Legislator Case Law & Legislation
I Kž-65/2007-7 AI generated

Criminal appeal dismissed; drug possession for sale upheld despite prior conviction and family hardships.

Case Number I Kž-65/2007-7
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a first-instance conviction for possessing drugs for sale. The court found the factual findings regarding the appellant's history of drug use, prior convictions, and the specific circumstances of the possession to be correct and sufficient. Consequently, the court rejected arguments based on family hardships and medical conditions, affirming the original sentence as necessary to deter future offenses.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 173. st. 2. KZ; Čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP; Čl. 379. ZKP; Čl. 387. ZKP: An appeal based on alleged errors in fact-finding or sentencing is inadmissible when the lower court's conclusions are supported by sufficient evidence and the defendant's personal circumstances do not outweigh the need for strict punishment due to recidivism and social danger.

Keywords

AI generated
drug possession for sale criminal appeal dismissal recidivism aggravation sentencing proportionality ZKP criminal procedure prior conviction history family hardship defense

Cited Legislation

AI generated
čl. 173. st. 2. KZ
G., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl.
čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama KZ
KZ u svezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, odlučujući o žalbi optuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 19.
čl. 63. st. 1. KZ
Zakona o izmjenama i dopunama KZ, pa je za to djelo, na temelju istih zakonskih propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i tri mjeseca, u koju kaznu mu je na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 20.
čl. 122. st. 4. ZKP
Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP, optuženik je oslobođen dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka.
čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP
čl. 373. st. 1. ZKP
čl. 374. st. 2. ZKP
B., odvjetnica iz Z., koja je ostala kod žalbenih navoda, dok nazočnost optuženika koji je u pritvoru i ima branitelja nije osigurana jer vijeće to nije našlo svrhovitim (čl. 374. st. 2. ZKP).
čl. 379. ZKP
Kako, dakle, žalba optuženika nije osnovana i kako ispitivanjem pobijane presude u smislu čl. 379. ZKP nije nađeno povreda zakona na koje ovaj sud, kao sud drugog stupnja, pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl.
čl. 387. ZKP
ZKP nije nađeno povreda zakona na koje ovaj sud, kao sud drugog stupnja, pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 387. ZKP presuđeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Cited Case Law

AI generated
Općinski sud u Gospiću, br. K-71/01 od 16. lipnja 2006.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 65/07-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić- Baranović, Ranka Marijana, Ileane Vinja i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. G., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, odlučujući o žalbi optuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 19. prosinca 2006. godine br. K-73/06, u sjednici održanoj dana 30. kolovoza 2007. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Kolak-Parfenjuk, i braniteljice opt. D. G., T. B., odvjetnice iz Z.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba opt. D. G. kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja opt. D. G. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, pa je za to djelo, na temelju istih zakonskih propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i tri mjeseca, u koju kaznu mu je na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 20. listopada 2006. godine, pa nadalje.

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ prema optuženiku je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta – droge, privremeno oduzete prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta od 20. listopada 2006. godine te na temelju čl. 76. KZ sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti.

I Kž 65/07-7

Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP, optuženik je oslobođen dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik osobno i po braniteljici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje odnosno "da se preinači u smislu žalbenih navoda".

Na žalbu nije podnesen odgovor.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa na temelju čl. 373. st.

1. ZKP pismeno je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrdi, a kod takovog je prijedloga na sjednici vijeća ostala i zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Nada Kolak-Parfenjuk.

Sjednici vijeća nazočila je i braniteljica opt. D. G., T. B., odvjetnica iz Z., koja je ostala kod žalbenih navoda, dok nazočnost optuženika koji je u pritvoru i ima branitelja nije osigurana jer vijeće to nije našlo svrhovitim (čl. 374. st. 2. ZKP).

Žalba optuženika nije osnovana.

U žalbi braniteljice optuženika u okviru žalbenog osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP se tvrdi, da je izreka presude proturječna razlozima i da "sud nije uopće vodio računa o predloženim dokazima i obrani optuženika, kao i brojnim olakotnim okolnostima, a razlozi koji su i iznijeti, da su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni".

Međutim, izložene se tvrdnje žalitelja ne mogu prihvatiti. Izreka presude nije proturječna niti su iznijeti razlozi proturječni, a poglavito ne u znatnoj mjeri, kako se to traži za ostvarenje tog vida označene postupovne povrede. Osim toga, iznijeti razlozi su i dostatni a temelje se na analizi svih provedenih dokaza kao i na analizi obrane optuženika. Druga je stvar, što žalitelj te razloge ne prihvaća, ali se time ne ostvaruje označeni žalbeni osnov, već nog stanja, koji također nije predstavlja žalbeni osnov zbog pogrešno utvrđenog činjenič

osnovan.

