I Kž-560/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 560/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog H. F., zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 28. lipnja 2008. broj Kov-6/12, u sjednici održanoj 26. rujna 2012.,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog H. F..

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog okrivljenog H. F. da se iz spisa izdvoji kao nezakonit dokaz zapisnik policijskog istražitelja o ispitivanju svjedoka N. G. od 23. ožujka 2012.

Protiv ovog rješenja žalbu je podnio okrivljeni H. F. putem branitelja, odvjetnika R. B., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se iz spisa izdvoji navedeni iskaz svjedoka N. G..

Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst; nastavno: ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Okrivljeni H. F. u žalbi, jednako kao što je to činio u prijedlogu za izdvajanje zapisnika o ispitivanju svjedoka N. G., tvrdi da je nezakonit „iskaz svjedoka N. G. koji je dao policijskom istražitelju dana 23. ožujka 2012. godine (…) i to iz razloga što okrivljenik, a niti njegov branitelj po službenoj dužnosti nisu bili nazočni saslušanju naznačenog svjedoka, pa nisu bili u mogućnosti postavljati mu pitanja u svezi s inkriminacijom koja se okrivljeniku

I Kž 560/12-4

stavlja na teret“ te da je „tijekom postupka, a svakako 23. ožujka 2012. godine (…) trebalo okrivljeniku dati mogućnost da na primjeren i pravila način se sučeli sa svjedokom i ispituje svjedoka koji svjedoči protiv njega“ te zaključuje da je taj dokaz „pribavljen na nezakonit način povredom prava obrane“.

Suprotno ovim žalbenim tvrdnjama, iskaz kojega je svjedok N. G. dao policijskom istražitelju nije nezakonit dokaz kojega bi trebalo izdvojiti iz spisa.

Prije svega valja istaći da je policijski istražitelj ispitao navedenog svjedoka na temelju naloga Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru od 30. prosinca 2011. broj K- DO-53/11, dakle, sukladno odredbi članka 219. stavka 2. ZKP/08, a iz zapisnika o ispitivanju svjedoka ne proizlazi da bi tijekom provođenja te dokazne radnje bila povrijeđena neka od odredaba članaka 283. do 300. ZKP/08.

Državni odvjetnik niti policijski istražitelj koji postupa po njegovom nalogu nisu dužni o vremenu i mjestu poduzimanja dokazne radnje izvijestiti osumnjičenika i njegovog branitelja, osim kada provode dokaznu radnju koju je predložio osumnjičenik. Ispitivanje svjedoka N. G. odredio je državni odvjetnik sukladno odredbama članka 220. ZKP/08, a ne na prijedlog tada osumnjičenog H. F., pa nije postojala obveza policijskog istražitelja obavijestiti o toj radnji okrivljenog F..

Pravo okrivljenika propisano člankom 64. stavkom 1. točkom 10. ZKP/08 (na koju odredbu u žalbi također upire okrivljeni H. F.) – sudjelovati u dokaznim i drugim postupovnim radnjama u skladu s tim Zakonom – ne predstavlja zakonsku regulativu ustavnog prava osobe koja se tereti za kazneno djelo proklamiranog člankom 29. stavkom 2. alinejom 6. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 85/10. – pročišćeni tekst; nastavno: Ustav) – da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe – odnosno prava te osobe iz članka 6.1 stavka 3. točke d) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz tu Konvenciju („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst; nastavno: Konvencija) – da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da se osigura prisustvo i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe – već se to pravo, koje je u ZKP/08 općenito propisano odredbom članka 64. stavka 1. točke 16. (kao pravo sudjelovati na raspravi i u izvođenju dokaza) detaljno razrađuje u odredbama koje reguliraju raspravu kao stadij kaznenog postupka u kojem se u prvom stupnju odlučuje o osnovanosti optužbe.

Dakle, citirane odredbe Ustava i Konvencije koje propisuju takozvanu „konfrontacijsku klauzulu“ kao jedno od sredstava ostvarenja načela „jednakosti oružja“ propisanog i člankom 4. stavkom 1. ZKP/08 (prema kojoj odredbi „sud stranci i branitelju osigurava jednake mogućnosti dokazivanja na raspravi u skladu s ovim Zakonom“) odnose se na raspravu tijekom koje se utvrđuju činjenice odlučne za presuđenje, a ne i na prethodni postupak koji je tim Zakonom uređen kao državnoodvjetnička istraga. Upravo tijekom rasprave, koja će u ovom kaznenom predmetu biti održana ako optužnica bude potvrđena, okrivljenik će imati mogućnost ispitati svjedoka N. G. i time ostvariti navedeno pravo zajamčeno mu Ustavom, Konvencijom i ZKP/08. Pritom je nedvojbeno da dokaz koji bi bio

I Kž 560/12-4

izveden samo od strane jedne stranke – državnog odvjetnika tijekom državnoodvjetničke istrage – i u odnosu na koji drugoj stranci, okrivljeniku, na raspravi ne bi bila pružena mogućnost preispitivanja, ne bi mogao biti jedina osnova za zaključivanje o krivnji te osobe.

Slijedom iznesenog, zapisnik o ispitivanju svjedoka N. G. provedenog tijekom istrage nije nezakonit dokaz, pa pobijanim rješenjem nisu povrijeđene odredbe „članka 10. stavka 2. točke 2. točke 3. i točke 4., stavka 4., članka 64. stavka 1. točke 10., članka 86. stavka 1., članka 206. stavka 1. točke 5.“ ZKP/08, kako to u žalbi tvrdi okrivljenik.

Konačno, žalbeni navodi kojima se analizira sadržaj iskaza svjedoka N. G. i pokušava osporiti njegova istinitost nisu odlučni za ocjenu zakonitosti zapisnika o njegovom ispitivanju, već će oni biti cijenjeni prilikom odlučivanja o potvrđivanju optužnice te, ako optužnica bude potvrđena, donošenja presude nakon održane rasprave.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08 ispitao i po službenoj dužnosti pobijano rješenje te je našao da je to rješenje donijelo ovlašteno tijelo i da na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon. Slijedom iznesenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odbijena je žalba okrivljenika, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 26. rujna 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Vesna Vrbetić, v. r.