iako si prisvaja pravo korištenja na spornom zemljištu nije do donošenja prvostepene presude stupio u posjed a niti je započeo sa gradnjom objekta za izgradnju kojega mu je zemljište dodijeljeno na korištenje u roku koji mu je podijeljen a koji je davno protekao.
Prema stanovištu ovog revizijskog suda i gradjanin koji je gradio bez akta nadležnog organa o davanju na korištenje odredjenog zemljišta, a koje je aktom tog organa dodijeljeno drugoj osobi ali ona u datom roku nije izgradila objekt, može legalizirati svoj bespravno izgradjeni objekt. S obzirom da postoji mogućnost da se legalizira izgradnja objekta kojeg je gradjanin do stupanja na snagu Zakona o gradjevinskom zemljištu ("Narodne novine" br. 54/80) izgradio na zemljištu u društvenom vlasništvu bez akta nadležnog organa kojim mu se to zemljište daje na korištenje u svrhu izgradnje, prvostepeni sud će prekinuti ovaj parnični postupak i uputiti tužiteljicu da pokrene upravni postupak.
Dakle, ostvareni su revizijski razlozi koje navodi tužiteljica, pa je temeljem čl. 394. st. 1. Zakona o parničnom postupku prihvaćena revizija tužiteljice, ukinute nižestepene presude i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
U Zagrebu, 7. travnja 1992.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.