Gž-3896/2016-3 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3896/2016-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vicka Prančića kao predsjednika vijeća, te Denis Pancirov Parcen kao suca izvjestitelja i članice vijeća i Zorana Kežića kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja Ž. O. iz V., Ž., kojeg zastupa punomoćnik M. A. odvjetnik u V., protiv tuženice Z. S., OIB:… iz V., koju zastupaju punomoćnici V. L., Ž. V. i I. M., odvjetnici u S., radi uznemiravanja, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1890/16 od 21. listopada 2016. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 12. siječnja 2017.,

p r e s u d i o j e

Prihvaća se žalba tuženice i preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1890/16 od 21. listopada 2016. godine i sudi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženoj porušiti i ukloniti izgrađeni betonski zid između točaka B-E-C, kao i žičanu i drugu ogradu i dio kamina označen i izveden na prostoru označenom roza bojom i slovima A-B-E-C-K-D-A, a sve prema skici lica mjesta vještaka mjernika "u V., svibanj 2013. godine", koja skica se proglašava sastavnim dijelom ove odluke te taj dio zemljišta potom vratiti i priključiti parceli tužitelja oznake čest. zem. 3935/4 K.O. V. te joj se nalaže nadalje kaniti bilo kakvog zadiranja u i na gore označenu nekretninu i na posjed tužitelja, gornje katastarske oznake sve prema skici u privitku ove presude, kao i da tužitelju naknadi ovo parnično prouzročene parnične troškove sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana nadoknaditi tuženici trošak parničnog postupka odmjeren sa 44.725,00 kuna sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za predmetno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom pobijanom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženoj porušiti i ukloniti izgrađeni betonski zid između točaka B-E-C, kao i žičanu i drugu ogradu i dio kamina označen i izveden na prostoru označenom roza bojom i slovima A-B-E-C-K-D-A, sve prema skici lica mjesta vještaka mjernika "u V., svibanj 2013. godine", koja skica se proglašava sastavnim dijelom ove odluke te taj dio zemljišta potom vratiti i priključiti parceli tužitelja oznake čest. zem. 3935/4 K.O. V. te joj se nalaže nadalje kaniti bilo kakvog zadiranja u i na gore označenu nekretninu i na posjed tužitelja, gornje katastarske oznake sve prema skici u privitku ove presude.

II. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 49.772,50 kn sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena."

Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže da se žalba usvoji, osporena presuda suda prvog stupnja preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, te tuženoj dosudi popisani trošak uvećan za sastav žalbe a podredno da se žalba usvoji, osporena presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak pred drugim sucem pojedincem.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Predmet spora je vraćanje i priključenje dijela prostora označenog roza bojom i slovima A-B-E-C-K-D-A skice vještaka V. svibanj 2013 godine" čestici zemlje 3935/4 K.O. V., uklanjanje izgrađenog betonskog zida između točaka B-D-E-C, žičane i druge ograde i dijela kamina, te zabrana bilo kakvog zadiranja u tu nekretninu i posjed tužitelja.

Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 3935/4 a tuženica vlasnica i posjednica nekretnine označene kao čest. zem. 3835/21 K.O. V. u naravi zemljišta i kuće u uvali Ž. na otoku V.

Tužitelj tvrdi da je prostor označen slovima A-B-E-C-K-D-A sastavni dio njegove nekretnine koju je kupio 1971. godine i na njoj izgradio kuću sa dvorom i koja nije bila omeđena, te da je tužena susjeda sa zapadne strane i vlasnica čest. zem. 3935/21 K.O. V. koju je kupila od M. Š., da njihove nekretnine nije dijelio zid, te da je M. Š. kuću izgradio na samoj međi, te da je tuženica izradila zid i druge radove izvela na njegovoj (tužiteljevoj) nekretnini.

S druge strane, tuženica tvrdi da joj je pri kupnji zemljišta posrednica prodavatelja pokazala suhozid koji je bio duž granice prema nekretnini tužitelja, te da je novi zid podignut na mjestu gdje je bio stari suhozid.