Naime, suprotno navodima žalitelja, sud prvog stupnja savjesno je ocijenio provedene dokaze i obranu optuženika te je ispravno postupio kada je njegovu obranu – da droga koja je kod njega pronađena nije bila namijenjena prodaji, već za vlastite potrebe – odbacio kao neuvjerljivu.

Prije svega, uz nespornu činjenicu da je optuženik priznao da droga pripada njemu, da je kritičnog dana zatečen u vozilu sa ukupno 21,1 gr opojne droge heroina, pakirane u više paketića, a u kojem vozilu su bili K. N. te G. P., treba istaći i činjenicu, koja je također nesporna, da se on pridružio svojim znancima i ušao u vozilo upravo pred svojom kućom i da su po djelatnicima policije zaustavljeni tek što su u vožnji prešli oko stotinjak metara, kada je optuženik pokušao od sebe odbaciti drogu. To znači, da je tako pakiranu drogu ponio sa sobom iz kuće i da se nije radilo o situaciji da je optuženik možda u međuvremenu, po izlasku iz kuće, istu nabavio. Ako je to tako, a jeste, onda optuženik nije imao nikakvog razloga da

I Kž 65/07-7

svu količinu droge, dio već pripremljen u paketiće, koju je navodno povoljno kupio i do tada držao u svojoj kući, inkriminiranog događaja iz kuće uzme i ponese je sa sobom, osim ako to nije bilo s ciljem da je proda. Da je to tako ukazuje i svjedočki iskaz njegove supruge J. G. G., saslušane kao svjedoka, kojoj je bilo poznato da je optuženik, njezin suprug, od ranog djetinjstva počeo uživati drogu, da je zbog droge već osuđivan i da je nedavno izdržao kaznu zatvora, pa i ta činjenica ukazuje da optuženik, niti iz straha pred suprugom, da će biti otkriven u posjedovanju pa i konzumiranju droge, nije imao potrebe po izlasku iz kuće drogu ponijeti sa sobom, poglavito ako bi "kompletnu količinu potrošio za svega nekoliko dana", kako je to isticao tijekom prvostupanjskog postupka i sada ponavlja u žalbi.

Stoga su potpuno irelevantni navodi optuženika, kako nikad do sada nije prodavao drogu, niti je za to imao potrebe, s obzirom na svoje imovno stanje i redovne prihode, a posebno i u kritično vrijeme, kada je dobio 2.500 € premije osiguranja. Slijedom toga, ispravan je i zaključak suda prvog stupnja da je optuženik neovlašteno radi prodaje posjedovao u izreci navedene količine opojne droge time ostvario terećeno kazneno djelo, a ne njegov osnovni oblik, kako to smatra optuženik.

S obzirom da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno na temelju već provedenih dokaza i obrane optuženika, nema nikakve potrebe dokazni postupak dopunjavati ispitivanjem kao svjedoka vlasnika vozila, K. N., kako se to sada također predlaže u žalbi optuženika.

Zbog svih naprijed iznijetih razloga, žalba optuženika ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena.

Nije osnovana ni žalba optuženika zbog odluke o kazni.

Optuženik je višestruko osuđivana osoba, ovo je kazneno djelo počini kratko nakon izdržane kazne zatvora u trajanju od tri godine za isto kazneno djelo i za vrijeme trajanja roka noj presudi Općinskog suda u Gospiću, br. K-71/01 od 16. lipnja 2006. kušnje, po pravomoć

godine, kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela krađe te mu izrečena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, s rokom kušnje od dvije godine.

Iako su njegove obiteljske prilike složene, budući da mu je supruga bolesna a imaju i dijete, sa posebnim potrebama, te je i sam optuženik zbog dugogodišnje ovisnosti o drogama obolio od hepatitisa C, time da je u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv, što sve predstavlja značajne olakotne okolnost, naprijed istaknute otegotne okolnosti zahtijevaju strože kažnjavanje optuženika jer ukazuju na njegovu povećanu društvenu opasnost i pogibeljnost djela koje je počinio. Kazna zatvora od tri godine i tri mjeseca, koja je samo nešto viša od donje granice kazne propisane za počinjeno djelo (od tri do 15 godina), nije prestroga već primjerena i nužna kako bi se konačno utjecalo na optuženika da više ne čini ovakva ili slična kaznena djela, ali i na druge, potencijalne počinitelje takovih djela, da se suzdrže od činjenja istih.

Kako, dakle, žalba optuženika nije osnovana i kako ispitivanjem pobijane presude u smislu čl. 379. ZKP nije nađeno povreda zakona na koje ovaj sud, kao sud drugog stupnja, pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 387. ZKP presuđeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

I Kž 65/07-7

U Zagrebu, 30. kolovoza 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v. r.

mr. sc. Marijan Svedrović, v. r.