Gžzp-402/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gžzp 402/08-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagatelja Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, S., zastupanog po punomoćniku mr. sc. Ž. Ć., odvjetniku u S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gzp-607/08 od 27. kolovoza 2008., 11. siječnja 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Žalba protustranke djelomično se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gzp-607/08 od 27. kolovoza 2008. u dijelu točke 2. izreke kojim je predlagatelju Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 2.500,00 (dvijetisućepetsto) kuna.

II. Žalba protustranke djelomično se uvažava, preinačuje se rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gzp-607/08 od 27. kolovoza 2008. u dijelu točke 2. izreke na način da se odbija zahtjev predlagatelja za određivanje primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku preko iznosa od 2.500,00 (dvijetisućepetsto) kuna do iznosa od 16.200,00 (šesnaesttisućadvjesto) kuna odnosno za iznos od 13.700,00 (trinaesttisućasedamsto) kuna.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gzp-607/08 od 27. kolovoza 2008. naloženo je Općinskom sudu u Starom Gradu provesti ovršne radnje i dovršiti postupak ovrhe u spisu poslovni broj Ovr-282/99 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave rješenja (točka 1. izreke); nadalje, predlagatelju je đenje u razumnom roku u iznosu od određena primjerena naknada zbog povrede prava na su

16.200,00 (šesnaesttisućadvjesto) kuna (točka 2. izreke) te je protustranci Republici Hrvatskoj naloženo isplatiti navedenu primjerenu naknadu u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja za isplatu Ministarstvu financija Republike Hrvatske, računajući od dana pravomoćnosti rješenja (točka 3. izreke).

Protiv dijela tog rješenja kojim je odmjerena primjerena novčana naknada (točka 2. izreke) protustranka je podnijela žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934., koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91). Predložila je prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu preinačiti, u skladu sa žalbenim navodima.

Žalba je djelomično osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP.

Predmet ovog izvanparničnog postupka je zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, pozivom na odredbe članka 27. i 28. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 105/05, 16/07, 113/08, 153/09 – dalje u tekstu: ZS), i to zbog dugotrajnosti ovršnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Starom Gradu, pod poslovnim brojem Ovr-282/99.

U žalbenom stadiju postupka sporna je visina dosuđene novčane naknade koju protustranka smatra neprimjereno visokom.

U provedenom postupku prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio one odlučne činjenice koje se odnose na opseg poduzetih postupovnih radnji od strane prvostupanjskog suda, kao i trajanje postupka, što žaliteljica niti ne osporava.

Međutim, u izvjesnoj mjeri su prihvatljivi oni žalbeni prigovori u kojima se ističe izostanak odgovarajućeg vrednovanja svih relevantnih okolnosti koje su bile od utjecaja na duljinu trajanja predmetnog postupka, odnosno koje utječu na visinu dosuđene naknade.

Naime, suprotno ocjeni prvostupanjskog suda kako predlagatelj svojim postupanjem nije doprinio duljini trajanja ovršnog postupka, ovaj sud smatra (čl. 373. toč. 2. ZPP u svezi čl. 381. ZPP) da je predlagatelj svojim ponašanjem utjecao na dugotrajnost postupka.

Naime, iz odluke Županijskog suda u Splitu, kao i iz stanja priležećeg spisa proizlazi da ovrhovoditelj (ovdje predlagatelj) nije tijekom više od 9 godina iskazivao interes za predmetni ovršni postupak. Razvidno je, naime, kako ovrhovoditelj nije poduzeo bilo kakvu radnju u postupku još od podnošenja ovršnog prijedloga pa nadalje, do trenutka sastavljanja očitovanja općinskog suda povodom podnesenog zahtjeva ovrhovoditelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Ovaj sud osobito ukazuje da je u konkretnom slučaju riječ o postupku ovrhe, u kojem se prvenstveno od ovrhovoditelja očekuje povećana aktivnost i postupanje usmjereno ka poduzimanju odgovarajućih ovršnih radnji, obzirom da je upravo u njegovu interesu da se ovrha uspješno dovrši.

Sud prvog stupnja je, dakle, propustio ocijeniti doprinos ovrhovoditelja duljini trajanja predmetnog postupka, ali i činjenicu da se ovrha provodi radi naplate iznosa od 1.915,40 kuna, radi čega se dosuđivanje naknade u iznosu od 16.200,00 kuna ukazuje protivnim naravi i svrsi instituta za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku; predmetni postupak, naime, nije od posebnog značaja za predlagatelja, na što žalitelj također ispravno ukazuje.

Slijedom navedenog, osnovano žalitelj tvrdi da u pogledu visine dosuđene naknade nije pravilno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe članka 28. ZS-a.

No, imajući na umu postupanje suda, prirodu i vrstu postupka, ponašanje predlagatelja, a osobito duljinu sudskog postupka, te cijeneći sva navedena mjerila zajedno, ovaj sud ocijenio je da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio postojanje povrede prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, u svezi s čl. 29. st. 1 Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 i 55/01 – dalje: Ustav).

Stoga je, po ocjeni ovog suda, predlagatelju na ime primjerene naknade za povredu prava na suđenje u razumnom roku, umjesto dosuđenog iznosa od 16.200,00 kuna, valjalo dosuditi iznos od 2.500,00 kn, pri čemu je ovaj sud imao na umu socijalne, te općepoznato otežane i složene gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Iz navedenih je razloga, temeljem odredbe iz 380. točke 3. ZPP, valjalo uvažiti žalbu protustranke kao djelomično osnovanu i preinačiti pobijano rješenje te riješiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 11. siječnja 2010.

S U D A C

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.