Sudski vještak R. R. u svom nalazu i mišljenju navodi da je sporna površina A-B-E-C- K-D-A sastavni dio nekretnine tužitelja označene kao čest. zem. 3935/4 K.O. V. Međutim, za rješenje ove pravne stvari nije odlučno stanje granice prema katastarskim mapama već granica koja je bila uspostavljena u naravi. Ovo posebno ako se uzme u obzir da je u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pst-246/14 između tuženice i S. V. i dr. vještak V. P. u svom nalazu i mišljenju od kolovoza 2006. godine naveo "mogu iskazati da stanje nekretnine ne odgovara stanju koje se vodi u katastru, a niti stanju koje je prikazano na skicama premjeravanja. To znači da je jedno stanje na terenu a drugo prikazano na katastarskim planovima i u skicama premjeravanja ili postoji i druga pretpostavka da vlasnici kupljenih parcela nisu poštovali granice kupljene parcele već su ograđivali svoje parcele po načelu uzmi jedno ogradi drugo. Smatram da je potrebno izvršiti novu izmjeru za cijelo naselje i prikazati ga na katastarskom planu upravo onako kako je u posjedu svih vlasnika na predjelu "Ženka"". Navedeni nalaz i mišljenje tuženica je priložila svom podnesku od 9. svibnja 2016. godine (list 143-145 spisa).

Prvostupanjski sud utemeljio je svoju odluku osim na katastarskim granicama i na iskazima svjedoka, bivšeg vlasnika koji nije neposredno saslušan već je izjavu poslao pismenim putem, da je kuću izgradio neposredno uz istočnu granicu svoje parcele, a iz skice lica mjesta proizlazilo bi da je kuća udaljena od granice 0,25 do 0,35 cm, s druge strane i iskaz L. B. M. ukazuje na činjenicu da je geometar samo indetificirao nekretninu prilikom prodaje tuženici, te iskaza S. U. koji tvrdi da između nekretnina nije bilo ograđenog zida.

S druge strane sud ne prihvaća iskaze svjedoka D. R., A. K. i J. J. iz razloga što se radio o vlasnicima kuća udaljenih 50 do 80 m od sporne nekretnine i koji prema tvrdnji prvostupanjskog suda sa svojih nekretnina ne mogu vidjeti predmet spora, iako su obitelji J. i R. kupili svoje nekretnine prije tuženice i ako su svjedoci opisali lice mjesta kakvo je bilo prije izgradnje. Svjedok D. R. navodi da je nekretnine dijelio suhozid i da se novi zid nalazi na "istoj ili približnoj liniji", svjedok A. K. čiji je ujak bio vlasnik cjelokupne površine u tom predjelu, navodi da njegov ujak na licu mjesta prilikom prodaje nije vodio geometra, već je "parcelaciju" izvršio otprilike, koristeći se postojećim kamenim suhozidima kao graničnim zidovima, da se radilo tako nestručno da se nije vodilo računa je li pravilan suhozid ili ukoso, hoće li vlasnici parcele imati pristup svojoj nekretnini, da je on izvodio radove na kući tuženice, da je sa sjeverne, istočne i zapadne nekretnine tuženice ona bila omeđena suhozidom a sa četvrte strane betonskim zidom, a da je radio u vrijeme kada je radove izvodio A. M. I J. J. navodi da je zid bio sa tri strane nekretnine tuženice, sa istočne strane njene nekretnine koja je ujedno i zapadna strana nekretnine tužitelja.

Građevinski radnici koji su izvodili radove na nekretnini iskazivali su o stanju suhozida: tako A. H., obrtnik koji je izvodio radove na obiteljskoj kući tuženice između 2000 i 2003. godine navodi da je na mjestu postojao objekt koji se sastoji od prizemlja i krova koji su srušili, također da je parcela bila ograđena sa tri strane kamenim suhozidom, dok je iznad te kuće bio betonski zid, da su spomenuta tri suhozida srušili i na njihovoj traci sagradili nove betonske ogradne zidove koji su i danas na licu mjesta, a A. M. navodi da mu je poznato da je parcela prema istoku i jugu imala suhozid te sa sjeverne strane betonski zid, uz napomenu da je zid s istočne strane bio kaskadni jer konfiguracija terena terasa, te da su na mjestima starih suhozida koji su srušili na istim trasama sagradili nove zidove.

Ocjena suda da ne prihvaća iskaze ovih svjedoka jer nisu vjerodostojni budući da iskaze svjedoka D. R., A. K. i J. J. u postupku smetanja posjeda koji je vođen pod poslovnim brojem IIP-1233/07 u kojem je Ž. O. pružena posjedovna zaštita, njihove iskaze sud nije prihvatio kao vjerodostojne, a za iskaze radnika koji su izvodili radove A. M. i A. H. da je dvojbena njihova objektivnost jer iskaz ukazuje zainteresiranost za ishod parnice i uspjeh tuženice, je pogrešna.

