Rev-1557/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1557/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz S., zastupane po punomoćnici M. P., odvjetnici iz S., protiv tuženika N. B. iz V., (kod J. F.), zastupanog po punomoćniku Ž. O., odvjetniku iz S., radi razvoda braka i uzdržavanja bračnog druga, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž-1090/11-2 od 19. rujna 2011., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku posl. br. P2-39/10-11 od 2. studenoga 2010., u sjednici održanoj 1. prosinca 2015.,

r i j e š i o j e :

I. Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

II. Dopuna revizije tužiteljice odbacuje se kao nepravodobna.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„1. Brak zaključen dana ... godine u S., upisan u maticu vjenčanih matičnog područja S., za godinu ... pod rednim brojem …, između

TUŽITELJICE: A. B. ž. N. iz S., kćeri M. i R. V., rođene dana ... g. u S., daktilokorespodentice, Hrvatice, drž. RH i

TUŽENIKA: N. B. iz B., pok. I. i N. rođene Š., rođenog dana ... g. u P., umirovljenika, Hrvata, drž.RH

Razvodi se primjenom odredbe čl. 43. točka 1. Obiteljskog zakona, zbog teško i trajno poremećenih bračnih odnosa.

2. Nalaže se tuženiku N. B. da na ime zakonskog uzdržavanja tužiteljice A. B. mjesečno doprinosi svotu od 1.000,00 kn počam od dana 11. ožujka 2010.g. pa nadalje dok za to postoje zakonski razlozi, sve najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu, dospjele obroke odjednom, ostale kako budu dospijevali, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, po stopi od 14%, sve na tekući račun tužiteljice otvoren kod O. banke, na br. rn: …, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe“. Drugostupanjskom presudom preinačena je (prihvaćanjem žalbe tuženika) prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom 2. izreke tako što je odbijen tužbeni zahtjev na obvezivanje tuženika da mjesečno doprinosi na ime zakonskog uzdržavanja tužiteljice „svotu od 1.000,00 kn počam od 11. ožujka 2010. godine pa nadalje dok za to postoje zakonski razlozi, sve najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu, dospjele obroke odjednom, ostale kako budu dospijevali, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, po stopi od 14%“.

Protiv drugostupanjske presude sama tužiteljica je podnijela reviziju (koju je naslovila kao „zahtjev za reviziju“) uz navod da odvjetnik kojeg joj „Ministarstvo dodijeli napraviti će službenu dopunu ovog zahtjeva“ te da je „zbog roka za žalbu morala...sama napisati zahtjev“. Predložila je da se navedeno uvaži i sačeka „dopuna zahtjeva“ od dodijeljenog joj odvjetnika.

Tužiteljica je podnijela i dopunu revizije (koja je naslovljena kao „tužiteljičin zahtjev za reviziju“), ali putem punomoćnika - a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Prijedlog tužiteljice iz te "dopune revizije" je da se drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači, a podredno „da isti sud donese presudi kojim se predmet vratiti na prvostupanjski sud“.

Odgovor na reviziju nije podnijet.

Revizija tužiteljice nije dopuštena.

Dopuna revizije tužiteljice nije pravodobna.

Odredbama čl. 91.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst - dalje: ZPP-a), koje se u ovom predmetu primjenjuju na temelju odredaba čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13), propisano je da stranka može podnijeti reviziju (st. 1.) preko punomoćnika koji je odvjetnik, s time da je (st. 2.) iznimno može podnijeti i sama ako ima položeni pravosudni ispit, odnosno da je za nju može podnijeti kao opunomoćenik i osoba koja ju je prema odredbama ZPP-a ili kojeg drugog zakona ovlaštena zastupati u tom svojstvu iako nije odvjetnik - ako ima položen pravosudni ispit.

Prema odredbi st. 3. istog članka, stranka, odnosno njezin opunomoćenik iz st. 2., dužni su uz reviziju priložiti izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, ako takva potvrda u izvorniku ili preslici već prije nije podnesena sudu u istom postupku.

U konkretnom slučaju reviziju je podnijela sama tužiteljica - osobno, time da nije u smislu odredbe čl. 91.a st. 3. u vezi st. 2. tog članka ZPP-a uz reviziju priložila izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, a što nije učinila ni u prijašnjem tijeku postupka.

Sukladno tome, a polazeći i od odredbe čl. 392. st. 2. ZPP-a, kojom je propisano da je revizija nedopuštena, uz ostalo - a ovdje odlučno, ako ju je podnijela osoba koja nije ovlaštena za njezino podnošenje, budući da tužiteljica ovdje nije ovlaštena osobno („sama“) podnijeti reviziju - njezina revizija nije dopuštena.

Stoga je valjalo odlučiti kao u stavku I. izreke ovoga rješenja (na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a).

Odredbom čl. 382. st. 4. ZPP-a propisano je da se revizija podnosi u roku od trideset dana od dostave drugostupanjske presude.

Drugostupanjsku presudu tužiteljica primila je 7. listopada 2011. (prema dostavnici priloženoj spisu), pa je zadnji dan zakonskog roka za podnošenje revizije bio 7. studenoga 2011. (obzirom da je trideseti dan „pao“ u nedjelju 6. studenoga 2011.).

U roku za podnošenje revizije moraju se podnijeti i sve dopune iste.

Budući da je tužiteljica dopunu revizije podnijela po punomoćnici tek 23. prosinca 2011., to je ta dopuna revizije nepravodobna (u smislu odredbe čl. 389. st. 1. ZPP-a) - i o njoj je valjalo (na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a) odlučiti kao u izreci ove odluke, u stavku II. rješenja.

Odredbom čl. 117. st. 1. ZPP-a propisano je: "Ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje.".

Kako je protiv osporene presude u zakonskom roku iz odredbe čl. 382. st. 4. ZPP-a podnijela reviziju, dakle pravodobno je poduzela zakonom dopuštenu radnju - na koju je imala pravo (konkretno: nije je propustila), a sama činjenica što je osobno podnijela reviziju i (time) postupila protivno citiranoj odredbi čl. 91.a st. 1. ZPP-a ne predstavlja propuštanje ročišta niti propuštanje roka za poduzimanje neke procesne radnje, povoljniju poziciju u ovome postupku u svezi s "dopunom" revizije (i njezinom nepravodobnošću) tužiteljica ne može ostvariti tvrdnjom da je „zbog roka za žalbu morala...sama napisati zahtjev“ kao niti molbom da se navedeno uvaži i sačeka „dopuna zahtjeva“ od "dodijeljenog joj odvjetnika“: toj se tvrdnji i molbi (istaknutima već u reviziji, dakle čak prije proteka roka za podnošenje revizije - i mogućeg propuštanja), ne može dati značaj prijedloga za povrat u prijašnje stanje.

Zagreb, 1. prosinca 2015.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.