Naime, sasvim je životno i logično da radnici koji su izvodili radove, a nisu ni srodnici, nemaju razloga biti neobjektivni, njihovi iskazi su u suglasju sa iskazima svjedoka R., K. i J. koji su tvrdili da je na licu mjesta bio suhozid, koji je dijelio nekretnine stranaka i na tom dijelu izrađen novi zid (sporni zid), a i svjedoci K., R. i J. iskazuju nemotivirano o stanju prijepora.

S druge strane žalitelj je izjavio da je od 1991. g. do 2004. godine nije dolazio na lice mjesta, da je 2004. godine vidio da je lice mjesta izmijenjeno, te da je 2006. godine tuženici dao suglasnost da kuću može legalizirati ali pri tom nije mislio na zid već isključivo na kuću.

Prvostupanjski sud u obrazloženju prvostupanjske presude potpuno je zanemario izjavu koju je tužitelj u postupku legalizacije dao tuženici u kojoj navodi da je suglasan da kao vlasnik čest. zem. 3935/4 K.O. V. izda se građevinska dozvola za kuću koja se nalazi na čest. zem. 3935/21 K.O. V. Činjenica je da je postojao prijepor ovakvu izjavu tužitelj sa sigurnošću ne bi dao. Osim toga tuženica je dobila i pravomoćnu građevinsku dozvolu, iz postupka proizlazi da je istu zaprimio i tužitelj, dakle sve ukazuje na činjenicu da je tužitelj znao na kojem se mjestu gradi zid te da od 2004. do 2007. godine do pokretanja ovog postupka nije tražio njegovo uklanjanje.

Prema utvrđenju ovog suda prvostupanjski sud je pogrešno ocijenio izvedene dokaze.

Pravilnom ocjenom dokaza ovaj sud utvrdio je da tužitelj nije vlasnik spornog dijela nekretnine budući da je nekretnine tužitelja i tuženice dijelio suhozid, te da je tuženica na mjestu starog suhozida izgradila u razdoblju od 2003. do 2004. godine novi zid, i na taj način nije zahvatila nekretninu tužitelja.

Odredbom članak 161. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu preda posjed te stvari.

Kako je u postupku, prema utvrđenju ovog suda, dokazano da tuženica ne posjeduje nekretninu tužitelja, to je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja trebalo odbiti.

Pri tom ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud prilikom donošenja prvostupanjske presude kao i u postupku koji je prethodio počinio jednu od bitnih povreda odredaba Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) na koje sud pazi po službenoj dužnosti a normirane su odredbom članka 354. stavka 2. točke 2. 4. 8. 9. 11. 13. i 14. ZPP-a.

Zbog iznesenog, žalba tuženice uvažena je kao osnovana, a prvostupanjska presuda u točki I. njene izreke preinačena temeljem odredbe članka 373.a ZPP-a.

Nakon donošenja ove drugostupanjske presude trebalo je donijeti novu odluku o troškovima postupka utemeljenu na vrijednosti predmeta spora te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94 i 11/96) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14, dalje: Tarifa) a u smislu odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

Tuženici treba priznati sljedeći parnični trošak sa PDV-om: odgovor na tužbu 3.050,00 kuna, ročište od 03. travnja 2012. godine u iznosu od 1.562,50 kuna, ročište od 22. listopada 2013. godine 3.050,00 kuna, podnesak od 31. listopada 2013. godine 3.050,00 kuna, ročište od 09. prosinca 2013. godine 3.050,00 kuna, podnesak od 27. studenog 2013. godine 3.050,00 kuna, ročišta od 25. veljače 2014. godine, 13. svibnja 2014. godine, 16. rujna 2014.godine, 18. listopada 2014. godine, 10. veljače 2015. godine svaku po 3.050,00 kuna, ročište od 21. travnja 2015. godine 1. 562,00 kuna, žalba i pristojba u opisu troška 1500,00 kuna, ročište od 21. lipnja 2016. godine 1.000,00 kuna i ročište od 08. rujna 2016. godine 1.000,00 kuna (takvu visinu troška potpisao punomoćnik) te žalba od 07. studenog 2016. godine sa PDV-om 4.500,00 kuna, dakle sveukupno parnični trošak tužene iznosi 44.725,00 kuna.

Odluka o trošku preinačena je temeljem odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a.

U Splitu 12. siječnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Vicko Prančić, v. r.